Održan drugi Forbes Adria Power Women’s Summit: Ovo su neke od najsnažnijih poruka liderica i poduzetnica

U beogradskom Sava Centru jučer je održan drugi po redu Forbes Adria Power Women’s Summit. Kroz 11 panela, intervjua i prezentacija, na Forbes samitu razgovarano je o liderstvu, kreativnosti, identitetu, mentalnom zdravlju, prevenciji bolesti, dugovječnosti i uspjehu.

Prvi su se učesnicima predstavili britanska spisateljica i glumica Hayley Morris kao i nekadašnja pobjednica takmičenja Idol, a danas uspješna poslovna žena Cveta Majtanović, koja je karijeru gradila u jednoj od mnogih muških industrija. Kroz dvije kompanije, Innovando i Rubber Conversion, bavi se fizičkim i digitalnim upravljanjem industrijskim otpadom.

“Liderstvo je proces”

„Liderstvo je proces. Integrisano i revitabilno lidrestvo je vitalno za održivost lanaca snadbijevanja. To nisu glamurozni sektori. To su egzistencijalni sektori – upravljanje industrijom otpada i obnovom materijala na kraju životnog vijeka od guma do obuće. Održive vrijednosti su te koje će formirati lidere budućnosti. Bez liderstva koje je vođeno svrhom, nema napretka. Ne može firma da bude samo komercijalna. Mora da postoji svrha. Nešto što svakodenvno preispitujemo sami sa sobom“, kaže Majtanović.

Jedan od panela bio je posvećen uspješnim poduzetnicama i liderkama koje su hrabro gradile svoje biznise uprkos izazovima i preprekama. Kroz njihove priče publika je imala priliku saznati kako žene pronalaze prilike tamo gde ih drugi ne vide.

Na Forbes Women’s Summit panelu “Leading with Purpose“ fokus je stavljen na žene koje su se snašle u industrijama koje tradicionalno važe za „muške“.

Monika Mikac, izvršna direktorica NAD Capital-a., investicionog fonda koji je posvećen razvoju cjelokupnog spektra električne mobilnosti, prepoznata kao jedna od zvijezda u usponu evropske automobilske industrije, koja je svoju karijeru započela kao operativna direktorica u kompaniji Rimac Automobili, poručila je ženama da se ne boje pokazati znanje, jer tada sve predrasude u biznisu padaju.

Volja, želja i rad na sebi

“Vjerujem da je za dobrog lidera najvažnija volja i želja da radi na sebi“, Monikina je poruka.

U automobilsku industriju je krenula, priznala je, neplanirano. I to nakon studija novinarstva.

„Niko od nas tada nije imao nikakvog iskustva u auto-industriji. Brzo sam primijetila da sam jedina žena na sastanku. U automobilskoj indusrtiji na rukovodećim pozicijma je veoma malo žena. Možda u marketingu i ljudskim resursima. Ali to meni nije bilo važno. Htjela sam da napravimo najbrži auto na svijetu. Nisam se obazirala na rodnu tematiku. Kada pokažete znanje sve te predrasude prestanu“, poručila je Mikac.

Ana Drašković, potpredsjednica i generalna direktorica kompanije Visa za Jugositočnu Evropu, dugo je u svijetu finansija. Njena taktika je uvijek bila da radi najbolje što zna, ne razmišljajući o tome da je žena.

„Ako ne pokažete previše emocija hladni ste, ako pokažete – histerični ste. To procjenjivanje ne postoji kod muškaraca. Ali ne možete drugačije. To ste što ste. Naučila sam da kroz iskrenu komunikaciju pokažem sebe. Nije uvijek lako. Ali možemo. Vještačka inteligencija nema emocije, niti empatiju. U tome smo mi jače“, priznala je Ana Drašković.

“Mogu da pričam i o šasijama”

Irena Trifunović je na čelu korporativnih komunikacija u MaxBet-u. I podsejća da su na Balkanu žene na 14 posto liderskih poizicija. Na niže plaćenim pozicijama ih je 80 posto. „Živimo u sveijtu u kome žene dokazuju da su u svemu bolje. Tako je i dalje. Žene se spremaju za pozicije za koje nisu bile spremne. Ja, naprimjer, ne volim javni nastup. A evo me. Bavila sam se samo muškim industrijama. Mogu da pričam o šasijama, ali i to je u redu“, našalila se Irena Trifunović.

