Gdje je u Bosni i Hercegovini nestala domaća govedina
Iako zemlja ima povoljne prirodne uslove za razvoj stočarstva, Bosna i Hercegovina godinama je ovisna o uvozu mesa. Zvanična statistika pokazuje da je uvoz mesa u BiH 12 puta veći od izvoza. Prema podacima koje nam je dostavila Uprava za indirektno oporezivanje (UIOBiH), u 2024. godini uvezeno je oko 98 hiljada tona robe (žive životinje, razne vrste mesa – svježe, rashlađeno, smrznuto, ostali mesni proizvodi…), u vrijednosti od 683 miliona KM, uz plaćene uvozne dažbine od oko 118 miliona KM. U prvih 11 mjeseci 2025. godine uvoz je bio manji količinski, oko 85 hiljada tona, ukupna vrijednost također manja, za oko 20 miliona, (661 milion KM), dok su uvozne dažbine bile za oko četiri miliona veće, te su iznosile 122 miliona KM.
Bosna i Hercegovina je za 11 mjeseci prošle godine najviše uvezla goveđeg mesa (svježe ili rashlađeno) iz Nizozemske i Italije, slijede Poljska, Belgija i Njemačka, dok je govedina stizala i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litvanije, Danske i Rumunije.
Kada je o smrznutom goveđem mesu riječ, u BiH ga je uvezeno nešto više od 3.000 tona i najviše iz Paragvaja, Brazila i Poljske, ali se u manjim količinama uvozilo i iz Austrije, Argentine, Italije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Mađarske, Novog Zelanda, Belgije i Nizozemske.
Stočni fond BiH
Prema podacima Godišnjeg izvještaja iz oblasti poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, ukupni stočni fond u zemlji je iznosio oko dva miliona grla; od čega 1.058.493 ovaca, 444.167 svinja, 389.445 goveda i 61.772 koza.
Ovako izražen disbalans između uvoza i izvoza, zapravo pokazuje kako funkcioniše tržište mesa u BiH. A, da bi se ono u širem kontekstu razumjelo, neophodno je sagledati položaj domaćih stočara, njihove proizvodne kapacitete, ekonomsku situaciju i izazove sa kojima se suočavaju.
Admir Kahriman iz Udruženja poljoprivrednika BiH, zna tačno koliko košta proizvesti kilogram domaće junetine, ali i koliko zaradi kada ga proda. Razlika između te dvije cifre je, kaže, gubitak.
„Imamo resurse, volju i snagu da proizvodimo mnogo više, ali sve veći broj ljudi u sektoru odustaje“, kaže Kahriman za Forbes BiH.
Koliko domaći proizvođači mogu proizvesti mesa?
To odustajanje vidi se i u brojkama. U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2024., u domaćim klaonicama je godišnje zaklano i obrađeno oko 38.600 goveda.
U bh. entitetu Federacija BiH godišnje se utovi između osam i deset hiljada tovnih junadi, što nije dovoljno ni za mjesec potrošnje.
„Ako se u obzir uzme 9.000 grla godišnje, po 250 kilograma mesa kao idealan prirast po grlu, ukupna količina koju proizvođači mogu proizvesti na prostoru Federacije BiH iznosi oko 2.250 tona mesa godišnje“, govori Kahriman.
Prodajna cijena
Problem počinje na bosansko-hercegovačkim farmama, na samom početku proizvodnog ciklusa, prilikom nabavke tovne junadi, čija je cijena trenutno visoka i nestabilna.
“Dok je tovljač ugoji, odnosno proizvede, prolazi kroz različite faktore i faze, počevši od proizvodnje hrane, gdje imamo problem suše ili prekomjernih vlaga, što automatski znači nedostatak te hrane, što povećava njegovu proizvodnu cijenu i kad dođe do prodaje, proizvođača dočeka jeftina prodajna cijena”, kaže Kahriman.
Kako nam je pojasnio, proizvodnja “baby beef-a” traje osam do deset mjeseci, a tov junadi preko 13 mjeseci. Za to vrijeme, proizvođač ulaže u hranu, veterinarsku njegu i održavanje, ali kada dođe vrijeme prodaje, cijena mu je diktirana uvoznim mesom koje je jeftinije.
Bosna i Hercegovina je za 11 mjeseci prošle godine najviše uvezla goveđeg mesa (svježe ili rashlađeno) iz Nizozemske i Italije
Ogromna količina mesa se uvozi
“Ogromna količina mesa se uvozi, što u Bosni i Hercegovini stvara problem naše prodajne cijene, jer svjetsko tržište diktira cijenu. Svi se prerađivači i prodavači mesa više opredijelјuju za uvozno meso nego za naše, jer ga nema dovoljno“, pojašnjava Kahriman.
