Može li globalno tržište nafte izdržati rat bez kraja? Iran i Hormuški moreuz mijenjaju pravila energetske igre

Više od šest mjeseci rata između Sjedinjenih Američkih Država i Irana nije izazvalo energetski kolaps kakav su mnogi očekivali. Ali stručnjaci upozoravaju da bi zalihe, alternativne rute i vojna zaštita mogli imati svoje granice.

Rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana traje mnogo duže nego što su mnogi očekivali. Isto se može reći i za globalno tržište nafte.

Uprkos visokim cijenama goriva, koje su prosječno američko domaćinstvo od početka rata koštale gotovo 800 dolara više, sirova nafta uglavnom i dalje stiže do svojih odredišta.

Razlog je iznenađujuća otpornost tržišta.

Naftne kompanije i države pronašle su alternativne transportne pravce, dio tereta preusmjeren je izvan Hormuškog moreuza, vlade su koristile strateške zalihe, dok je globalna potražnja za naftom značajno smanjena.

Međutim, ključno pitanje sada glasi, koliko dugo takav sistem može funkcionirati? Neki analitičari smatraju da bi tržište moglo zadržati postojeću ravnotežu i u slučaju da Hormuški moreuz ne bude ni potpuno otvoren ni potpuno zatvoren.

Drugi upozoravaju da trenutni sistem počiva na sve većem broju privremenih rješenja koja bi se, ako rat potraje dovoljno dugo, mogla početi raspadati. Tada bi globalne zalihe mogle pasti ispod kritične granice, a cijene energije bi mogle krenuti znatno više.

Kako je tržište izbjeglo energetski šok

Naftno tržište do sada je izdržalo jedan od najvećih poremećaja u globalnoj ponudi bolje nego što su mnogi očekivali. Cijene su visoke, ali nisu dosegle historijske rekorde.

Natasha Kaneva, glavna analitičarka roba u JPMorganu, navodi tri ključna razloga zbog kojih je tržište uspjelo apsorbirati šok. Prvi je pronalazak alternativnih ruta.

Saudijska Arabija koristi svoje naftovode kako bi nekoliko miliona barela dnevno preusmjerila prema lukama koje nisu direktno izložene Iranu.

Međutim, napredovanje iranskih saveznika Huta u regiji Crvenog mora dovodi u pitanje koliko dugo će ova alternativa biti održiva.

Istovremeno, američka vojska sarađuje sa zemljama Perzijskog zaljeva na osiguranju transporta nafte kroz Hormuški moreuz.

Drugi faktor je povećanje proizvodnje. Sjedinjene Američke Države, Venezuela, Brazil, Gvajana i Kanada zajedno su povećale proizvodnju za približno dva miliona barela dnevno. „Bareli pronađu način da teku“, zaključuje Kaneva. Treći faktor je pad potražnje.

Svijet troši manje nafte

Globalna potražnja za naftom tokom rata pala je za približno pet miliona barela dnevno. Potrošači širom svijeta otkazivali su putovanja, koristili javni prijevoz, prelazili na električna vozila ili jednostavno smanjivali potrošnju goriva.

Kompanije su u brojnim slučajevima dodatno poticale rad od kuće. Kina je istovremeno postala jedan od najvećih izvoznika električnih vozila na svijetu, što dodatno mijenja strukturu globalne potražnje za naftom. Problem postoji i na strani rafinerija.

Nedostatak rafinerijskih kapaciteta na Bliskom istoku, u Rusiji i Kini ograničava potražnju za sirovom naftom, što dodatno ublažava pritisak na njenu cijenu.

Kada se svi ovi faktori saberu, tržište je uspjelo neutralizirati približno 13 miliona barela dnevno izgubljene ponude. Za sada.

Nova ravnoteža možda neće biti trajna

JPMorgan ne očekuje da će rat trajati vječno. Ali u scenariju dugotrajnog sukoba, Natasha Kaneva procjenjuje da bi se cijena nafte mogla stabilizirati oko 87 dolara po barelu.

U slučaju završetka rata, JPMorgan očekuje da bi cijena mogla pasti znatno niže, prema približno 64 dolara po barelu.

Bob McNally, predsjednik i suosnivač kompanije Rapidan Energy Group, mnogo je oprezniji.

Njegov scenarij pretpostavlja dugotrajan sukob i cijenu Brenta od oko 89 dolara po barelu naredne godine.

„Ne vidimo potpuni povratak Hormuza“, rekao je McNally, bivši energetski savjetnik američkog predsjednika Georgea W. Busha.

Prema njegovim riječima, dugotrajan sukob u najvažnijoj svjetskoj regiji za proizvodnju nafte mogao bi dodatno ubrzati rast cijena nafte i prirodnog gasa.

Najveći problem možda tek dolazi

Iako se tržište trenutno prilagodilo novoj situaciji, njegov sistem odbrane ima nekoliko slabih tačaka.

