Robotski gliseri iz Teksasa novi su adut Amerike za vojnu nadmoć na morima
Dizajner autonomnih glisera Saronic namjerava iskoristiti golemi kapital za izgradnju najvećeg američkog brodogradilišta i pomoći SAD-u da ponovo dominira u komercijalnoj i vojnoj brodogradnji.
U sparno augustovsko jutro, na poljima šećerne trske u Franklinu, u saveznoj državi Louisiana, skupina direktora iz sjedišta firme Saronic u Austinu stajala je u sakoima i znojila se. Uz njih su bili lokalni političari i radnici brodogradilišta, odjeveni u tirkizne majice i čelične radne čizme – zaposlenici čija su radna mjesta spašena od zatvaranja zahvaljujući bogato finansranom graditelju robotskih glisera.
Dok su svi promatrali, izvršni direktor Dino Mavrookas navukao je vatrootpornu jaknu i rukavice, stavio zavarivačku masku i, u oblaku iskri, pažljivo zavarivao amblem firme na aluminijsku kobilicu najvećeg broda koji je trogodišnji startup do sada pokušao izgraditi – Marauder, dug oko 45 metara.
Saronic je osmislio besposadno plovilo namijenjeno nošenju dva kontejnera dužine 12 metara na udaljenost do 3500 milja, uz trošak koji je 30 posto niži nego kod broda s posadom. Konceptualno, brod je idealan za prijevoz komercijalnog tereta u manje američke luke. No zasad je preskup za dopremu opskrbe američkim trupama raširenim širom Pacifika u ratnim uslovima – ili za slanje razorne sile putem raketnih lansera.
Prema viziji dobro raspoloženog Mavrookasa, Marauder predstavlja veliki korak prema povratku američke pomorske dominacije. Uklanjanjem posada – i svih sistema potrebnih za podržavanje ljudskog života na brodu – tvrdi da Saronic može učiniti brodove jednostavnijima, bržima i jeftinijima za gradnju, potencijalno oživljavajući posrnulu američku brodograđevnu industriju.
“Ne želimo se samo natjecati s Kinezima”, rekao je za Forbes. “Želimo ih nadmašiti u gradnji.”
Vodi ih bivši SEAL-ovac
Mavrookas, bivši 44-godišnji pripadnik specijalne jedinice američke mornarice (Navy SEAL), svjestan je da se suočava s ogromnim izazovima. Tokom posljednje dvije decenije, Kina je zahvaljujući niskim troškovima rada i velikim državnim ulaganjima od marginalnog proizvođača prerasla u dominantnu svjetsku brodograđevnu silu. Danas proizvodi 53 posto svih svjetskih komercijalnih brodova, prema nedavnoj procjeni think tanka CSIS.
Sjedinjene Države, koje su nakon Drugog svjetskog rata bile globalni gigant u brodogradnji, sada proizvode tek 0,1 posto. Samo prošle godine, China State Shipbuilding Corporation izgradila je više komercijalnih brodova (po tonaži) nego što je cijela američka industrija proizvela od završetka Drugog svjetskog rata. Kineska ratna mornarica danas ima više brodova od američke, iako američki ratni brodovi i dalje imaju dvostruko veći broj lansirnih ćelija za projektile.
S mogućim sukobom oko Tajvana na horizontu – američke obavještajne službe tvrde da kineski predsjednik Xi Jinping želi da vojska bude spremna za invaziju do 2027. – Washington je u stanju visoke pripravnosti. Obje političke stranke pozivaju na proširenje mornarice i civilne teretne flote potrebne za podršku u potencijalnom ratu na Pacifiku.
Trumpov zakon vrijedan 29 milijardi dolara, nazvan “Big Beautiful Bill”, usvojen u julu, uključuje velika sredstva za brodogradnju i revitalizaciju industrijske baze. No hronični nedostatak domaćih brodogradilišta i radnika predstavlja usko grlo koje se ne može brzo ukloniti.
Saronic je jedna od rastućih odbrambenih startup firmi koje Pentagonu nude drugačiji pristup – masovnu proizvodnju malih, jeftinih, autonomnih brodova koji mogu djelovati u rojevima – patrolirati, opskrbljivati i boriti se bez ugrožavanja ljudskih života. Ako jedan propadne, gubitak je zanemariv.
Od svih konkurenata, Saronic ima najviše finansijskih sredstava. U februaru je prikupio 600 miliona dolara uz procjenu vrijednosti kompanije od četiri milijarde dolara, od investitora među kojima su Elad Gil i Andreessen Horowitz, čime je ukupno finansiranje podignuto na 850 miliona dolara – više nego trostruko u odnosu na najbližeg konkurenta, Saildrone, prema podacima PitchBooka.