I dok proizvođači čekaju više od godinu da proizvedu meso koje neće moći prodati po ekonomskoj cijeni, izostaje institucionalna reakcija.
Situaciju dodatno komplikuju problemi vezani za poticaje – kako njihovu visinu, tako i kašnjenja u isplati.
Proizvodnja goveđeg mesa u Republici Srpskoj je 2021. godine iznosila 14,5 hiljada tona, a 2022. je zabilježen blag porast na 14,6 hiljada tona. U 2023. godini proizvodnja je dostigla najviši nivo od 16 hiljada tona, što je ukazivalo na mogući rast stočarske proizvodnje. Međutim, 2024. godine došlo je do pada proizvodnje na 13,7 hiljada tona, što je, kako navodi u svom izvještaju Republički zavod za statistiku o proizvodnji goveđeg mesa u Republici Srpskoj, najvjerovatnije posljedica nestabilnih tržišnih uslova, povećanja troškova proizvodnje ili smanjenja stočnog fonda.
Tovni simentalac, šarole…
Sistem uzgoja goveda krava–tele najzastupljeniji je u brdsko-planinskim područjima gdje se koriste pašnjaci i livade. Na gazdinstvima, koja su najčešće porodična i broje od 10 do 50 grla, u RS-u se uzgajaju rase kao što su tovni simentalac, limuzin, šarole, salers, hereford, aberdeen angus, kao i križanci navedenih rasa. Ovaj način proizvodnje ima znatno niže troškove, ali i manju dobit u odnosu na proizvodnju mlijeka i intenzivni tov junadi.
Ovakav trend ne samo da povećava zavisnost BiH od stranih dobavljača, nego i stvara ozbiljne izazove za domaće proizvođače, koji teško mogu ostati konkurentni u sistemu.
“Crno meso koje postaje crveno”
Pored obima proizvodnje, jedno od ključnih aktuelnih pitanja odnosi se na kvalitet mesa koje se konzumira u Bosni i Hercegovini.
U decembru prošle godine, javnost je imala priliku čuti seriju izjava na ovu temu. Prvo je ministrica finansija RS Zora Vidović, koja je svojevremeno bila direktorica firme koja se bavila proizvodnjom mesnih proizvoda, gostujući na ATV-u, komentirala problem zamrznutog mesa koje stiže na domaće tržište.
“Kada se mljeveno pileće meso doveze iz Nizozemske, to su ploče. Ono je potpuno crno. Igrom slučaja, čovjek je jednom iz Hercegovine vozio, pokvarila se hladnjača, i dovezao kod nas u klaonicu. Nisam mogla vjerovati da je to meso. I sad tehnolog kaže: ‘Kada naspete neki prah u to, ono postane crveno…”, prisjetila se Vidović.
Zatim je uslijedila izjava Premijera RS Save Minića, koji je upozorio kako postoji osnovana sumnja da su tri firme iz drugog entiteta FBiH uvezle govedinu i svinjetinu iz Argentine, deklarisane kao roba za preradu, te da je dao nalog nadležnim institucijama u RS da ispitaju da li je meso završilo u maloprodajnim objektima i mesnicama kao meso namijenjeno za konzumiranje.
Inspekcije tvrde da je sve pod kontrolom
Kako su nam kazali u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove Republike Srpske, meso može ući u FBiH kao roba za preradu, a završiti u RS kao “svježe”, jer između ta dva entiteta nema kontrole.
“Budući da je promet roba između entiteta slobodan i da u tom pogledu ne postoje kontrole, nadležna inspekcija će u okviru redovnog nadzora u objektima za proizvodnju i promet vršiti kontrolu porijekla mesa tragom sljedivosti”, kažu za Forbes BiH i dodaju: “Uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o uvozu smrznutog mesa, koje izdaje nadležni inspektor Kancelarije za veterinarstvo BiH, jasno navodi da je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za dalju preradu i izradu proizvoda od mesa i ne smije je koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja.”
Kada je riječ o uvozu mesa, navode dalje, kontrolu pošiljki mesa i proizvoda od mesa prilikom uvoza u Bosnu i Hercegovinu vrši veterinarska inspekcija u okviru Kancelarije za veterinarstvo BiH, koja izdaje rješenje kojim se odobrava uvoz”, pojašnjavaju iz inspekcije.
“Veterinarska inspekcija Republike Srpske vrši kontrolu u unutrašnjem prometu i proizvodnji, u objektima kao što su: mesnice, veleprodajni objekti, maloprodajni objekti, klaonice, farme, skladišta, proizvodni pogoni i slično,” te dodaju: “U ovoj godini, radi otklanjanja nepravilnosti izrečeno je 113 upravnih mjera, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u ukupnom iznosu od 69.000 KM”, naglasili su.
