Iran i Kina uzvraćaju Trumpu, ekonomski pritisak otvara novu frontu rata

Trump prijeti Iranu najtežim ekonomskim udarom do sada, Teheran govori o povratku kolonijalizma, dok Kina upozorava da sankcije ne služe interesima nijedne strane. Istovremeno, Hormuški tjesnac ostaje daleko ispod prijeratnog nivoa prometa, a cijene goriva u SAD-u nastavljaju rasti.

Sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ulazi u novu, ekonomsku fazu. Dok američki predsjednik Donald Trump prijeti Teheranu dosad najtežim finansijskim pritiskom, Iran odbacuje njegove prijetnje, a Kina, kao najvažniji trgovinski partner Irana, otvoreno se protivi novim sankcijama Washingtona.

Trump je najavio ono što je opisao kao „najrazorniju ekonomsku operaciju ikada poduzetu protiv bilo koje zemlje“. Iako nije precizirao sve mjere koje bi bile uvedene, poručio je da će posljedice osjetiti i države i kompanije koje Iranu omogućavaju pristup finansijskom sistemu, trgovini i transportu.

Posebno je upozorio na krijumčarenje nafte, transfere novca, mjenjačnice, registre brodova i fiktivne kompanije, poručivši da tome „odmah prestaje“.

Trump je istovremeno situaciju s Iranom opisao kao „mali zaobilazni put“, uz tvrdnju da bi cijene goriva uskoro mogle početi padati. Međutim, stanje na američkom tržištu trenutno pokazuje drugačiju sliku.

Prosječna cijena benzina u SAD-u u petak je iznosila 4,11 dolara po galonu, što je gotovo jedan dolar više nego u istom periodu prošle godine. Rat i ograničenja izvoza dodatno opterećuju rafinerije, smanjujući količinu sirove nafte koju mogu preraditi u benzin, dizel i avionsko gorivo.

Iran odbacuje Trumpovu prijetnju

Teheran je oštro reagirao na Trumpovu najavu. Iransko ministarstvo vanjskih poslova njegovu prijetnju ekonomskim pritiskom opisalo je kao „recept za katastrofalan povratak potpunom klasičnom kolonijalizmu“.

Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baghaei poručio je da nove sankcije predstavljaju pokušaj nametanja američkog ekonomskog i finansijskog suvereniteta nezavisnim državama.

Prema njegovim riječima, takve mjere predstavljaju potvrđivanje „ekstrateritorijalnog suvereniteta nad svakom nezavisnom državom članicom Ujedinjenih naroda“.

Teheran time jasno pokazuje da Trumpovu ekonomsku prijetnju ne vidi samo kao pokušaj pritiska na iransku ekonomiju, već i kao širi pokušaj Washingtona da kontroliše međunarodne trgovinske i finansijske tokove povezane s Iranom.

Kina staje uz Iran

Još važnija reakcija stigla je iz Pekinga. Kina, najveći trgovinski partner Irana, odbacila je Trumpovu prijetnju i poručila da sankcije ne odgovaraju interesima nijedne strane.

Stav Pekinga posebno je važan jer bi eventualna potpuna blokada iranske trgovine zahtijevala pritisak ne samo na Teheran nego i na kompanije, banke, brodarske firme i druge subjekte u zemljama koje nastavljaju trgovati s Iranom.

Time se otvara mogućnost novog sukoba između Washingtona i Pekinga, posebno ako Trumpova administracija odluči kažnjavati kineske kompanije koje nastave poslovati s Iranom.

Iran se, s druge strane, može osloniti upravo na Kinu kao jedno od ključnih tržišta za svoju trgovinu i izvoz energenata.

Hormuški tjesnac i dalje daleko od normalnog

U središtu cijele krize ostaje Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih pomorskih prolaza za globalnu trgovinu energentima.

Prema analizi podataka britanskog Centra za pomorske trgovinske operacije, UKMTO, broj brodova koji su tokom prošle sedmice prošli kroz tjesnac porastao je za 27 posto.

Zabilježena su 103 ulaska i 89 izlazaka.