Okreću se velikim brodovima
U mju je Saronic dobio još jedno priznanje koje ga odvaja od ostatka tržišta – mornarički ugovor vrijedan do 392 miliona dolara. Čini se da se odnosi na Corsair, brod dug sedam metara za koji kompanija tvrdi da košta manje od dva miliona dolara. Time je nadmašio konkurenta BlackSea, koji tvrdi da proizvodi 30 robotskih brodova od pet metara mjesečno, u okviru ugovora vrijednog do 212 miliona dolara.
Saronic kaže da je već započeo serijsku proizvodnju Corsaira. Od izgradnje prvog broda prije 14 mjeseci, u tvornici u Austinu proizvedeno ih je više od 100, a sada se proizvode tempom od 500 godišnje. Kompanija se priprema otvoriti veću tvornicu u novembru, koja će povećati kapacitet na pet puta više.
No osim Corsaira, Saronic se namjerava povući iz pretrpanog segmenta malih brodova i okrenuti većim plovilima, dužim dometima, širim misijskim sposobnostima i većim prihodima.
Mavrookas planira srušiti polja šećerne trske oko brodogradilišta u Franklinu i tokom tri do pet godina uložiti više od 500 miliona dolara u proširenje kapaciteta, kako bi mogao graditi do 50 brodova godišnje, dužine do 76 metara.
To je tek predjelo. Saronic razmatra lokacije širom Sjedinjenih Država za izgradnju ogromnog brodogradilišta koje naziva Port Alpha.
Mavrookas planira potrošiti pet milijardi dolara tokom pet godina na gradnju hiper-efikasnog, modernog brodogradilišta koje bi se prostiralo na više od 400 hektara zemljišta i imalo 1,6 kilometara obale. To bi bilo dvostruko veće od najvećeg američkog brodogradilišta u Newport Newsu, gdje se grade nosači aviona. (Jedna od lokacija o kojoj se navodno razmišlja nalazi se uz rijeku Sacramento u sjevernoj Kaliforniji, u okrugu Solano, gdje bogati investitori planiraju izgraditi novi grad.)
Počevši od iduće godine, Mavrookas se nada da će Port Alpha proizvoditi 400 do 500 plovila godišnje, dužine do 300 metara, uključujući robotske teretne brodove klase Panamax.
Napore kompanije da transformira način na koji se brodovi proizvode vodi zaposlenik broj 3, John Morgan, bivši menadžer proizvodnje u SpaceX-u. Inspisan radom SpaceX-a i Tesle, Morgan želi uštedjeti vrijeme u Port Alphi tako da se brodovi grade unutar velikih montažnih šatora, što ubrzava proces i snižava troškove.
Mavrookas je svjestan koliko sve to zvuči nevjerovatno, no tvrdi da novac koji Saronic unosi u industriju, koja već dugo pati od manjka kapitala, omogućuje transformativne inovacije u načinu izgradnje brodova.
“Prije 85 godina, tokom Drugog svjetskog rata, izgradili smo više od 18.000 ratnih brodova u jednoj godini”, rekao je. “To je moguće. Samo moramo promijeniti način na koji razmišljamo”.
Skeptici kažu da Saronic još uvijek nije dokazao da njegov softver za autonomiju radi onako dobro kao što firma tvrdi, čak ni na malim brodovima – a kamoli da ih može proizvoditi učinkovitije. Američka mornarica tek je u početnoj fazi razmatranja kako bi mogla koristiti robotska plovila.
Potencijalni sukob oko Tajvana
Ako prihvatimo pretpostavku da SAD ima samo kratko razdoblje za pripremu za mogući rat oko Tajvana, tada Pentagon mora pokušati nešto drugačije i snažno se usmjeriti na kupnju autonomnih plovila, rekla je Whitney Jones, koja je do septembra bila zamjenica upravitelja mornaričkog programa za jačanje industrijske baze pomorstva.
“Rizici od toga da se ne krene vrlo agresivno u ovom području daleko su veći od rizika da se u to upustimo”, rekla je Jones.
Ako je Saronic kriv za to što njegovi istupi zvuče kao tipičan silicijskodolski hype, jači nego što je uobičajeno u brodogradnji, to možda i jest potrebno da bi Pentagon uopće uložio sredstva u realizaciju potencijala autonomnih brodova, kaže Craig Hooper, konsultant za nacionalnu sigurnost i pomorska pitanja.
