Nije avion, nije brodica – ali ova električna letjelica može biti morski taksi

Američka kompanija Regent prikupila je 90 miliona dolara kako bi do sredine desetljeća pokrenuo proizvodnju svoje električne letjelice koja leti isključivo iznad vode. Ova letjelica može prijeći do 290 kilometara, brzinom do čak 290 km/h.

Električni zračni taksiji s vertikalnim uzlijetanjem i slijetanjem (eVTOLS) mogli bi jednog dana postati uzbudljiv novi način za vožnju po urbanim krajolicima, a već sada se u njih ulažu milijarde dolara. Ipak, zasad još nije jasno kada će oni ući u komercijalnu upotrebu i kolika će biti cijena vožnje u ovim letjelicama.

Bill Thalheimer, koji je radio na ovim taksijima Boeingovu kompaniju Aurora Flight Sciences, kao i na svemirskim letjelicama u kompanijama Blue Origin i Virgin Atlantic, vjeruje kako jedan drugi tip letjelice na tržište može stići brže, ali i biti cjenovno pristupačniji za putnike: radi se o morskim jedrilicama (seagliders).

One izgledaju kao futuristički poslovni avioni, a mogu uzlijetati s običnih dokova. Najprije će se kretati poput čamaca brzinom od 60 do 80 kilometara na sat, a uzlijetat će kada stignu do otvorenog mora, leteći između pet i 10 metara iznad površine vode. Thalheimerov start-up Regent testira umanjene prototipe, a u proizvodnju žele krenuti za otprilike tri godine. Komercijalne letjelice prevozile bi putnike između havajskih otoka ili oko obale Floride za nekih 40 dolara po vožnji, kaže Thalheimer.

On i njegov kolega iz Aurore, Mike Klinker, Regent su osnovali 2020. godine s fokusom na brza priobalna putovanja, a otada su prikupili oko 90 miliona dolara investicija, uključujući 60 miliona samo u oktobru. Investitori uključuju Marka Cubana, Petera Thiela i kompanija Lockheed Martin, Japan Airlines i Hawaiian Airlines. Njihov početni proizvod, letjelica Viceroy, može prevoziti do desetak putnika i dva člana posade na udaljenosti do 290 kilometara s jednim punjenjem, brzinom od 290 kilometara na sat, bez emisija štetnih plinova.

Cjenovna pristupačnost seaglidere čini posebno privlačnim investitorima poput Marka Cubana. “Koncept mi je odličan,” rekao je ovaj investitor za Forbes. “Uz to što je letjelica električna, veliku promjenu donosi i mogućnost efikasnog i jeftinog smanjenja vremena putovanja.”

Budući da leti vrlo nisko i isključivo iznad vode, o certifikatu za letjelicu Viceroy odlučivat će američka Obalna straža, a Thalheimer vjeruje kako će taj proces biti mnogo brži od onog za eVTOLS-e, koji zahtijevaju dugogodišnji proces certifikacije od strane Savezne uprave za zrakoplovstvo (FAA).

U Aurori, put prema komercijalizaciji “protezao se deset godina i milijardama dolara,” kaže Thelheimer za Forbes. “I nije bila stvar samo u komercijalnim certifikatima. Stvarali smo prototipe i čekali email od FAA-ja u kojem bi nam dali dozvolu za testiranje.”

Viceroy ima 12 setova propelera i bateriju snage čak sedam Teslinih vozila, a ne zahtjeva licenciranog pilota jer on zapravo lebdi iznad vode, a kontrole su slične onima na brodovima. Motori, baterije i druge ključne komponente dizajnirane su kako bi ih se jednostavno zamijenilo ako nešto krene po zlu, čime se osigurava da su troškovi održavanja što niži.

“Uz to što je letjelica električna, veliku promjenu donosi i mogućnost efikasnog i jeftinog smanjenja vremena putovanja.”
Mark Cuban

“Na kraju smo prepolovili troškove u poređenju s postojećim vodećim malim letjelicama,” rekao je Thalheimer nedavno na konferenciji u Los Angelesu. “Za naš Viceroy za 12 putnika, to ispada oko 40 centa po mjestu, po milji. Dakle na misiji od 100 milja (160 kilometara), na primjer između havajskih otoka, jedna karta bi stajala oko 40 dolara.”