Jedna od najvažnijih su zalihe. Sjedinjene Američke Države i Kina u velikoj mjeri koriste vlastite zalihe kako bi ublažile posljedice rata. Američko skladište u Cushingu, Oklahoma, u julu je došlo do operativnog minimuma.

Zalihe su tada pale na nivo na kojem fizička ograničenja otežavaju kompanijama transport sirove nafte kroz cjevovode prema rafinerijama.

Ipak, stanje se posljednjih sedmica nešto popravilo, a zalihe u Cushingu ponovo su počele rasti.

Kina je također postepeno povećavala uvoz nafte, ali on je i dalje za nekoliko miliona barela dnevno ispod nivoa prije rata.

Kolike su stvarne kineske zalihe, nije poznato. Procjene govore o približno milijardu barela. Hamad Hussain, ekonomist za robe u kompaniji Capital Economics, upozorava da bi u slučaju nastavka rata te zalihe u jednom trenutku mogle biti iscrpljene.

Tada bi odnos ponude i potražnje mogao postati izrazito nepovoljan, što bi otvorilo prostor za mnogo veći rast cijena nafte.

Problem nije samo u zalihama

Pad zaliha vjerovatno ne bi automatski izazvao dramatičan skok cijena. Ali bi tržište učinio mnogo osjetljivijim na svaki novi poremećaj. Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor kompanije Pickering Energy Partners, smatra da bi ozbiljniji problem mogao nastupiti naredne godine ako se postojeća situacija nastavi.

Alternativne naftovodne rute ne mogu se izgraditi dovoljno brzo. Novi izvori proizvodnje, uključujući Venezuelu, također ne bi mogli dugoročno nadoknaditi svaki gubitak.

A zatim dolazi još jedan ključni faktor, američka vojna prisutnost.

Koliko dugo SAD mogu štititi naftne tokove?

„Nije to skrivena ruka tržišta. To je vojska koja pronalazi način“, rekla je Helima Croft, direktorica globalnog istraživanja roba u RBC Capital Marketsu i bivša analitičarka CIAe.

Američka vojna moć omogućava zaštitu pojedinih transportnih ruta i održavanje protoka nafte.

Ali ni ta sposobnost nije neograničena. „Jesmo li zauvijek u pratnji? To je težak posao. Ovo su skupa zaobilazna rješenja“, upozorila je Croft.

Ona smatra da je sukob trenutno zaglavljen u svojevrsnoj sivoj zoni, između perioda eskalacije i pokušaja smirivanja. Problem je što svaki novi napad može poremetiti postojeću ravnotežu.

Posebno zabrinjava mogućnost ponavljanja scenarija iz 2019. godine, kada je napad dronovima na saudijska naftna postrojenja izazvao snažan skok cijena nafte.

Može li rat postati nova normalnost?

Jedan izvršni direktor velike banke rekao je za CNN da je sukob između SADa i Irana možda postao „vječni rat“.

„Ne gubim san zbog toga, ali trebali bismo biti spremni na to“, rekao je. Prema njegovom mišljenju, dugotrajan sukob bi tržište ostavio u stanju stalne nervoze, sve dok se učesnici ne naviknu na činjenicu da je takva situacija postala nova normalnost. Čini se da se i američke institucije sve više pripremaju za mogućnost dugotrajnog poremećaja.

Američka Uprava za energetske informacije procijenila je prošle sedmice da će izvoz nafte kroz Hormuški moreuz ostati ograničen do kraja godine.

S&P Global Energy otišao je korak dalje. Kompanija više ne očekuje da će se proizvodnja nafte na Bliskom istoku vratiti na nivoe prije rata čak ni do kraja naredne godine.

Jim Burkhard, globalni direktor istraživanja sirove nafte u S&P Global Energyju, smatra da se tržište više ne vraća u stanje prije rata.

Umjesto toga, prilagođava se novoj stvarnosti koju obilježavaju neriješeni sukobi i trajni rizici za pomorski transport.

Energetska stabilnost ulazi u novu fazu

Globalno tržište nafte do sada je pokazalo izuzetnu sposobnost prilagođavanja. Alternativne rute, veća proizvodnja, strateške zalihe i slabija potražnja uspjeli su nadomjestiti veliki dio poremećaja.

Ali svaki od tih mehanizama ima svoje granice. Ako rat potraje dovoljno dugo, zalihe će se smanjivati, alternativni pravci će biti sve teže dostupni, a troškovi zaštite transporta će rasti.

Tada bi tržište moglo doći do tačke u kojoj više neće biti dovoljno samo pronaći novi put za naftu.

Bit će potrebno pronaći novu ravnotežu između proizvodnje, potrošnje, sigurnosti transporta i geopolitičkog rizika. A upravo bi ta ravnoteža mogla odrediti cijenu energije za cijeli svijet u narednim godinama.