Plin, politika i interesi: Šta BiH stvarno dobija, a šta rizikuje sporazumom s Hrvatskom

Sporazum o Južnoj plinskoj interkonekciji između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, potpisan u Dubrovniku uz prisustvo međunarodnih partnera, predstavljen je kao strateški energetski iskorak. Međutim, paralelne izjave stručnjaka i investitora otkrivaju duboko podijeljene poglede na to šta ovaj projekt zaista znači, od pitanja suvereniteta i cijene energenata, do uloge domaćih kompanija i dugoročne usklađenosti s evropskim politikama.

U prvom planu su politički akteri poput predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, ali ključne rasprave vode se između stručne zajednice i investitora.

BiH od subjekta do objekta

Profesor Hazim Bašić, koji je govorio za N1, smatra da je suština problema u promjeni pozicije Bosne i Hercegovine u projektu.

“Ako govorimo o diverzifikaciji energenata BiH Južna interkonekcija je svakako dobrodošla, ali u onom svom prvobitnom formatu koji podrazumijeva da je BiH, odnosno, Federacija BiH subjekt u procesu. Nakon što su čak dva zakona pala i promijenjena mi prestajemo biti subjekt i postajemo objekt geopolitičkih regionalnih procesa.”

Posebno problematizira izbacivanje državnog operatera BH Gas. “I tu se već može postaviti pitanje zašto se izbacuje državni, javni operater – BH Gas?”

Dodaje i da se aktuelni model ne poklapa sa strateškim dokumentima.

“BiH je postala objekat geopolitičkih dešavanja i navodi da se sve što se dešava u najvećoj mjeri ne poklapa sa dvije stvari. S osmišljenom energetskom strategijom BiH i s onim što jeste sadržaj trećeg energetskog paketa Evropske unije kojeg je obavezna naša država poštovati.”

Hrvatski model naspram bh. rješenja

Bašić naglašava razliku u pristupu dvije države. “Možda je najbolji primjer činjenice da je Hrvatska ozbiljna država i da poštuje ono što je potpisala kao članica EU to da je tražila da se iz sporazuma izbaci privatna kompanija i to je dokaz njihove državnosti. Za razliku od njih mi smo ne samo u zakon nego i u sam sporazum ubacili privatnu kompaniju.”

Sporazum, kako kaže, više liči na okvir nego na konačno rješenje. “Dakle, gradit ćemo Južnu interkonekciju pod određenim uslovima.”

Ključni uslov odnosi se na dugoročne obaveze kupovine plina. “Dakle, neke minimalne količine mi moramo garantovati da ćemo nabavljati bez obzira na to hoćemo li ih uspjeti prodati.”

Skupa energija i upitna isplativost

Bašić upozorava na realne posljedice po tržište i građane. “BiH je u cijelosti izuzetno mali potrošač plina. Dakle, u ukupnoj priči o energetici u BiH plin čini tri posto i to je jako mali procent.”

Zbog toga se projekt proširuje na elektrane. “I vjerovatno je iz tog razloga investitor prvobitnu priču o samo plinovodu proširio na ove tri ili četiri, u ugovoru se spominju, gasne elektrocentrale da bi naprosto brže vratio investiciju.”

Ključna poruka je upozoravajuća. “U prijevodu, dobit ćemo plin koji će zacijelo zbog tehnologije njegovog dobijanja i transporta – treba ga napraviti da bude tečan pa kasnije ga ponovo gasificirati, biti barem tri puta skuplji nego sada.”

“I sada zamislite struja koja će biti proizvedena na tom plinu, koliko će biti skuplja od sadašnje.”

Investitor: Država ne snosi trošak, sistem se širi

Direktor Amer Bekan iz AAFS Infrastructure and Energy nudi drugačiju perspektivu i naglašava da projekat ne opterećuje budžet.

“Znači niti Vlada Federacije daje bilo kakve garancije.”

Ističe i podršku međunarodnih partnera. “Mi smo, evo, uz partnerstvo Američke ambasade u Bosni i Hercegovini, Američke ambasade u Hrvatskoj, uz podršku State Departmenta i Ministarstva energije Amerike, došli do tog rezultata.”

Objašnjava i ekonomsku logiku projekta. “Sve to je povećalo cijelu investiciju sa tim plinskim elektranama da bismo sami sebi stvorili potrošača.”

Uloga BH Gasa i Energoinvesta

Za razliku od tvrdnji o potpunom izbacivanju državnih firmi, Bekan tvrdi za N1 da one ostaju dio sistema.

“Ta konfuzija koja se unosi cijelo vrijeme da je on (BH-Gas) izbačen. On jeste uklonjen iz zakona, zamijenjen za našu kompaniju, ali BH Gas je i dalje kompanija koja ostaje.”

Precizira i njihovu buduću ulogu. “Oni će raditi gasifikaciju drugih dijelova Bosne i Hercegovine, recimo prema Krajini, možda prema Goraždu.”

Za Energoinvest kaže. “Energoinvestu ćemo prepustiti uvoz – to je njihov core biznis.”

I zaključuje, “Znači sve državne kompanije ostaju u procesu, mi ne želimo nikoga da ugasimo, nego da proširimo poslovanje i povećamo promet.”

EU strategija i problem tržišta

Bašić upozorava da projekt nije usklađen s evropskim pravcem. “Taj potez je nemoguć jer EU u okviru svoje energetske strategije napušta plin i smatra ga tranzitnim.”

“Dakle, do 2050. godine i možda uz produženje rokova BiH treba da napusti plin.”

Dodatni problem vidi u tržišnoj konkurentnosti. “Ta električna energija na takav način proizvedenam, na bazi fosilnih goriva, neće biti konkurentna na evropskom tržištu.”

Diverzifikacija ili nova ovisnost

Na kraju, profesor daje jasan zaključak. “Da ja odgovorim umjesto Amera Bekana, sada dobijamo ovisnost o mnogo skupljem LNG plinu kojeg dobijamo preko Hrvatske iz Amerike ili Zaljevskih zemalja, dakle nismo dobili diverzifikaciju.”

Dok investitor tvrdi da projekat donosi sigurnost i alternativu u trenutku kada Evropa odustaje od ruskog plina, stručnjaci upozoravaju da bi BiH mogla ući u dugoročnu obavezu s ograničenim benefitima.

Između politike i ekonomije

Ostaje otvoreno pitanje da li je Južna interkonekcija strateški potez ili rezultat političkog pritiska i kompromisa. Kako Bašić kaže, “I ne treba nasijedati kako su se brzo dogovorili i kako su sve institucije u BiH pristale za ovu realizaciju jer nije to rezultat nikakve unutrašnje sloge i ovaj dogovor je po svojoj dominatnoj realizaciji zapravo rezultat pritiska.”

U tom raskoraku između optimizma investitora i skepticizma struke leži i suština dileme, da li BiH ovim projektom gradi energetsku sigurnost ili otvara novo poglavlje zavisnosti i ekonomskog rizika.