Kostimografkinja Bojana Nikitović, koja se proslavila radeći na velikim filmskim projektima, ali i kreirajući kostime za mnoge poznate holivudske glumce, gdje je u jednom periodu karijere bila nomonovana i za prestižnu nagradu Emy u kategoriji kostima za naučnofantastičnu seriju, kaže da najviše voli da radi sa glumicama sa kojima može da razgovara o liku i dolazi do pravih rješenja. Kroz godine, primjećuje da se dosta toga promijenilo, kako u filmskoj i televizijskoj industriji, tako i u modnoj.

„Stvari se dosta mijenjaju na dobar način za žene i to je svakako dobro. Naravno, još uvijek postoje razlike u honorarima i tretmanima. To se primjećivalo i ranije, ali sada je to manje“, kaže Bojana.

Sada su, kaže, stvari došle na svoje mjesto“, kaže ona.

Kao ključnu poruku za tajnu uspjeha Bojana ističe red, rad i disciplinu.

“Niko nije postigao uspjeh, a da se nije potrudio”

„Vrlo je jednostavno. Niko nije postigao uspjeh, a da se zaista nije potrudio. Uspjeh se može i samo desiti, ali pravi uspjeh, svaka karijera koja je duga, ima konstantu podrazumijeva veliki rad i trud i ne vjerujem u sretne okolnosti“, dodaje.

Identitet i tema identiteta važni su još iz vremena antičke Grčke, istakle su učesnice panela Beyond the logo: Female architects of identity,

Govoreći o oblikovanju brendova i upravljanju njima, Branka Novčić Korać, profesorica marketinga i brendiranja Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, istakla je da je brend sve oko nas, uključujući i nas same. Kako se ponašamo, šta oblačimo, šta govorimo, sve ostavlja trag i utisak.“Brend može biti sve, pitanje je samo kako se njime upravlja“.

Živimo duže, ali nekvalitetnije

Ideja da živimo duže je vjerovatno stara koliko i samo čovječanstvo. Da li je dugovječnost mit ili stvarnost? diskutirale su učesnice panela „Longevity: Myth or future“. Industrija dugovječnosti je rastuće tržište koje obuhvata biohacking, personaliziranu medicinu, anti-age terapije, tehnologije za praćenje zdravlja i šire lifestyle prakse.

Industrija dugovječnosti raste brže nego ijedna i sada vrijedi više od 700 milijardi dolara u svijetu. Paradoks je da živimo duže nego ranije, ali da živimo nekvalitetnije. Sebi možemo da promijenimo život kroz jednostavne stvari koje svi znamo. Mala promjena može da ima veliki efekat, ukoliko je prihvatimo i postane navika, rekle su govornice panela.

Nutricionstkinja Maja Babić je rekla da je ranije, prije razvoja savremene medicine, farmacije, higijene života, životni vijek trajao 50 godina.

„Nakon toga, na svu sreću, kako se razvijala medicina, farmacija, produžio se na 80 godina. Ali uspjeli smo u međuvremenu, narednih decenija, i da to promijenimo nažalost“.

Postoji paradoks da živimo duže, ali da živimo nekvalitetnije, navela je ona.

Prema njenim riječima, možemo da promijenimo život kroz jednostavne stvari koje svi znamo – to su ishrana, fizička aktivnost, mentalno zdravlje, san, socijalni odnosi.

„Toliko je jednostavno, ali nažalost samo tri posto populacije se pridržava ovih principa“.

Mala promjena, veliki efekat

Profesorica i naučnica Jelena Helen Cvejić rekla je da je od kako postoji ljudska vrsta, 2020., je prvi put populacia starija od 60 godina brojčano nadvisila populaciju mlađu od pet godina.

„To se nikada nije desilo. Generalno cijela populacija stari. Ono što je pozitivno je da mi imamo moć da utičemo na kvalitet svog starenja. To je ono o čemu govori medicina životnog stila. I to je ono što treba da pokušamo da razumijemo na opušten i relaksirajući način“, rekla je ona.

