Turska ubrzava izgradnju nosača aviona od 60.000 tona usred rastućih tenzija s Izraelom
Dok Izrael sve češće poredi Tursku s Iranom i produbljuje odnose s Grčkom i Kiprom, Ankara se okreće jačanju svoje pomorske moći kako bi ponovo učvrstila svoj utjecaj.
Dok je pažnja svijeta usmjerena na američku blokadu Hormuškog moreuza, turska brodogradilišta ubrzano rade na izgradnji prvog nacionalnog nosača aviona pod nazivom Mugem.
Komandant turskih pomorskih snaga admiral Ercument Tatlioglu izjavio je prošle sedmice da se završetak nosača očekuje krajem naredne godine, što je izazvalo veliku pažnju javnosti. Ova izjava sugeriše da će trup broda biti završen gotovo godinu dana prije prvobitno planiranog roka.
Ovaj brod, najveći ratni brod ikada izgrađen u Turskoj, imat će deplasman od 60.000 tona i dužinu od 285 metara. Time će nadmašiti francuski nosač aviona Charles de Gaulle, koji je do sada bio najmoćniji u Mediteranu. Predviđeno je da može nositi do 60 letjelica, uz sistem kratkog polijetanja.
Mnogi u Ankari vide brz napredak ovog projekta, pokrenutog u augustu 2025. uz lično prisustvo predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, kao znak odlučnosti Turske da ojača svoje kapacitete odvraćanja prema drugim državnim akterima.
Tenzije između Turske i Izraela posljednjih mjeseci značajno su porasle, a izraelski političari iz vlasti i opozicije sve češće u svojim izjavama porede Tursku s Iranom. Naftali Bennett, istaknuti opozicioni lider koji bi mogao postati naredni premijer Izraela, izjavio je na konferenciji u Washingtonu u februaru da je Turska „sljedeći Iran“.
Ankara je dodatno ubrzala projekte u oblasti protivzračne odbrane, bespilotnih sistema i proizvodnje borbenog aviona pete generacije Kaan, nakon sukoba između Izraela, Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
Akademkinja Meysune Yasar, koja se bavi turskom pomorskom moći, smatra da sve bliži odnosi Izraela s Grčkom i Kiprom guraju Tursku ka intenzivnijem razvoju mornarice.
Ona ističe da, iako se nosači aviona obično razvijaju za otvorena mora, Ankara Mugem vidi kao sredstvo odvraćanja potencijalnih protivnika u regionu. Dodaje da se Turska sve više osjeća izolirano u istočnom Mediteranu, te da je ovaj nosač i dodatna sposobnost i strateška nužnost.
Ideja o izgradnji nosača aviona u Turskoj nije nova i datira još iz ranih devedesetih godina. Bivši admiral Yanki Bagcioglu navodi da su koncepti za operacije na otvorenom moru razvijeni još 1993. godine, uključujući lake nosače aviona, amfibijske brodove i projekciju moći preko Atlantika.
Projekt je konkretiziran oko 2017. godine, nakon analize budućih potreba mornarice, kada je potreba za nosačem aviona došla u prvi plan.
Prvobitni planovi predviđali su nabavku američkih borbenih aviona F-35, ali je Turska 2019. izbačena iz programa, što ju je primoralo da traži alternativna rješenja.
Trenutno se planira korištenje bespilotnog borbenog aviona Kizilelma, lakog borbenog aviona Hurjet i moguće mornaričke verzije aviona Kaan. Također će se koristiti i bespilotna letjelica Bayraktar TB3, koja već djeluje s broda TCG Anadolu.
Bivši turski ambasador Alper Coskun smatra da ovaj projekt pokazuje snažnu poziciju Turske unutar evropske sigurnosne arhitekture i njen razvijeni odbrambeni sektor. Dodaje da bi nosač aviona mogao povećati značaj Turske unutar NATO saveza, posebno u trenutku kada Sjedinjene Američke Države traže veći doprinos saveznika.
Ipak, upozorava da ovakvi potezi mogu povećati tenzije u regionu i stvoriti nove percepcije prijetnje.
Analitičari također ukazuju na ranjivost velikih ratnih brodova na moderne prijetnje poput dronova i balističkih raketa, što je pokazano u sukobima u Ukrajini i Iranu.
Turski nosač bi trebao biti opremljen savremenim odbrambenim sistemima, uključujući vertikalne lansirne sisteme i bliske oružane sisteme za zaštitu od asimetričnih prijetnji.
Brod se gradi ubrzano zahvaljujući radu više brodogradilišta koja istovremeno proizvode njegove segmente. Očekuje se da će biti potpuno operativan do 2030. godine.
Jedan od važnih aspekata ovog projekta je i rastuće prisustvo Turske u Sjevernoj Africi, posebno u Libiji, te ulaganja u Rog Afrike, uključujući Sudan i Somaliju. Nosač aviona mogao bi igrati ključnu ulogu u zaštiti tih interesa.
Ipak, postoje i kritike. Yanki Bagcioglu smatra da trenutak nije idealan zbog ograničenih finansijskih resursa Turske, te da bi prioritet trebali imati borbeni avioni i sistemi protivzračne odbrane.
On također naglašava da nosač aviona zahtijeva čitavu prateću flotu, uključujući podmornice, avione za rano upozorenje i helikoptere, što Turska trenutno nema u dovoljnoj mjeri.
S druge strane, Meysune Yasar vjeruje da Turska može postepeno razviti sve potrebne kapacitete, te ističe da bi nosač aviona dugoročno imao značajan utjecaj u regionu i šire.
