Zagađenje u Kini opada iako potražnja za strujom raste: Ovo bi mogla da bude prelomna tačka za planetu

Po prvi put, kineske emisije ugljenika pale su čak i dok je potražnja za električnom energijom nastavila da raste. To je razvoj koji bi, ako se održi, doveo u pitanje jednu od najupornijih pretpostavki u klimatskoj ekonomiji: da ekonomski rast neminovno znači i veće emisije.

Od početka 2024. godine, kineske emisije su stabilne ili u padu, prema podacima više nezavisnih pratilaca, iako je potrošnja električne energije rasla. Ovu promjenu prvenstveno su pokrenuli snažan rast proizvodnje čiste električne energije i brza primjena električnih vozila. I to otvara važno pitanje sa globalnim posljedicama. Da li je najveći svjetski emiter konačno dostigao strukturnu prekretnicu, a ne samo privremeni pad?

„Kina i mnoge zemlje u razvoju uvode solarnu i vetroenergiju, kao i električna vozila, zapanjujuće brzo“, rekao je Glen Peters, klimatski naučnik, za časopis Science.

Čista energija više nije marginalna

Ekspanzija čiste energije u Kini više nije marginalna. Samo tokom 2024. godine, zemlja je dodala više kapaciteta vjetra i sunca nego ostatak svijeta zajedno. Time je rast proizvodnje iz obnovljivih izvora prvi put u velikim razmjerama nadmašio rast potražnje. Ta razlika je ključna. Ona znači da se nova potražnja za električnom energijom sve češće zadovoljava čistim izvorima, a ne ugljem.

Ova promjena nije nastala slučajno. Kineski energetski sistem porastao je do tačke na kojoj je čista energija sada dovoljno velika da suštinski promijeni dugogodišnju vezu između ekonomskog rasta i emisija ugljenika. To ističe Dabo Guan, ugledni profesor klimatskih promena na Univerzitetu Tsinghua. U ranijim periodima, rast obnovljivih izvora bio je premali da bi imao sistemski značaj. Danas je dovoljno velik da potiskuje proizvodnju iz fosilnih goriva čak i kada potražnja raste.

Elektrifikacija mijenja i saobraćaj

Transformacija se ne zaustavlja na elektroenergetskom sektoru. Električna vozila sada čine većinu novih prodaja automobila u Kini. To dovodi do usporavanja rasta potražnje za naftom. Za razliku od povećanja energetske efikasnosti, koje može biti neutralisano većom upotrebom, elektrifikacija trajno potiskuje potrošnju benzina i dizela.

Ta razlika je presudna. Sporiji ekonomski rast može privremeno smanjiti potražnju za gorivom. Zamjena tehnologija, nasuprot tome, mijenja dugoročne obrasce potrošnje.

Analitičari Međunarodne agencije za energiju (IEA) primijetili su da je elektrifikacija kineskog saobraćaja sada glavni faktor u usporavanju rasta globalne potražnje za naftom. To je trend koji je malo vjerovatno da će se preokrenuti čak i ako se ekonomska aktivnost ubrza. Agencija je izvjestila da je Kina činila 60% globalne prodaje električnih automobila u 2023.

Rast bez rasta emisija

Kineska ekonomija i dalje raste. Neujednačeno i sporije nego ranije, ali ipak raste. Potražnja za električnom energijom je shodno tome porasla. Ipak, proizvodnja električne energije iz uglja nije pratila isti trend.

Kina je tako postala svojevrsni testni slučaj – ispitivanje da li velika, industrijska ekonomija može da se razvija bez paralelnog rasta emisija. Za razliku od bogatih ekonomija koje su smanjivale emisije tek nakon što je njihov industrijski rast sazrio, Kina pokušava da to učini dok se još razvija. I to u daleko većim razmjerama.

„Proučavamo tehnološki napredak Kine, ne samo u fotonaponu, već i u energiji vjetra, solarnoj termalnoj energiji, kopnenim i morskim vetroparkovima, kao i nuklearnoj energiji“, rekao je Jiang Kejun iz Energetskog istraživačkog instituta pri kineskoj Nacionalnoj komisiji za razvoj i reforme za RFI.

Strategija, tržišta i globalni efekti

Podsticaj Kine za čistu energiju motivisan je podjednako brigom za kvalitet vazduha kao i klimatskim obavezama. Kinesko Ministarstvo trgovine navelo je da se u zemlji nalazi više od milion multinacionalnih kompanija, privučenih kako kvalitetom života, tako i ekonomskim prilikama.

Putanja kineskih emisija nosi i strateške posljedice. Dominacija zemlje u proizvodnji solarnih panela, baterija i električnih vozila znači da domaća primjena jača i njen globalni tržišni položaj. Iste politike koje smanjuju emisije kod kuće preoblikuju lance snabdijevanja u inostranstvu. To izaziva trgovinske tenzije, ali istovremeno snižava troškove čistih tehnologija širom svijeta.

