Jedan praktičan savjet psihologa za sretan samački život

Nova studija objavljena u časopisu Psychological Science pokušala je odgovoriti na pitanje koje većina ljudi nikada ne pomisli postaviti: Da li je važno gdje ste sami?
Istraživači, predvođeni psihologinjom Titom Gonzalez Avilés, analizirali su odgovore iz anketa provedenih među više od 380.000 odraslih osoba iz gotovo 400 okruga u Velikoj Britaniji. Željeli su utvrditi da li se poznata razlika u nivou sreće između osoba u vezi i samaca manifestuje na isti način svugdje ili se mijenja u zavisnosti od lokalnog okruženja.
Njihovi nalazi ukazuju na praktičnu lekciju koju većina savjeta za samce ignoriše. Takvi savjeti se obično fokusiraju na to šta osoba treba sama da uradi, kao da je nezadovoljstvo samačkim životom lični problem koji se može riješiti individualnim naporima. Studija sugeriše drugačije. Zadovoljstvo samaca vlastitim životom djelimično zavisi od toga kako ljudi oko njih gledaju na život bez partnera.
Odaberite društveno okruženje koje prihvata samački život kao potpun život
Istraživači su krenuli od obrasca koji se pojavio u mnogim prethodnim studijama. Širom Velike Britanije, ljudi koji su bili u vezi prijavili su veće zadovoljstvo životom od samaca, a razlika je bila otprilike ista kao i kod onih povezanih sa zaposlenjem ili dobrim zdravljem. Istraživači su ovo provjerili uzimajući u obzir širok spektar ličnih karakteristika i regionalnih faktora, tako da se razlika nije mogla jednostavno objasniti prihodima ili zdravstvenim stanjem.
Tim je zatim analizirao koliko su partnerstva zastupljena u određenim okruzima. Udio ljudi koji su bili u vezi kretao se od oko 55 posto u jednoj londonskoj općini do oko 80 posto u Bolsoveru. Istraživači su pretpostavili da bi samci bili manje zadovoljni životom u okruženjima u kojima gotovo svi oko njih imaju partnera, jer bi mogli osjećati da tamo ne pripadaju.
Međutim, rezultati nisu potvrdili tu pretpostavku. Razlika u zadovoljstvu životom između ljudi u vezama i samaca zaista je bila veća u okruzima gdje su partnerstva bila zastupljenija. Prvenstveno zato što su ljudi koji su imali partnera u tim okruženjima prijavili veće zadovoljstvo životom. Zadovoljstvo samaca ostalo je prilično stabilno bez obzira na to gdje su živjeli. Sama činjenica da su okruženi parovima, stoga, nije djelovala kao otežavajuća okolnost za samački život.
Utjecaj lokalne kulture
Ono što se činilo važnim bila je lokalna kultura. U dodatnim, neplaniranim analizama, istraživači su otkrili da samci prijavljuju niže zadovoljstvo životom u okruzima s višim nivoom religioznosti. I u kojima je veći broj birača glasao za izlazak iz Evropske unije. To je poslužilo kao grubi pokazatelj konzervativizma.
González Aviles je objasnila da stavovi koji preovladavaju u određenoj regiji prema samačkom životu izgleda imaju veći značaj za samce nego broj parova u njihovom okruženju. Međutim, istraživački tim naglašava da je to pretpostavka koju treba uzeti s rezervom, budući da nisu direktno mjerili kako stanovnici određenih zajednica gledaju na život bez partnera.
Zašto su mišljenja ljudi oko vas važna kada ste sami
Ovo otkriće se uklapa u ideju koju psiholozi nazivaju usklađivanjem osobe i kulture. Ljudi se obično osjećaju bolje kada je njihov način života u skladu s vrijednostima zajednice kojoj pripadaju. Kada to nije slučaj, posljedice su uglavnom suptilne. One se manifestuju u svakodnevnim situacijama, poput rođaka koji pita da li ste konačno sreli nekoga ili prijatelja koji priča o vašim planovima kao način da prekratite vrijeme dok se ne pojavi partner.
Psiholog Bella DePaulo skovala je termin za ovaj stav prema samcima:singlizam. To jest, tendencija da se samci stereotipiziraju ili da se njihovi životi, često neprimjetno, tretiraju kao manje vrijedni. Većina ljudi koji se tako ponašaju nema namjeru da budu neugodni ili zlonamjerni. Međutim, kada osoba iznova i iznova čuje takve komentare, vremenom može početi doživljavati vlastiti život kao nepotpun.
Teorija samoodređenja pomaže objasniti zašto je ovo važno. Jedna od osnovnih psiholoških potreba koju ova teorija prepoznaje je autonomija, odnosno osjećaj da vaš život odražava vaše vlastite izbore. Kada se ljudi oko vas ponašaju kao da je činjenica da nemate partnera problem koji treba riješiti, postaje teže osjećati se kao da ste sami izabrali taj život za sebe, čak i kada je to zaista slučaj.
Prilagođavanje
Još jedan detalj iz studije je zanimljiv. Samci koji su živjeli u okruzima gdje su partnerstva bila uobičajena pridavali su nešto manji značaj vezi. Istraživači pretpostavljaju da su ovi ljudi možda usmjerili svoju pažnju na druge životne ciljeve. To bi moglo ukazivati na to da ljudi prilagođavaju svoje prioritete okruženju u kojem žive.
U praksi, lekcija počinje obraćanjem pažnje na to kako se osjećate nakon što provedete vrijeme s različitim ljudima. Neki prijatelji su iskreno zainteresirani za ono što se događa u vašem životu. Drugi imaju naviku da svaki razgovor okreću oko pitanja da li se viđate s nekim. Ima smisla provoditi više vremena s prvom grupom. Isto važi i za online prostore koji vam daju osjećaj da zaostajete za drugima, kao i za zajednice okupljene oko zajedničkih interesa, gdje je rijetkost razgovarati o tome da li neko ima partnera.
Šta ovaj savjet zapravo štiti, osim samačkog života?
Šira poruka studije je da je blagostanje djelimično određeno društvenim okruženjem. Ljudi djelimično razumiju i procjenjuju vlastite životne okolnosti na osnovu reakcija ljudi oko sebe.
Važno je imati na umu ograničenja ovog istraživanja. Podaci potiču iz online ankete o ličnosti provedene između 2009. i 2011. godine. Nalazi ukazuju na vezu između fenomena, ali ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu. Istraživački tim je proveo nekoliko dodatnih provjera kako bi ojačao pouzdanost zaključaka, uključujući ponavljanje analize na grupi ljudi koji su još uvijek živjeli u mjestu gdje su odrasli. Ta provjera smanjuje vjerovatnoću da su se sretniji ljudi jednostavno preselili u određena naselja. Istraživači su primijetili isti obrazac na mnogo detaljnijem nivou, analizirajući različite dijelove Londona. Uprkos tome, studija ne može pokazati da bi preseljenje na novo mjesto ikoga učinilo sretnijim.
Ono na što većina ljudi može utjecati je krug ljudi s kojima su najbliži, a bliski odnosi su među najdosljednijim pokazateljima dobrobiti u psihološkim istraživanjima. Ništa od ovoga ne znači da samci trebaju prestati željeti vezu. Moguće je nadati se da ćete pronaći partnera i istovremeno osjećati da je vaš život već ispunjen.
Za mnoge samce, zadovoljstvo životom može manje zavisiti od snage volje, a više od toga da su okruženi ljudima koji njihov život vide kao potpun. Vremenom, i oni sami počinju da ga doživljavaju na isti način.
Mark Travers, saradnik Forbesa