Volontiranje: Bolje džaba raditi, nego džaba ležati?
Volonterski rad može biti vezivno tkivo za kreiranje snažne zajednice unutar jednog društva. Najčešći motivi su empatija i suosjećanje, ako govorimo o volontiranju unutar humanitarnih organizacija poput Međunarodnog Crvenog križa ili Pomozi.ba. Motiv može biti i želja, kao i potreba za sticanjem novih vještina i praktičnog znanja. Uprkos tome, volonterski rad danas je sve manje popularan među mladom populacijom, pokazuje istraživanje Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA) u Bosni i Hercegovini.
Oko 42% anketiranih mladih u Bosni i Hercegovini izrazilo je interesovanje za učešće u aktivnostima koje doprinose rješavanju problema u lokalnoj zajednici i društvu. Najistaknutiji oblik građanskog angažmana mladih u BiH je doniranje novčanih sredstava u dobrotvorne svrhe (48% odgovora) i volonterski rad u svrhu pružanja pomoći drugima (35% odgovora).
Historijski osvrt: Radne akcije u bivšoj Jugoslaviji
“Mi gradimo prugu – pruga gradi nas.”
“Šamac – Sarajevo, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta”.
“Šamac -Sarajevo, to je naša dika, izgraditi prugu sve do Dubrovnika.”
Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje u regionu, imaju tradiciju volontiranja, s tim da se nekada taj oblik društveno korisnog aktivizma zvao “radna akcija”.
Pruga Bosanski Šamac – Sarajevo, izgrađena je gotovo potpuno volonterski, uz podršku struke, radnom akcijom omladine. Izgradnja 242 km duge željezničke trase trajala je, samo osam mjeseci od 1. aprila do 15. novembra 1947. godine.
Rukovodstvo omladine Jugoslavije izradilo je raspored dolaska i odlaska omladinskih radnih brigada koje su učestvovale na izgradnji pruge. Međutim, u ovim akcijama besplatnog rada, nisu učestvovale samo omladinske grupa bivše Jugoslavije, već i one iz Poljske, Švedske, Engleske, Češke, Slovačke, Bugarske, Grčke, Rumunije, Mađarske, Italije, Francuske, Danske.
S druge strane, nakon raspada Jugoslavije i tranzicije ekonomsko-političkog sistema iz planskog gospodarstva u tržišnu ekonomiju, pojedini kritičari nazvali su ovaj oblik rada prisilnim i neljudskim. I oblik radnih akcija je prošao svojevrsnu tranziciju u današnja stažiranja/volontiranja u različitim organizacijama i institucijama.
Kako možemo podržati druge?
Kako god gledali na prošlost ovog regiona, činjenica je da u savremenom društvu nedostaje građanskog aktivizma u naseljima, organizacijama, školama, itd. Nije nužno da to bude u nekadašnjem okviru građenja pruga ili čitavih naselja, poput dijela Beograda, koji se zove Novi Beograd (dijelom izgrađen kroz brojne građanske, radne akcije), ali moguće je doprinosti dobrobiti i napretku zajednica kroz nesebično pomaganje, kako god jezički imenovali, taj oblik aktivizma. Činjenica je da ti oblici tadašnjeg zalaganja omladine, i danas služe generacijama koje su došle nakon njih. A to je primarna svrha volonterskog rada, unaprijediti i osnažiti zajednicu u kojoj djelujemo.
Volonterka agencije UNFPA, Layla Jusko, koja se bavi istraživanjem u sferama javnog zdravlja, klimatskih promjena i populacijskog razvoja, kaže za FORBES BiH, da je volontiranje bila ključna prekretnica u životu, zahvaljujući kojoj je uspjela izgraditi sebe i razviti različite vještine.
Kroz istraživanja dobila je priliku da se približi različitim lokalnim zajednicama. Kaže da, iako, ako mnogi istraživanje posmatraju kroz prizmu brojeva, ljudski faktor i iskustva ljudi u lokalnim zajednicama su ključna za kreiranje inicijativa koje su korisne. A prvi korak je upravo upoznavanje sa zajednicom u kojoj živimo, koje su njene potrebe i kako ih možemo zadovoljiti.
A ranije je volonitirala i za Crveni križ.
“Volontiram od svoje 15. godine, ali značajniji rad počinje od COVID-19 pandemije, kad sam se učlanila u Crveni Križ. Unutar mog volonterskog rada, imala sam nevjerovatnu priliku da se približim građanima i građankama, te da čujem različite životne priče koje me nastavljaju inspirisati na mom putu. Iskoristila sam to kao priliku za introspekciju i izgradnju sebe”, kaže Jusko o svom volonterskom putu.
Kroz volontiranje moguće je osnažiti osobne kapacitete, kao i kapacitete organizacija. Edukacijom i inkluzijom svih građana, od osoba sa poteškoćama u razvoju i osoba sa invaliditetom, moguće je tržište volonterizma proširiti u svaku poru društva.
Lejla Helić, programski službenik UN volontera u Bosni i Hercegovini, kaže da volontiranje poboljšava profesionalne i društvene vještine.
Volontiranje je dvosmjerno iskustvo – dajemo i uzimamo, a na taj način gradimo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je ove projekte podržati kroz političke i zakonske okvire, npr. pozitivan primjer u praksi je Kosovo, gdje volontiranje ulazi u radni staž pojedinaca. Svakako da je neophodna i promocija volontiranja u obrazovnom sistemu kako bi se istakle pozitivne vrijednosti aktivizma za zajednicu.
S tim da u savremenom svijetu, nije neophodno da uopće budete na određenoj lokaciji kako biste volontirali. Uz pomoć digitalnog razvoja i tržište volontiranja u jednom dijelu je postalo globalno. Moguće je naprimjer prevesti nalaz nekom korisniku određenih platformi za promociju volontiranja, nakon posjete doktoru u nedostataku prevodioca.
Mogućnosti i koristi volontiranja su brojne, od upoznavanja ljudi i sklapanja prijateljstava, do sticanja profesionalnog iskustva ukoliko je usmjereno u industriju u kojoj planirate da se profesionalno ostvarite. Ukoliko uzmemo u obzir cijelu zajednicu, žene domaćice u većini bh domaćinstava, besplatno njeguju starije članove porodice, održavanju objekate u kojem borave brojne porodice, a taj posao bi sigurno pao na teret nekoga drugog, da one nisu volonterski preuzele te obaveze na sebe.