Da uporedimo, let helikopterom u jednom smjeru između Long Beacha u Kaliforniji do otoka Catalina (nekih 64 kilometra), stoji oko 180 dolara. eVTOLS start-up Lilium procjenjuje da će trošak po mjestu, po milji, iznositi oko 2.25 dolara, odnosno gotovo pet puta više od cilja koji su zacrtali u Regentu – za polovicu putnika i manje od polovice udaljenosti.

Ta ušteda djelomično dolazi od niskog leta tik iznad okeana, umjesto hiljadama metara u zraku kao što je slučaj sa avionima i helikopterima.

Još i u doba Drugog svjetskog rata, piloti su znali da je nisko letenje dobar način uštede goriva, kaže Mortez Gharib, profesor aeronautičkog inženjerstva na Caltechu i direktor Centra za autonomne sustave i tehnologije na tom sveučilištu.

“Kada letite blizu površine, bila riječ o kopnu ili moru, stvarate zračni jastuk koji vam omogućava određenu razinu umjetnog uzgona,” rekao je Gharib.

Putnicima će se također svidjeti i ključna sigurnona značajka: za razliku od aviona, helikoptera i električnih zračnih taksija, seaglideri će u slučaju kvara na motoru samo plutati poput čamca.

Za Saudijce, turiste i marine

Inicijalni interes za Regentove seaglidere, kaže Thalheimer, dolazio je od trajektnih prijevoznika, no broj potencijalnih kupaca ubrzano raste.

“Primijetili smo porast među avioprijevoznicima i u avijacijskom sektoru,” kaže Thalheimer.

“Avioprijevoznici sebe sve više vide kao prometne prijevoznike, sve više razmišljaju o čitavom putovanju klijenta od početka do kraja. Seaglideri jako dobro sjedaju u cijelu tu priču,” dodaje, pogotovo kada govorimo o zračnim lukama koje se nalaze u blizini luka i zaljeva.

Uz Havaje i Floridu, Regentove letjelice također će završiti u NEOM-u, futurističkoj urbanoj zoni koju gradi Saudijska Arabija, a u kojoj će postojati čitav niz novih metoda prijevoza, kaže Christian Thiel, čelnik njihovog odjela za budućnost transporta. NEOM je također jedan od ulagača u Regent.

“Bit će u potpunosti integriran s našim multimodalnim sistemoom,” rekao je Thiel. “Imamo 450 kilometara obale, planira se i pomorska infrastruktura – nemamo postojeću. Možemo s dizajniranjem krenuti od nule i osigurati pružanje usluge seaglidera na svim našim većim čvorištima duž obale.”

Neće samo turisti i priobalni putnici koristiti Regentove seaglidere za nekoliko godina. U junu je kompanija dobila ugovor američke mornarice vrijedan 4.8 miliona dolara za demonstraciju potencijala svojih hibridnih letjelica kao novog načina za prijevoz ljudi ili dobara.

Thalheimer kaže kako Regent također dizajnira mnogo veću verziju svoje letjelice u koju bi stalo čak stotinu putnika, no ona neće biti gotova do 2030. godine, uglavnom zbog trenutnih ograničenja u tehnologiji baterija, zbog čega Thalheimer istražuje sistem vodikovih gorivnih ćelija. Kompanija procjenjuje kako potencijalne narudžbe za seaglidere od zrakoplovnih kompanija i trajektnih prijevoznika iznose do nekih 8 milijardi dolara, što uključuje i depozite za prve isporuke letjelica. Ipak, većina toga neće se pretočiti u prihode dok se ne povećaju komercijalne isporuke.

Regent ima dovoljno sredstava za nastavak rada na prototipima i sljedeće godine započne testne letove s putnicima. Također grade i prvo postrojenje za proizvodnju na Rhode Islandu.

Ipak, bit će potrebno još novca kako bi se proširile komercijalne operacije.

“Planiramo letjeti sljedeće godine, vjerojatno na samom kraju godine, što znači da će sljedeće prikupljanje sredstava vjerojatno biti početkom 2025.,” kaže Thalheimer. Nije ulazio u detalje oko toga koliko će Regent tražiti, no nada se što skorijem startu: “Koliko brzo možemo ubrzati proizvodnju liniju, dokazati sigurnost i početi s isporukama?”