Što se tiče konkretnih slučajeva nedeklarisanog mesa, odgovor je jasan: “U ovoj godini nismo imali slučajeve da smo u maloprodaji zatekli veće količine mesa bez dokaza o porijeklu i deklaracija. Svi objekti za klanje, preradu i promet mesa su pod nadzorom veterinarske inspekcije, a kontrole se vrše svakodnevno.”
Iz Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa za Forbes BiH pojašnjavaju proceduru kontrole uvoznog mesa u BiH.
Kod uvoza sirovina i proizvoda životinjskog porijekla, Kancelarija za veterinarstvo BiH izdaje rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji, kojima se definišu uslovi pod kojima je uvoz dozvoljen. Svaku pošiljku mora pratiti veterinarsko-zdravstveni certifikat izdat od strane službenog veterinara zemlje izvoznice, koji je pregledao pošiljku najkasnije 24 sata prije otpreme. Taj certifikat predstavlja garanciju zdravstvene ispravnosti u međunarodnom prometu.
Granična veterinarska inspekcija provodi obavezne kontrole svake pošiljke, koje uključuju dokumentacijski i identifikacijski pregled, fizičku kontrolu robe, kao i uzimanje uzoraka za laboratorijske analize.
„I tek nakon što se izda dokument kojim se dozvoljava uvoz, može se pristupiti daljim pregledima od strane carine i ostalih inspekcijskih organa“, pojašnjavaju iz Ureda za veterinarstvo BiH i dodaju da se u slučajevima kada rezultati pregleda ne zadovoljavaju propisane standarde, roba se ili vraća ili uništava ili podvrgava drugim oblicima obrade.
Iz Ureda navode da u posljednjem periodu nije zabilježen porast broja pošiljki koje ne ispunjavaju veterinarsko-zdravstvene uslove za uvoz.
Ogromna količina mesa se uvozi, što u Bosni i Hercegovini stvara problem naše prodajne cijene, jer svjetsko tržište diktira cijenu, Admir Kahriman, Udruženje poljoprivrednika BiH
Razlike u kvaliteti mogu postojati
Direktor Agencije za sigurnost hrane BiH, Sanin Tanković, ističe da je uvoz mesa dozvoljen isključivo iz zemalja, odnosno njihovih dijelova, koji se nalaze na listi odobrenih područja koju sastavlja i ažurira Ured za veterinarstvo BiH.
„Meso može dolaziti iz samo odobrenih objekata i svaku pošiljku mora pratiti veterinarski certifikat kojim se potvrđuje da proizvod ispunjava propisane uslove za stavljanje na tržište BiH”, kaže Tanković.
Naglašava da domaći propisi zahtijevaju da uvozno meso mora ispunjavati iste zahtjeve zdravstvene ispravnosti kao i meso proizvedeno u BiH.
„To znači da takvi proizvodi prolaze propisane veterinarske i higijenske kontrole i smatraju se zdravstveno ispravnim”.
Dodaje da, “iako su standardi sigurnosti izjednačeni, razlike u kvalitetu mogu postojati, naročito u pogledu svježine, starosti mesa i trajanja zamrzavanja.”
“Zbog toga je posebno važno da potrošači budu jasno i tačno informisani putem deklaracija o porijeklu mesa, njegovom statusu, svježe, zamrznuto ili odmrznuto i roku upotrebe, kako bi mogli donijeti najbolju odluku prilikom kupovine”, naglašava Tanković.
Poljoprivrednici iz BiH godinama traže od institucija BiH uvođenje carina na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso od 10 posto, te taksu od 1,5 KM po kilogramu svinjskog i 2,5 KM po kilogramu uvezenog goveđeg mesa.
“Kao što imate svog frizera, morate imati i dobrog mesara”
Dobar dio potrošača u BiH, oslanja se na ponudu domaćih mesnica. U mesnici „Hodžić“ koja ima i vlastitu klaonicu pojašnjavaju nam da je njihov kompletan asortiman junetine domaći, dok je malo teže nabaviti teletinu. “Nje nema dovoljno na domaćem tržištu, pa se poseže za uvoznom. Kupuje se od uvoznika iz Holandije i najčešće Italije, to je također kvalitetno meso, ali mi 70% imamo domaće”, kaže vlasnik Samir Hodžić.
Hodžić je potvrdio problem o kojem govori Kahriman: “Što se tiče proizvodnje u BiH, količina koja se proizvede, jako se brzo troši. Postoji dosta onih koji uzgajaju bikove, tovnu junad, ali te robe nema baš dovoljno.”