“Bez flote brodova na kojima mogu dalje razvijati tehnologiju, oni nisu ništa. Samo su graditelji ‘uljepšanih ribarskih brodova’ s kojih ne možete ribariti”, rekao je Hooper. Mavrookas je odrastao u blizini gradića uz plažu, Asbury Park u saveznoj državi New Jersey, bez ikakvog posebnog interesa za more. Kao tinejdžer radio je u porodičnom restoranu koji je pokrenuo njegov djed, imigrant iz Grčke – čistio je stolove i prao suđe.
Fokusirali se na autonomiju
Kasnije je upisao Rutgers kako bi studirao informatiku. “Moj primarni cilj bio je da se ne moram vratiti i raditi u restoranu”, rekao je.
Ali, tokom njegove treće godine fakulteta dogodio se 11. septembar. Mavrookas se prijavio u američku mornaricu i služio 11 godina kao pripadnik jedinic SEAL. Pet godina proveo je u elitnoj jedinici Team Six, loveći militante u Iraku i Afganistanu.
Iz vojske je otišao 2015., nakon rođenja prvog djeteta, iscrpljen od osam inozemnih misija. Namjeravao je zauvijek napustiti vojsku. Završio je MBA na Whartonu i gotovo četiri godine radio u Vista Equity Partners, investicijskom fondu milijardera Roberta Smitha usmjerenom na softverske kompanije.
Mavrookas je svladao Vistin model akvizicija i unapređenja softverskih firmi, ali je počeo preispitivati vrijednost onoga što radi. Sedam godina nakon što je napustio SEAL-ove, priznao je: “Nedostajao mi je osjećaj svrhe, misija. Kakvu razliku ja zapravo činim?”
Godine 2022., kada su kompanije Anduril i Palantir dokazale da startupi mogu pobijediti etablirane divove i osvojiti unosne Pentagonove ugovore, Mavrookas je odlučio slijediti njihov primjer i pokrenuti vlastitu obrambenu tehnološku kompaniju.
Fokusirao se na autonomiju, područje u kojem je vjerovao da američka mornarica ozbiljno zaostaje. Mnogi tadašnji igrači u sektoru činili su tek kombinaciju tradicionalnog brodogradilišta i softvera treće strane.
Sa suosnivačima – Dougom Lambertom, inženjerom koji je ranije radio u Liquid Roboticsu, stručnjakom za državne ugovore, Robom Lehmanom te Vibhavom Altekarom, koji je razvijao softver za autonomiju u Andurilu – osmislio je plan da sve objedine pod jednim krovom i dizajniraju male autonomne brodove s naglaskom na masovnu proizvodnju.
Mavrookas tvrdi da je Saronic razvio autonomiju najvišeg nivoa u industriji – kaže da su pokazali sposobnost da jedan operator upravlja sa do dvadeset brodova istovremeno.
Uz zapovjedni softver pod nazivom Echelon, korisnik može odabrati plovilo na karti i zadati mu kurs, postaviti eskadrilu da slijedi vođu ili definirati područje koje će tim brodova autonomno pretražiti. Jednim klikom miša korisnik može pregledati video s brodskih kamera ili pratiti ključne pokazatelje poput nivoa motornog ulja i temperature rashladne tekućine.
Neki sumnjaju u tehnologiju
Kompanija je plovila testirala u prometnim lukama Galvestona u Teksasu i Newport Beacha u Virginiji, šaljući ih kroz gužvu prema otvorenom okeanu. “U većini slučajeva, dok izvodimo te misije, nema nikakvih ručnih intervencija”, rekao je Altekar. No, neki u industriji tvrde da Saronic više obećava nego što može dokazati.
Richard Byno, potpredsjednik konkurentskog proizvođača autonomnih plovila Eureka Naval Craft, rekao je da, koliko je njemu poznato, ne postoji javno ili treće strane testiranje koje pokazuje da su ijedni od malih proizvođača autonomnih brodova razvili dvije ključne sposobnosti potrebne za stvarne vojne operacije. Prva je održavanje komunikacijskih veza u teškim morskim uslovima, gdje visoki valovi blokiraju signale antena nisko nad vodom, a druga rad u uslovima kada su signali ometani (jammanje).
“U redu je kad plovite u zaljevu, ali kad izađete na more i naiđete na ozbiljno stanje mora, to je sasvim drugi izazov”, rekao je Byno. “Ako počnete ometati ove male stvari, one neće preživjeti.”
Saronic tvrdi da je potvrdio da njegova oprema funkcionira i u takvim uslovima i da je u potpunosti iskren prema javnosti. “Ne pretjerujemo s našom tehnologijom ili performansama”, napisala je glasnogovornica Erin Pace.
