Zašto muškarcima raste brada i da li je brijanje čini gušćom
Ljudi su davno izgubili većinu vidljivih dlaka na tijelu. To je fundamentalna karakteristika naše vrste. U tom kontekstu, gusta dlaka na licu koja se pojavljuje samo kod jednog spola nakon puberteta je izuzetak koji zahtijeva objašnjenje. Očigledna objašnjenja ne funkcionišu baš najbolje. Brade nisu izolacija, jer lako rastu čak i kod muškaraca čiji su preci živjeli blizu ekvatora.
Zaštita od sunca je zanimljivije, ali i dalje nedovoljno objašnjenje, iako dlake na licu blokiraju značajan dio ultraljubičastog zračenja. Međutim, muškarci i žene, kao i djeca, podjednako su izloženi sunčevoj svjetlosti, tako da UV zračenje ne može objasniti osobinu koja se pojavljuje samo kod jednog spola. I to tek nakon adolescencije.
Ono što biolozi mogu sa sigurnošću reći jeste kojoj kategoriji pripada. Brada je sekundarna spolna karakteristika, odnosno karakteristika koja se pojavljuje u pubertetu. Značajno razlikuje spolove, bez direktne uloge u reprodukciji. Pokreću je androgeni, grupa hormona kojoj pripada i testosteron, zbog čega se pojavljuje u pubertetu i ne postoji od rođenja.
Čemu vjerovatno služi brada?
Osobine poput ove obično se objašnjavaju spolnom selekcijom. Proces koji je predložio Charles Darwin kako bi objasnio osobine koje se ne mogu opravdati samo preživljavanjem.
Seksualna selekcija funkcioniše na dva načina. Osobina se može širiti zato što je preferiraju pripadnici suprotnog spola. Ili zato što pomaže svom nosiocu da se nosi sa rivalima istog spola. To su dva različita objašnjenja, sa različitim predviđanjima, a brada daje iznenađujuće različite odgovore ovisno o tome koji testirate.
Objašnjenje o izboru partnera je ono koje većina ljudi pretpostavlja, ali je slabije od ta dva. Preferencije za bradu se uveliko razlikuju među kulturama. One se mijenjaju čak i unutar jedne kulture tokom perioda od deset ili dvadeset godina.
Studija objavljena 2014. godine u časopisu Biology Letters otkrila je da su sva četiri stila njege brade koje su istraživači testirali, uključujući i glatko obrijano lice, djelovala privlačnije ljudima kada su bili rijetki među licima oko njih. To više ukazuje na sklonost ka novostima nego na određenu sklonost ka bradama.
Izgled
Objašnjenje zasnovano na konkurenciji između rivala se dosljednije pokazuje održivim. Studija objavljena 2012. godine u časopisu Behavioral Ecology pokazala je fotografije istih muškaraca sa i bez brade posmatračima na Novom Zelandu i Samoi, dva kulturno udaljena okruženja. U obje grupe, bradate verzije muškaraca su ocijenjene kao starije i višeg društvenog statusa, bez ikakvog povećanja privlačnosti.
Brada također vizualno povećava veličinu lica i naglašava četvrtastu liniju vilice. To je vizualni znak koji ljudi povezuju s fizičkom snagom i sposobnošću borbe. Težina nedavnih dokaza ukazuje na to da su drugi muškarci glavna publika za bradu.
Ovo se anegdotski poklapa s onim što muškarci govore o vlastitim izborima. Kada nekoga pitate zašto je pustio bradu, često ćete čuti da je želio izgledati starije ili da ga na poslu shvataju ozbiljnije. Rijetko ćete čuti da je želio biti privlačniji drugima.
Korisnija usporedba ovdje je lavlja griva, a ne paunov rep. Ona manje funkcionira kao reklama potencijalnim partnerima, a više kao etiketa koju rivali mogu pročitati. Etiketa koja može riješiti sukob prije nego što postane fizički. Mnogo je jeftinije izgledati zastrašujuće nego dokazati da to zaista jeste.
Gdje nauka o bradi još nema definitivan odgovor
Jedna hipoteza kaže da brada ima i fizičku funkciju, tj. da štiti vilicu ublažavanjem udaraca. Studija objavljena 2020. godine u časopisu Integrative Organismal Biology testirala je ovu ideju tako što su istraživači ispuštali tegove na zamjenu za kost prekrivenu ovčjom kožom. Utvrđeno je da su uzorci prekriveni dlakom apsorbirali znatno više energije od onih s podšišanom dlakom.
To je zanimljiv rezultat koji ukazuje na moguću funkciju, ali nije definitivan dokaz. I pomalo je neugodno što su druga istraživanja pokazala da ne postoji korelacija između toga koliko je muškarac bradat i koliko je zapravo uspješan u fizičkom obračunu.
Također postoji i povezana debata o tome da li brada predstavlja pravi signal, odnosno signal koji je previše skup da bi se lako lažirao. Puna brada zaista zahtijeva godine izlaganja androgenima koje tinejdžer ne može “lažirati”. Ali održavanje brade ne košta gotovo ništa. Njeno uklanjanje traje samo nekoliko minuta, što je čini prilično neobičnom vrstom hendikepa.
Također je važno reći da rast brade varira više nego što ova opća slika sugerira. Debljina brade je uglavnom nasljedna i varira između populacija. Dok mnogi muškarci istočne Azije i Indijanaca u prosjeku imaju manje dlaka na licu. Dio toga je povezan s uobičajenom varijantom gena EDAR .
Studija objavljena 2016. godine u časopisu Nature Communications analizirala je genome više od 6.000 ljudi i otkrila da ovaj gen predstavlja do sada najjači identifikovani genetski signal povezan s gustinom brade. Isti gen utiče i na dlake na glavi, znojne žlijezde i oblik zuba. Dlake na licu djelimično koriste razvojne mehanizme koji su evoluirali za druge funkcije.
Brijanje ne doprinosi povećanju gustoće
I još nešto, budući da se stalno postavlja isto pitanje: brijanje neće učiniti da vam brada ponovo naraste gušće. Britvica reže dlaku na njenom najširem dijelu i ostavlja tup vrh, koji je na dodir grublji od suženog vrha dlake. Ali brijanje nema utjecaja na folikul koji se nalazi ispod kože.
Ono što ostaje zanimljivo jeste jaz između same osobine i njenog značenja. Sama dlaka na licu se gotovo nije mijenjala kroz ljudsku historiju. Međutim, poruka koju šalje mijenjala se iznova i iznova – od rimskih legija, čiji su vojnici brijali lica, preko viktorijanskih gospode koji su se takmičili u brkovima i bradama, do kancelarija 20. vijeka gdje se glatko obrijana vilica smatrala uslovom za zapošljavanje.
Biologija je dala signal. Šta on znači oduvijek je zavisilo od nas.
Scott Travers, saradnik Forbesa
