Trump otvara novi front protiv Irana: Može li ekonomski rat slomiti Teheran?

Predsjednik Donald Trump pokreće novu fazu rata protiv Irana na način koji mu je već dobro poznat, velikim prijetnjama, oštrim porukama i obećanjima o potezima kakve svijet još nije vidio.

Ali ključno pitanje nije šta Trump najavljuje, nego koliko će dugo biti spreman da istraje kada ekonomska i politička cijena počne rasti.

Trump je u srijedu na društvenoj mreži Truth Social obećao „NAJRAZORNIJU EKONOMSKU OPERACIJU IKADA PODUZETU PROTIV BILO KOJE ZEMLJE“.

Njegov novi pristup predstavlja svojevrsni izlaz iz neugodne situacije nakon što nije uspio bombardovanjem natjerati Islamsku Republiku da se preda, niti je uspio privoljeti Teheran na nuklearne pregovore putem ranije ponuđenog memoranduma o razumijevanju.

Riječ je o još jednom velikom zaokretu u sukobu koji je tokom posljednjih mjeseci doživio toliko promjena taktike i pravca da ih je gotovo nemoguće pobrojati.

Trump je prekinuo razgovore s Iranom, a CNN izvještava da je njegova administracija političkim saveznicima poručila da sada ulazi u rat ekonomskog iscrpljivanja, za koji vjeruje da će urušiti iransku ekonomiju i prisiliti Teheran na kapitulaciju.

„Trenutno mislim da je situacija veoma dobra“, rekao je Trump u srijedu o ratu koji je već nekoliko puta proglasio dobijenim, iako je sada duboko u šestom mjesecu.

U kasnijoj objavi na društvenim mrežama zaprijetio je i svakoj zemlji koja svojim finansijskim institucijama, kompanijama, aerodromima ili državnim tijelima bude pružala bilo kakvu vrstu pomoći Iranu.

„Krijumčarenje nafte, razmjene, transferi novca, mjenjačnice, registri brodova, fiktivne kompanije, svemu tome ODMAH prestaje“, poručio je Trump.

„Znate ko ste“, dodao je.

Iran se već decenijama nosi sa sankcijama

Mnogi analitičari, međutim, sumnjaju da će revolucionarni režim u Teheranu, poznat po brutalnoj represiji i sposobnosti da ekonomski pritisak prebaci na vlastito stanovništvo, jednostavno popustiti.

Iran se već decenijama suočava s nekim od najstrožijih ekonomskih sankcija na svijetu, a režim je izgradio čitavu mrežu mehanizama za njihovo zaobilaženje.

„Oni koji misle da će se Iran srušiti pod pritiskom, mislim da griješe, bez obzira na ekonomsku situaciju“, rekao je Daniel Citrinowicz, bivši pripadnik izraelske vojne obavještajne službe koji je, između ostalog, bio na čelu iranskog odjela u Odjelu za istraživanje i analizu.

Citrinowicz je u utorak za CNN International rekao da nema znakova da Iran mijenja svoju strategiju pritiska na Trumpa putem međunarodnih tržišta.

Ekonomski pritisak, smatra on, može Iranu nametnuti ogromne troškove, ali nije jasno da će promijeniti računicu režima.

„Na kraju krajeva, ne vidim da se iranska računica mijenja zbog ovog pritiska“, rekao je.

Trump prvo mora promijeniti vlastitu strategiju

Ako želi ostvariti bilo kakav ozbiljan rezultat, Trump neće morati promijeniti samo računicu u Teheranu. Morat će promijeniti i vlastiti način djelovanja.

Uništavanje iranske ekonomije nije posao koji se može završiti za nekoliko dana ili sedmica. Za takvu strategiju potrebni su mjeseci, a možda i godine pritiska.

To bi zahtijevalo upravo onu vrstu strateškog strpljenja koju Trump rijetko pokazuje.

Iran će se zato kladiti na to da će američki predsjednik izgubiti interes za novi plan mnogo prije nego što ekonomske posljedice počnu ozbiljno ugrožavati opstanak režima.

Trumpov novi pristup mogao bi zavisiti i od velike diplomatske promjene.

Bijela kuća u velikoj mjeri računa na američku vojnu moć kako bi sprovela blokadu iranskih brodova i luka. To se vidjelo i u Trumpovoj kontroverznoj objavi na društvenim mrežama ove sedmice, u kojoj je Hormuški moreuz praktično proglasio novom američkom teritorijom.

Ali zaista efikasan pokušaj izolacije Irana zahtijevao bi mnogo više od američkih ratnih brodova. Bila bi potrebna široka međunarodna operacija koja bi obuhvatila zemlje Zaljeva, Evropu i Aziju.

Kako bi Washington zaista mogao nanijeti štetu Iranu?

Postoje konkretni načini na koje bi Trumpova administracija mogla nanijeti ozbiljnu ekonomsku štetu iranskom režimu.

Ludovic Hood, viši saradnik Hudson Instituta, zagovara regionalno i međunarodno smanjenje prihoda Korpusa islamske revolucionarne garde, kao i novi pritisak na njegovu mrežu saveznika i posrednika širom regije.