Kina ne samo da smanjuje emisije u zemlji. Ona takođe razvija i izvozi tehnologije koje omogućavaju dekarbonizaciju drugdje. I obezbjeđuje proizvodna radna mjesta i profite koji iz toga proizlaze.

Rizik od povratka uglja

Skeptici upozoravaju da je prerano proglašavati prekretnicu. Rast kineskih emisija je usporen ili privremeno preokrenut 2015–2016. tokom industrijskog restrukturiranja, kao i 2020. tokom pandemije. Potom se ponovo ubrzao kada su podsticaji oživjeli građevinarstvo i tešku industriju.

Dijelovi tog obrasca vidljivi su i danas. Sektor nekretnina je i dalje slab, proizvodnja čelika i cementa je prigušena. Lokalne vlasti su oprezne u pokretanju velikih infrastrukturnih programa. Svako usporavanje industrijske aktivnosti smanjuje emisije bez obzira na energetski miks. Ključno pitanje je da li je rast čiste energije sada dovoljno snažan da spriječi povratak emisija čak i kada se teška industrija oporavi.

Centar za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA) upozorio je u izvještaju iz decembra 2025. da Kina rizikuje povratni rast emisija. Iako je priznao da su emisije bile stabilne ili u padu tokom 18 mjeseci, centar je ostao zabrinut zbog mogućeg skoka upotrebe uglja.

Kina i dalje gradi termoelektrane na ugalj

Ugalj, bez sumnje, ostaje nerešen rizik. Kina i dalje odobrava i gradi nove termoelektrane na ugalj. One su često predstavljene kao osiguranje od nestabilnosti mreže i ekstremnih vremenskih prilika. Iako povećanje kapaciteta ne znači automatski i veće emisije, samo postojanje te infrastrukture povećava mogućnost povratka emisija u periodima pritiska.

Ova tenzija – rast čiste energije paralelno sa širenjem kapaciteta uglja – ostaje jedna od centralnih kontradikcija kineske tranzicije. Veliki dio novih kapaciteta na ugalj odražava lokalne brige o pouzdanosti mreže, a ne stvarnu potrebu za većom proizvodnjom iz uglja. Ti kapaciteti su uglavnom namijenjeni vanrednoj ili vršnoj potrošnji, pa se očekuje da elektrane rade rijetko i da ne povećaju značajno ukupnu proizvodnju iz uglja.

Ipak, čak je i CREA oprezno optimistična. „U cjelini gledano, kineski bum čiste energije ima sopstveni zamah i stekao je veliki ekonomski značaj i na nacionalnom i na pokrajinskom nivou, što čini vjerovatnijim da će se nastaviti. Jasno je da, nakon impresivnog rasta sektora čiste energije, Kina ima sposobnost da nastavi da smanjuje emisije i započne stvarni napredak ka cilju ugljenične neutralnosti“.

Da li je putanja zaista promijenjena?

Ono što razlikuje sadašnju stabilizaciju od ranijih epizoda nije odsustvo uglja ili ekonomska slabost, već razmjere zamjene fosilnih goriva čistom energijom koje su već u toku. Potražnja za električnom energijom raste, a ne opada – ali je proizvodnja iz uglja stagnirala. Takva divergencija nije postojala u prethodnim usporavanjima.

Da li će se taj trend održati kroz sljedeći ekonomski ciklus, odrediće da li se putanja kineskih emisija zaista promijenila.

Kako je pisao Svjetski ekonomski forum, odlučujući test biće da li rast čiste energije nastavi da nadmašuje potražnju kada se ekonomski rast ponovo ubrza. Ako se to dogodi, profil kineskih emisija mogao bi postati suštinski drugačiji od svega viđenog ranije. „Ovo je prvi put da je proizvodnja čiste električne energije odgovorna za pad kineskih emisija ugljen-dioksida“.

Ako je Kina zaista dostigla trajni vrhunac emisija, posljedice sežu daleko izvan njenih granica. Uspjeh Pariskog sporazuma u velikoj mjeri zavisi od toga koliko brzo Kina bude mijenjala ugalj čistom energijom i modernizovala svoju elektroenergetsku mrežu.

Da li ovaj pad emisija označava prekretnicu ili samo još jednu pauzu, ostaje neizvesno. Ali težište globalnih klimatskih ishoda već se pomjerilo. Sa nacionalnih obećanja na to kako Kina napaja svoju ekonomiju. Ako se strukturne promjene koje su u toku u Kini ukorijene, one će uticati na globalne putanje emisija više nego bilo koja pojedinačna nacionalna odluka.

Ken Silverstin, saradnik Forbesa