Paradoks je očigledan, domaće meso se brzo prodaje, ali ga jednostavno nema dovoljno. Uvozna teletina, prema Hodžiću, ima i pozitivnu ulogu: “Što se tiče uvozne teletine, smiruje se cijena i tržište, jer inače bi to bilo puno skuplje nego što je sad trenutno u maloprodaji.”
Kada je riječ o zamrznutom mesu, Hodžić pojašnjava, da se ono najčešće koristi u preradama mesa, u velikim industrijskim preradama, kao sirovina za masovnu proizvodnju mesnih prerađevina.
„Mi to meso ne uvozimo, ali mogu da kažem da je ono dobro iskontrolisano što se tiče kantonalnih i federalnih veterinarskih inspekcija”, govori on.
Hodžićev savjet potrošačima je pragmatičan, pronaći mesara i mesnicu kojoj se vjeruje. „Kao što imate svog frizera ili kozmetičara, morate imati i dobrog mesara. Veliki supermarketi često nemaju vlastite klaonice i u potpunosti ovise o uvoznicima, ukoliko nisu direktni uvoznici“, kaže Hodžić čija mesnica mjesečno proda osam do deset tona mesa.
“Bosanci i Hercegovci najviše konzumiraju teletinu, a piletina također jako dobro ide, mi je nabavljamo od Madija”, naglasio je Hodžić dodajući kako se u ovoj godini ne očekuje dalje poskupljenje mesa.
Kako prepoznati kvalitetno meso
U bh. mesnici Mujanić, za Forbes BiH kažu kako se njihova firma prvenstveno fokusira na domaći otkup žive stoke.
„Meso junadi je 100% iz domaćeg tova od domaćih proizvođača koje koljemo u našoj klaonici. Što se tiče teletine, to uvozimo iz Italije, jer je na našem tržištu nemoguće naći dovoljan broj teladi koje je potrebno za našu potrošnju”, kažu nam te pojašnjavaju kako provode kontrolu uvoznog mesa.
“Telad uvozimo iz klaonice gdje smo lično otišli i uvjerili se u način ishrane životinja, te prisustvovali samom načinu klanja, obrade te do same otpreme prema kupcima. Robu kupujemo u truplima, svježe klanje, te tako nikad nismo uvozili upakovano ili zaleđeno meso”, kažu za Forbes BiH i pojašnjavaju kako potrošač može prepoznati kvalitetno meso.
“Uvijek se prvenstveno gleda sama boja mesa. I junetina i teletina treba da imaju svoju prepoznatljivu boju, a to je od svijetlo do crvene do srednje tamno crvene što se tiče junećeg mesa, a što se tiče telećeg mesa to je svijetloružičasta boja. To su najbolji pokazatelji da se radi o svježem mesu”, kažu nam.
“Uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o njegovom uvozu jasno navodi da je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za dalju preradu i izradu proizvoda od mesa i ne smije je koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja”, Republička uprava za inspekcijske poslove RS
Prema podacima Faostata iz 2023. godine, proizvodnja goveđeg mesa u Bosni i Hercegovini dostigla je 10.300 tona u 2022. godini, što je 16,4% manje nego u prethodnoj godini. Gledano unazad, na period prije rata, proizvodnja goveđeg mesa u BiH dostigla je 27.000 tona, dok je zemlja rangirana na 131. mjestu u grupi od 167 zemalja po proizvodnji goveđeg mesa.
„Ova zemlja se oslanja na uvoz gotovo svih namirnica“
U članku „Da li Zapadnom Balkanu prijeti nestašica hrane?“, iznesena su istraživanja i o BiH.
„Cijela zemlja je samodostatna samo u ovčetini i kozjem mesu i jajima. Drugim riječima, ova zemlja se oslanja na uvoz gotovo svih namirnica. Uvozi više od polovine svojih potreba za pšenicom, preko 10% kukuruza i 20% ječma, nešto manje od 40% ukupnog mesa, više od 70% svinjskog mesa i preko 60% govedine, skoro 90% šećernih i uljanih kultura, skoro 30% voća, 10% povrća, više od 30% paradajza, 25% mahunarki, 10% škrobnog korjenastog povrća itd.“
Priča o mesu u Bosni i Hercegovini nije crno-bijela, ali dokle god poljoprivrednici odustaju, zbog nerentabilne proizvodnje, dok god uvoz diktira cijene na domaćem tržištu, ona će biti otvorena tema za čije rješenje je potreban mnogo veći institucionalni angažman u zaštiti i razvoju domaćeg uzgoja i proizvodnje.
Amela Hasanbašić, Forbes BiH