U nedavnom tekstu za Wall Street Journal pozvao je Washington da ojača odnose s vladama u Bagdadu i Bejrutu kako bi ograničio uticaj Teherana na Bliskom istoku.

Također je savjetovao ministru finansija Scottu Bessentu da pojača ekonomski pritisak na Kinu, najvećeg kupca iranske nafte.

Prema njegovoj procjeni, dugotrajan ekonomski pritisak mogao bi dodatno pogoršati inflaciju i ubrzati bijeg kapitala iz Irana, što bi moglo izazvati bankarsku krizu i oslabiti kontrolu režima.

Blokada bi bila još efikasnija kada bi SAD uspio okupiti saveznike oko zajedničkog cilja, prekida tajnih ekonomskih aranžmana i trgovačkih ruta koje je Teheran godinama razvijao kako bi zaobišao sankcije.

Ali upravo tu nastaje problem.

Takva međunarodna saradnja teško se uklapa u dosadašnju Trumpovu diplomatiju.

Washington je udaljio vlastite saveznike

Američki predsjednik otuđio je brojne saveznike pokretanjem rata koji je ugrozio njihove nacionalne i ekonomske interese, a zatim ih kritikovao zato što nisu željeli da mu se pridruže.

Ove sedmice čak je zaprijetio bombardovanjem Omana zbog njegovog stava u pregovorima s Iranom i nastojanja da se ponovo otvori Hormuški moreuz.

Takav pristup teško može stvoriti široku međunarodnu koaliciju potrebnu za dugotrajni ekonomski pritisak.

Potpuno zatvaranje iranske ekonomije zahtijevalo bi i neke veoma teške odluke za samog Trumpa.

Jedan od najefikasnijih poteza bio bi uvođenje sankcija kineskim bankama uključenim u transakcije povezane s ilegalnom prodajom iranske nafte.

Ali tu se Trump suočava s vlastitim političkim interesima.

U septembru bi u Washingtonu trebao ugostiti kineskog predsjednika Xi Jinpinga u državnoj posjeti, koja bi trebala biti jedan od najvažnijih diplomatskih događaja njegove godine.

Bilo bi veliko iznenađenje kada bi Trump neposredno prije tog susreta pokvario odnose s Pekingom uvođenjem najtežih mogućih finansijskih sankcija kineskim institucijama.

Hoće li Trump zaista istrajati?

Čak i ako je Trump spreman čekati da njegov ekonomski rat iscrpi Iran, postoji još jedan problem, Teheran također mora odlučiti kako će odgovoriti.

Iran zna da je Trump ranjiv nešto više od dva mjeseca prije američkih međuizbora.

Teheran ima snažan politički motiv da odbije svaki Trumpov pokušaj smirivanja sukoba tokom jesenske kampanje. Iranski lideri mogli bi pokušati iskoristiti rat kako bi predsjednika prikazali kao čovjeka koji je uvukao SAD u sukob bez jasnog izlaza.

Postoji i snažan geopolitički razlog za eskalaciju. Iran i dalje ima mogućnost da usporava pomorski saobraćaj kroz Hormuški moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih energetskih pravaca.

Novi napadi dronovima ili raketama na brodove povećali bi ekonomski pritisak na američke građane, podigli cijene goriva i podsjetili birače koliko rat može biti skup.

Trump bi se tada našao u gotovo savršenoj zamci. Ako odgovori vojnom silom, kriza bi se dodatno produbila. Ako ne odgovori, mogao bi izgledati slabo.

Rat već postaje politički problem za Trumpa

Bez obzira na to hoće li sukob ostati vojni ili prerasti u dugotrajni ekonomski rat, američki demokrati već vide prostor za politički napad.

„Nisam zainteresovan za rat ekonomskog iscrpljivanja s Iranom u kojem američki narod plaća cijenu na našoj strani jednačine, na benzinskoj pumpi i u prodavnici“, rekao je demokratski zastupnik James Walkinshaw za CNN News Central.

To je možda i najveći problem s kojim se Trump suočava.

Ekonomski rat protiv Irana može biti dug, skup i neizvjestan. Režim u Teheranu možda će pretrpjeti ogromnu štetu, ali nije jasno hoće li zbog toga promijeniti svoju politiku.

Trump, s druge strane, mora računati na američke birače. Ako cijene goriva i hrane nastave rasti, ako se poremeti globalna trgovina i ako rat počne direktno opterećivati američku ekonomiju, strpljenje birača moglo bi nestati mnogo prije nego što iranski režim pokaže znakove predaje.

Zato se, uprkos Trumpovoj najnovijoj prijetnji s društvenih mreža, kraj ove krize još ne nazire. Predsjednik sada vodi potpuno drugačiji rat protiv Irana, ali ostaje isto pitanje koje ga prati od početka sukoba, hoće li američko strpljenje prema posljedicama rata nestati prije nego što nestane iranska spremnost da ih podnese?