Mit o energetskoj nezavisnosti: Zašto je rat u Iranu uzdrmao SAD uprkos rekordnoj proizvodnji nafte
Iako je američki predsjednik Donald Trump poručio 1. aprila da Sjedinjene Države više ne ovise o nafti koja prolazi kroz Hormuški moreuz, ekonomska stvarnost demantuje taj narativ. Uprkos činjenici da Amerika crpi rekordne količine sirove nafte, rat u Iranu izazvao je tektonske poremećaje koji nisu zaobišli to tržište.
Prema podacima Uprave za energetske informacije (EIA), skoro svaka regija za proizvodnju nafte u SAD-u zabilježila je rast u prošloj godini. Proizvodnja je porasla za 325.000 barela, dostižući nivo od 13,6 miliona barela dnevno. Međutim, Michael Cembalest iz JPMorgan Private Banka ističe da je ideja o imunosti SAD-a na situaciju u Hormuškom tjesnacmoreuzu uglavnom netačna.
Budući da se nafta, benzin i petrohemija prodaju na globalnom tržištu, poremećaj koje izaziva američko-izraelski napad na Iran direktno utječe na cijene u Americi. Cijene goriva u SAD-u rasle su brže nego u ostatku svijeta, a galon benzina (5,6l) već prelazi granicu od 4 dolara (oko 3,74 KM), a prognoze JPMorgana govorile su da je cijena mmogla dostići i 5 dolara (oko 4,7 KM).
Od energetske krize do šoka u lancu snabdijevanja
Analitičari Bank of America upozoravaju da ovaj sukob nije samo vezan za naftu, već predstavlja i širi energetski šok. Dok je direktna ovisnost o sirovoj nafti po jedinici BDP-a opala, moderna ekonomija postala je izloženija širem spektru energenata, a troškovi se samo povećavaju.
Prema najnovijem iranskom prijedlogu za mir u regionu, ta zemlja bi moglo naplaćivati prolaz tankera kroz Hormuško moreuz po cijeni od 2 miliona dolara po brodu, što bi im donijelo između 70 i 90 milijardi dolara godišnje. Kako sada stvari stoje, potpuno je realno za očekivati da bi SAD pristale na ovaj prijedlog kao oblik reparacije nastale štete tokom bombardovanja vojnih i civilnih ciljeva.
Čak i ako se naplata izvrši samo za trenutno blokirane komercijalne brodove, kojih ima između dvije i tri hiljade, Iran bi mogao prikupiti od 4 do 6 milijardi dolara, što nadmašuje godišnje prihode najvećih svjetskih kanala.
Lančana reakcija inflacije
Blokada ključnih pomorskih puteva ne utječe samo na gorivo. Robe poput vještačkog đubriva direktno su pogođene, što uzrokuje globalni rast cijena hrane. Dok SAD posjeduje diverzifikovanu energetsku bazu, Evropa i ekonomije u razvoju ostaju znatno ranjivije.
Stručnjaci iz konsultantske firme TS Lombard i investicione banke Morgan Stanley upozoravaju da energetska nezavisnost nije “ekonomski štit”. Čak i kratkotrajan sukob ostavlja trajne posljedice na globalnim lancima snabdijevanja, stvarajući dugoročni pritisak na inflaciju i usporavanje ekonomskog rasta koji nijedna domaća proizvodnja ne može u potpunosti amortizovati.