Američka mornarica odbila je komentirati Saronic ili raspravljati o sposobnostima autonomnih plovila koja testira.
Slaganje broda kao u IKEA-i
Izvještaji o nesrećama tokom mornaričkih testiranja ovog ljeta uz obalu Kalifornije također su potaknula sumnje u zrelost tehnologije. Prema Reutersu, jedno je plovilo kompanije BlackSea koje se vuklo na užetu iznenada upalilo motor, prevrnulo brod koji ga je teglio i bacilo kapetana u more. U drugom incidentu, brodovi BlackSea i Saronica sudarili su se nakon što se jednom ugasio motor.
“Nismo imali nesreću ili sigurnosni incident koji bi bio krivica naših platformi”, rekao je Mavrookas. Po njemu, ovakvi problemi ionako predstavljaju način na koji se uči o granicama tehnologije i kako se ona poboljšava. “Ako se nesreće ne događaju, onda se krećete previše sporo.”
Firma ima višestruku strategiju kako bi proizvodila brodove jeftinije i brže. Veliki dio plana je učiniti ih radikalno jednostavnijima – Mavrookas tvrdi da Marauder ima samo sedam glavnih komponenti – te stavlja fokus na mogućnost masovne proizvodnje i modularnost već u fazi dizajna.
Jednostavniji dizajn pomaže i u drugom segmentu jednačine – širenju baze radnika koje mogu zaposliti u industriji koja se muči s hroničnim nedostatkom kvalificirane radne snage.
John Morgan kaže da izrađuje jasnije radne upute modelirane prema IKEA-inim priručnicima za namještaj, kako bi se smanjila potreba za visoko specijaliziranim radnicima.
Radnici će pritom raditi u tvornicama koje je Morgan zamislio da budu “visoke, bijele i svijetle”, pokazujući u video-obilasci sjajni, besprijekorno čisti pod tvornice Corsaira. “Želimo da se ljudi uzbude zbog mjesta na kojem rade”, rekao je.
U stvaranju tog entuzijazma pomaže i činjenica da svaki radnik dobija udjele u firmi.
Ali, veliki dio toga hoće li Saronic uspjeti ovisi i o tome kako će vojska organizirati održavanje i logistiku za velik broj autonomnih plovila, istaknuo je konsultant Hooper.
“Gdje ćete ih vezati? Gdje ćete ih održavati? Kako ćete ih prevesti na velike udaljenosti do mjesta gdje su potrebni? Kako će uopće pristati uz tanker da bi se opskrbili gorivom na moru – manevrom koji i sam po sebi lako dovede do sudara?” “Sve te osnovne stvari još nisu riješene.”
Još jedno veliko pitanje je koliko će dodatna elektronika i senzori izdržati u uslovima korozivnog slanog mora i jakih valova, te kolika će biti stopa gubitaka zbog normalnog trošenja i habanja, kao i drugih oblika oštećenja kojima bi robotski brodovi mogli biti izloženi. “Ljudi se znaju iživljavati na okeanografskim plutačama”, rekao je Hooper. “A možete imati i morske lavove koji pomisle: ‘O, fora, sjest ću na ovo’ – i polome opremu.”
Važnost državne podrške
Mavrookas vjeruje da je snažna podrška venture capital fondova njegova velika prednost, ali također računa i na saveznu pomoć. U Kongresu se trenutno razmatra nekoliko zakona kojima bi se ubrzale odbrambene nabavke i potaknula brodogradnja, uključujući i 25 posto porezni kredit za ulaganja u brodogradilišta.
Preko ceste od Saronicovog brodogradilišta u Louisiani nalazi se slično veliko postrojenje u vlasništvu lokalnog proizvođača manjih brodova, firme Metal Shark. Oni ciljaju iste prilike i već su razvili autonomni brod za potrebe američkog marinskog korpusa.
Izvršni direktor Metal Sharka, Chris Allard, smireno prihvaća dolazak konkurencije: “Ne možete birati komšiju.”
Allard pomalo sa skepsom gleda na nedavni val interesa VC fondova za brodogradnju, ali se pita razumiju li oni zaista koliko će vremena i novca trebati da se promijeni ova radno intenzivna industrija, i koliko bi se brzo državna podrška mogla povući s dolaskom druge administracije.
“Brodogradnja je sport na više decenija. Ako se sve vrati na išta nalik onome što je bilo tokom posljednjih 40 godina, to će biti vrlo zanimljiva rasprava.”
Jeremy Bogaisky, novinar Forbesa