Ipak, uprkos tom povećanju, pomorski promet i dalje iznosi svega oko 20 posto sedmodnevnog prosjeka zabilježenog prije rata.

To pokazuje koliko je situacija i dalje ozbiljna. Broj prolazaka raste, ali Hormuški tjesnac još nije ni blizu nivoa koji je imao prije početka sukoba.

Najveći broj zabilježenih plovila bio je pod zastavama Paname i Liberije, dok nijedno od evidentiranih plovila nije bilo pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država.

Među najčešćim plovilima koja prolaze kroz tjesnac nalaze se tankeri za prevoz nafte, uključujući brodove koji prevoze rafinirane naftne derivate.

Washington tvrdi da nafta ipak teče

Američki ministar energetike Chris Wright poručuje da „nafta teče“ kroz Hormuški tjesnac, nastojeći umanjiti zabrinutost zbog posljedica smanjenog pomorskog saobraćaja.

Ipak, podaci o prometu pokazuju da je situacija daleko od normalne. Manji broj brodova znači veći pritisak na globalne lance snabdijevanja, posebno kada je riječ o energentima. Svako produžavanje poremećaja može dodatno utjecati na cijene nafte i derivata, ali i na troškove transporta i proizvodnje širom svijeta.

To je jedan od razloga zbog kojih se posljedice sukoba već osjećaju i izvan Bliskog istoka.

Trump je u petak govorio o rastu cijena goriva, obećavajući da bi se cijene benzina uskoro mogle smanjiti.

Na predizbornom skupu u Južnoj Karolini rat s Iranom opisao je kao „mali zaobilazni put“, istovremeno kritikujući demokrate zbog inflacije.

Međutim, prosječna cijena benzina od 4,11 dolara po galonu predstavlja rast od 0,97 dolara u odnosu na isti period prošle godine.

Rafinerije se trenutno suočavaju s kombinacijom problema izazvanih ratom i ograničenjima izvoza. Zbog toga je smanjena količina sirove nafte dostupne za preradu u goriva koja koristi globalna ekonomija.

Ukoliko se pritisak na energetske tokove nastavi, cijene goriva mogle bi ostati jedno od ključnih političkih pitanja u SAD-u.

Diplomatski kanal još nije zatvoren

Uprkos oštroj retorici, diplomatski kontakti između zainteresiranih strana i dalje traju. Američki državni sekretar Marco Rubio sastao se u četvrtak s omanskim ambasadorom u Sjedinjenim Američkim Državama. Sastanak je održan samo nekoliko dana nakon Trumpovih prijetnji bombardiranjem Omana zbog pregovora povezanih s Iranom i Hormuškim tjesnacem.

U međuvremenu su ministri vanjskih poslova Omana i Irana održali telefonski razgovor o plovidbi kroz Hormuški tjesnac. To pokazuje da, uprkos sve oštrijim izjavama, diplomatski kanali još postoje.

Najnoviji razvoj događaja pokazuje da se rat između SAD-a i Irana više ne vodi samo na vojnom i pomorskom planu.

Trump sada prijeti udarom na cijeli sistem koji omogućava Iranu da trguje, prebacuje novac, izvozi naftu i održava međunarodne poslovne veze.

Iran odbacuje takve prijetnje, dok Kina upozorava Washington da sankcije neće donijeti korist nijednoj strani.

U isto vrijeme, Hormuški tjesnac ostaje usporen, cijene goriva u SAD-u su znatno više nego prije godinu dana, a globalno tržište energenata i dalje osjeća posljedice sukoba.

Ako Trump zaista pokrene ekonomsku operaciju kakvu najavljuje, sukob bi mogao dobiti potpuno novu dimenziju.

Umjesto samo borbe za kontrolu nad teritorijom i ključnim pomorskim pravcima, na scenu bi mogla stupiti velika ekonomska konfrontacija između Washingtona, Teherana i Pekinga.

A upravo bi odgovor Kine mogao biti ključan za pitanje hoće li Trumpove prijetnje ostati pritisak na Iran ili prerasti u širi sukob koji bi mogao pogoditi globalnu trgovinu i tržište energenata.