Milioni izgubljenih radnih sati: Koliko košta briga o djeci kada ih nema ko čuvati
Visoki troškovi skrbi o djeci dobro su dokumentirani. Njegov utjecaj na proračune zaposlenih roditelja, karijere mnogih žena i vrijeme koje radnici provode tražeći kvalitetnu skrb o djeci . Cilj novog indeksa nije samo pokazati kako žene i muškarci financijski gube zbog problema s djecom. Također kvantificira broj izgubljenih radnih sati. To pokazuje visoku cijenu po produktivnosti za firme koje ne nude pouzdana rješenja.
KPMG je nedavno objavio “Indeks prekida rada roditelja”, koristeći prethodno neobjavljene podatke Zavoda za statistiku rada. Prikazuju gubitak radnih sati, ali i godišnjih i životnih primanja koji proizlaze iz problema s pristupom skrbi za djecu. Koristeći prosječne podatke iz prethodnih 12 mjeseci, indeks također mjeri promjenu u broju radnika i radnica koji su izgubili sate ili prešli na skraćeno radno vrijeme zbog nedostatka skrbi o djeci od 2019. godine.
Šta je na kocki?
“Znamo da su troškovi skrbi o djeci prepreka sudjelovanju u radnoj snazi.” Ovaj problem pogađa oba spola”, kaže Matthew Nestler, viši ekonomist u KPMG USA. Autor je indeksa koji firma planira ažurirati svaki mjesec. “Ali u kojoj mjeri problem skrbi o djeci utječe na američke radnike?”.
Indeks također kvantificira ukupno izgubljene radne sate na temelju promjena u rasporedu zaposlenika. To je ključna mjera za kvantificiranje troškova produktivnosti za firme. Iako je produktivnost u poslovnom sektoru porasla za 2,5 posto u drugom tromjesečju ove godine, promatranje izgubljenih radnih sati može pomoći rukovodiocima firmi da uvide utjecaj odsutnih radnika na njihovu krajnju granicu, kaže Nestler.
“Ovo je još jedan izvrstan podatak koliko nas košta kriza brige o djeci. A šta je na kocki ako ne riješimo ovaj problem”, rekla je Reshma Saujani, aktivistica organizacije Moms First.
Poslodavci nisu svjesni problema
Julia Cohen Sebastien, suosnivačica i izvršna direktorica firme Grace, koja nudi uslugu čuvanja djece koju poslodavci mogu ponuditi kao beneficiju, kaže da poslodavci često nemaju konkretne podatke o njegovateljima u svojoj radnoj snazi. Kao rezultat toga, “ne razumiju veličinu izazova” sve dok ne vide ljude odsutne s posla, kaže ona.
Poslodavci ne gube iz vida samo razmjere izgubljenih radnih sati. Suradnici koji preuzimaju teret odsutnih radnika suočavaju se s povećanom stopom izgaranja. “Indeks je jasan način da firme razumiju pritiske na tržištu rada”, kaže Nestler. “Gubitak radnih sati vrijedan je za firme jer [kvantificira] probleme s brigom o djeci koje njihovi zaposlenici imaju.”
Čuvanje djece je skuplje od najma stanova
Godišnji troškovi čuvanja djece u SAD-u sada premašuju prosječne godišnje troškove stanarine u svih 50 država. KPMG procjenjuje da između 1,2 i 1,5 miliona radnika, od kojih su 90 posto žene, svaki mjesec skraćuje radno vrijeme ili potpuno izostaje s posla zbog problema s djecom.
Gubitak radnih sati, koji se procjenjuje na između 26 miliona i 1,4 milijarde sati godišnje, uzima danak porodičnoj zaradi. Indeks je pokazao da je gubitak samo jednog sata rada sedmično zbog brige o djeci rezultirao godišnjim gubitkom između 780 i 1504 dolara.
Žene u dobi od 25 do 44 godine i dalje su najviše pogođene troškovima skrbi o djeci, čineći 70 posto svih radnika pogođenih tim troškovima, pokazao je KPMG indeks. Oni su do septembra ove godine činili 77 posto radnika s punim radnim vremenom koji su izostali s posla zbog problema s brigom o djeci, iako je taj postotak pao u odnosu na svoj vrhunac u 2006. zahvaljujući povećanju udjela muškaraca. Od onih koji rade skraćeno radno vrijeme zbog problema s djecom, 90posto su žene, pokazao je indeks.
Saujani kaže: “Žene ne mogu raditi bez pristupačne skrbi za djecu – tačka.”
Muškarci sve više prelaze na nepuno radno vrijeme
Međutim, muškarci se također sve više suočavaju s izazovima u pristupu skrbi za djecu. Oko 34 posto radnika koji su ove godine radi brige o djeci prešli s punog na nepuno radno vrijeme bili su muškarci. Iako su i dalje manji udio žena koje napuštaju radnu snagu, broj muškaraca u ovoj kategoriji gotovo se udvostručio od septembra prošle godine, na oko 40.000 prošli mjesec, pokazao je indeks KPMG.
Indeks, međutim, ne mjeri puni učinak nedostatka kvalitetne i pristupačne skrbi za djecu na karijere, posebno žena, kaže Joseph Fuller, profesor menadžmenta na Harvard Business School i suvoditelj Inicijative za budućnost rada. Za radnike koji moraju smanjiti brigu o djeci, “korelacija nije samo u tome da završite na lošem poslu”, kaže on. “Jednom kada se ponovno zaposlite, veća je vjerovatnoća da će vaš sljedeći posao biti nepovoljan.” Također ne dodajete kvalifikacije koje bi vam omogućile napredovanje.”
Indeks pokazuje da to nisu samo troškovi za pojedince, već i za firme. Trošak zamjene talenta može premašiti tri do četiri puta godišnju platu zaposlenika koji odlazi, prema podacima SHRM-a. Ako poslodavci ne razumiju da njihovi zaposlenici odlaze zbog troškova skrbi o djeci i ne ispitaju ih šta žele od firme, kaže Fuller, njihova zamjena bit će veliki trošak. “Ako ne tražite te podatke, uvijek ćete biti iznenađeni”, dodaje.
Radovi koji su dobrovoljni također su pogođeni
Prema podacima KPMG-a, u septembru 2024. 1,6 miliona zaposlenika ili je radilo manje sati ili je prešlo na skraćeno radno vrijeme zbog problema s brigom o djeci. To je povećanje od 69 posto u poređenju s prosjekom za isti mjesec u posljednje četiri godine.
Ovogodišnji rast potaknut je povećanjem broja dobrovoljnih ili neekonomskih radnika sa skraćenim radnim vremenom koji su imali problema s brigom o djeci, rekao je Nestler na temelju istraživanja. (Ministarstvo rada naziva ljude koji rade manje od 35 sati sedmično prema vlastitom izboru ili zato što nisu u mogućnosti raditi još “dobrovoljnim” ili “neekonomskim” radnicima.)
Međutim, postavlja pitanje koliko su takvi rasporedi zapravo “dobrovoljni”. “U kojoj je mjeri dobrovoljno ne raditi, raditi skraćeno radno vrijeme ili skratiti radno vrijeme zbog nedostatka pristupačne skrbi za djecu?”.
Autor: Maria Grazia Santillana Linares, novinarka Forbesa