Ona je kazala i da je važno da mala promjena može da donese izuzetno veliki efekat ukoliko je prihvatite i postane navika.

„To je kao kod broda, brod ima kurs i ide u jednu tačku. Ukoliko brod promijeni kurs za samo nekoliko stepeni poslije dužeg putovanja će doći na potpuno drugačije mjesto. Ne moramo da uradimo sada sve odjednom. Ne moramo da se slijepo držimo nečega. Izaberite šta želite, eksprimentišite, izaberite neku promjenu, implementirajte je i pratite“, rekla je ona.

Kako razlikovati činjenice i dezinoformacije

Govoreći o tome kako razlikovati činjenice od dezinformacija, specijalistkinja oftamologije i autorica emisije „Zdravo misli“ Katarina Bajec kaže da je teško dati pravi odgovor na to.

Ona je navela da smo „bombardovani“ različitim informacijama.

„Bombardovani smo i time da se u sektor zdravlja ubacuje trend. A to je nešto što u velikom broju slučajeva vodi na klizav teren gdje možemo da dođemo do neadekvatne informacije. I samim tim u krajnjoj instaci – naštetimo sebi“.

Dvij od tri učesnice panela posvećenog ženskom poduzetništvu imale su gotovo identičan razvojni put. Lana Krunić, osnivačica brenda Knedly i Marina Ognjenović, osnivačica brenda Like a Therapy najprije su završile FON, a onda i radile u banci.

Na panelu pod nazivom Found by her: Reinventing value, risk and growth govorile su o svojim počecima, odluci da se otisnu u poduzetništvo, ali i rizicima i izazovima koje ovakve odluke neminovno nose sa sobom.

Iz bankarstva u privatno poduzetništvo

„Sa ove distance smatram da mi je desetogodišnji rad u bankarstvu koristio kasnije. Tamo sam naučila kako sistem funkcioniše, kako se radi kontrola, kako se procjenjuje rizik… Ali nisam jednostavno osjećala strast i nisam imala priliku za kreativnost i to je ono što me je opredijelilo za poduzetništvo. A razlog zašto su to knedle je jednostavan. Volim knedle i shvatila sam jednog dana da nemam gdje da ih kupim. Otuda baš knedle koje kao jedan tradicionalni proizvod sada nadograđujemo“, ispričala je Lana Krunić, osnivačica brenda Knedly.

Za razliku do Lane, Marina Ognjenović potiče iz preduzetničke porodice. I mada je i sama radila u banci, kaže da je za nju poduzetništvo bilo logičan korak. Odrasla je tako da nije postojala dilema „da li smije i može to“.

„Ovo je bilo moje lično prosvjetljenje jer sam jureći karijeru zaboravila kako je uživati u malim stvarima. Ništa, naravno, nisam znala o tome. Ali nije ni bitno čime se bavite. Bitno je da imate viziju. Danas je daleko lakše napraviti brend nego prije deceniju. Mediji i društvene mreže omogućili su taj prostor. Napraviti je lakši dio posla, a teži je zadržati kvalitet i istrajati“, istakla je ona.

Ana Sekulić, osnivačica brenda ženskih torbi Rose de Mai istakla je da je volja ustvari najvrednija valuta kada je riječ o poduzetništvu.

„Ni sama ništa nisam znala o torbama. Mislim da ni o čemu nisam kraće razmiljšala nego o tome da će to biti torbe. Pritom sam bila u poodmakloj trudnoći, što je i tajming za upuštanje u preduzetništvo učinilo suludim. Ali entuzijazam nadomješta taj nedostatak znanja. Kada bismo znali šta nas čeka, pitanje je da li bismo se ikada upustili. Volja je zapravo ono što nema gdje da se kupi”, kaže Sekulić.

Poručila je i to da su greške samo lekcije i da se u poslu mora odustati od perfekcionizma i poriva da se sve na surov i oštar način nadzire. “Napravite grešku, naučite lekciju i idete dalje“, kazala je ona.