Zlato će nastaviti da raste, a sve zbog „prevare u braku“
Kolaps povjerenja u državni novac mogao bi pogurati cijenu zlata daleko iznad sadašnjeg rekordnog nivoa, jer se investitori osjećaju iznevjereno.
Ljudsku analogiju kojom vodeći trgovac zlatom, Ross Norman, objašnjava psihologiju iza zlatnog buma čini poteškoća obnove povjerenja nakon razvoda braka izazvanog nevjerstvom jednog partnera.
„Zamislite da ste u braku“, napisao je Norman u bilješci objavljenoj na web stranici MetalsDaily.com. „Vaš partner je nevjeran, ali se kasnije pokaje. Kada ponovo počinjete da mu vjerujete?“
Slabost globalnih finansija
„Upravo s tom dilemom danas se suočavaju oni koji premještaju imovinu. Osjećaju se iznevjereno od sadašnjeg sistema, zbog opadajućeg povjerenja u dolarsku imovinu, rastućeg duga i nedostatka političke hrabrosti da se suoči s realnošću“, naglasio je.
Norman ne daje vlastitu prognozu cijene zlata. Predugo je u ovom poslu da bi upao u tu zamku.
Ali, s velikim autoritetom, piše o signalu koji zlato šalje, obavljajući svoju bezvremensku ulogu ne samo kao alternativna imovina ili sredstvo diverzifikacije portfelja, već kao imovina posljednje instance, nešto stvarne vrijednosti što nije nečije obećanje da će platiti.
„Rast zlata iznad 5.000 dolara po unci odražava duboku slabost globalnih finansija, koja se još ne ogleda u vrijednosti dionica“, napisao je Norman.
Sistematski kolaps povjerenja
„Ne radi se samo o geopolitičkim tenzijama ili neizvjesnosti. Riječ je o temeljnom kolapsu povjerenja i vjere u sam sistem”, kazao je.
„Cijena zlata, u suštini, nije samo tržišni pokazatelj. Ona je mašina za glasanje. Tiker može skočiti zbog vijesti o političkoj otmici, udaljenim pobunama ili prijetnjama u vezi s arktičkim resursima. Ali osnovna priča ostaje ista. Zlato se ponovo kalibriše u svijetu u kojem povjerenje erodira, a dug se samoodrživo uvećava. A, naravno, te dvije dinamike su tijesno povezane.“
Norman je tražio znakove da se cijena zlata približava vrhuncu, ali nijedan nije uspio pronaći.
Čak je i najstarija maksima o taksistima i portirima koji dijele savjete o dionicama stavljena na probu kroz anegdotu o komentarima u seoskom pabu, gdje su mu mještani i potpuni stranci postavljali pitanja o cijeni zlata njemu i jednom kolegi trgovcu zlatom.
Ko predlaže štednju, dobije smjenu
„Zanimljivo je da, u trenutku kada ljudi počnu da nam govore gdje misle da tržište ide, to je obično najjasniji znak da je blizu vrhunca“, napisao je.
„Za sada, međutim, barometar još nije pao – barem ne još.“
Kao značajan razlog za zabrinutost u finansijskom sektoru izdvojen je nastavak rasta duga, koji sam po sebi nije nužno loš, ali postaje ozbiljna opasnost kada izmakne kontroli i postane samoodrživ, a ne postoji politička volja da se izvuče iz tog poniranja.
„U liberalnom Zapadu rutinski smjenjujemo lidere koji predlažu štednju, odbijamo da popijemo lijek, i Istok to zna“, napisao je Norman.
Zavisnici od duga
„Postali smo zavisnici, navučeni na najnovije fiskalne stimulanse. Pa ko bi onda kupovao te šarmantne priznanice duga koje Zapad neprestano izdaje u vidu državnih obveznica i trezorskih zapisa kako bi održao našu naviku života iznad vlastitih mogućnosti?“
Norman je potom postavio pitanje šta bi moglo dovesti do kraja rasta cijene zlata, ponovo koristeći gubitak povjerenja u braku kao paralelu, dok se ekonomski savezi i pretpostavke sve više dovode u pitanje.
Posmatrano na taj način, napisao je, zlato postaje ekonomski ekvivalent aplikacija za upoznavanje poput Hingea i Tindera. To je potraga za alternativom kada postojeće stanje više ne djeluje vrijedno zadržavanja.
Tim Treadgold, Forbes