Tehnologija u službi ubijanja: Eksplozivni roboti Izraela i kada noć postane dan

Zvuk eksplozije izraelskog robota bez sumnje je najstrašniji zvuk koji ljudsko biće može doživjeti.

Ni najjača grmljavina ne može se uporediti sa zvukom koji proizvede eksplozivom napunjen robot izraelske vojske kada detonira. Govorim o oklopnim transporterima, prepravljenim i prepunjenim eksplozivom, koje izraelske snage daljinski upravljaju i koriste širom Gaze, posebno posljednjih sedmica.

Prvo osjetite vibraciju. Duboko podrhtavanje. Kao da se vazduh oko vas usisava.

Zatim stiže udarni val – često s leđa – poput snažnog udarca koji niste vidjeli da dolazi. Čak i dva do tri kilometra dalje, osjećate to u kostima. Nešto se pomjeri, kao da će se svijet raspuknuti.

A onda dolazi zvuk. Tako zaglušujuć da potisne svaku misao. Toliko glasan da poželite vrisnuti, samo da sebi dokažete da ste još živi.

To je poput trenutka kada neko ispusti čašu tik uz vašu glavu. Jeziv, sirov i zastrašujući zvuk. Možda najstrašniji koji postoji – eksplozija robota.

Kuća se još nekoliko sekundi nakon toga trese.

Sve stane

Ako naslutim da će doći do eksplozije, pokušavam uključiti nešto glasno da barem malo umanji zvuk. Otvorim usta kako bih ublažio pritisak. Pokušavam se pripremiti, zamisliti eksploziju prije nego što se dogodi, da me ne zatekne nespremnog.

Jer kada eksplodira jedan od tih robota – sve stane.

Bez obzira da li pijete, jedete ili hodate – ukočite se. Nekoliko sekundi ne možete pojmiti šta se desilo. Samo stojite – paralisani.

Ne vjerujete da ste preživjeli.

Osjećaj je kao da ste umrli – a opet stojite, čekajući sljedeću.

Ne jedan, nego tri odjednom.

U posljednjim danima, eksplozije više ne dolaze pojedinačno. Sada dolaze u nizu – po dvije, tri u razmaku od nekoliko minuta. Jučer su bile tri zaredom. Zvuk je bio nepodnošljiv.

Nije to samo strah – to je fizička bol.

Glava vam pulsira satima. Unutra, u vama – nešto nije u redu. Tijelo vam govori da ste u neposrednoj opasnosti. Da bi vas naredna eksplozija mogla raskomadati. Otrgnuti vam glavu s ramena.

Kada noć postane dan

S vremenom naučite prepoznati kada će eksplodirati robot – pretvara noć u dan.

Sinoć, iza ponoći, bio sam na ulici. Odjednom, nebo je planulo – kao da je erumpirao vulkan, prizor nalik Hirošimi ili Nagasakiju. Vatrena kugla uzdigla se u nebo. Kao u nekom testiranju oružja, plamen se dizao visoko, osvjetljavajući horizont u crveno.

Znao sam odmah – robot. Bio sam na sredini ulice. Potrčao sam do najbližeg zida, bacio se na zemlju, rukama pokrio glavu.

Tri dana ranije, ista stvar – ovog puta oko 5:30 ujutro. Bio sam na prozoru kad je vatra iznenada buknula. Pao sam na pod, pokrivši glavu – i tada je došla eksplozija.

Minutu kasnije, još jedna. I još jedna, nakon još jednog minuta. Sve u Tal al-Hawi, južnom dijelu Gaze.

A kada ih detoniraju? Popodne? Ne – detonacije su u zoru. U tri ujutro.

A zračni napadi? Počinju u šest ujutro.

Dakle – nikada ne spavate.

Ovo je lično svjedočanstvo Ahmeda Dremlyja, palestinskog novinara i dopisnika portala Middle East Eye iz Gaze