Od slobode do usamljenosti: Sve više ljudi žive sami
Živjeti sam, sa cimerom, partnerom ili u nekoj drugoj kombinaciji u ekonomski sređenim zemljama, sa visokim životnim standardom, uglavnom je stvar izbora, dok u ekonomski siromašnim zemljama, želja i nema neko značenje, budući da materijalne prilike određuju da li smo u mogućnosti kupiti stan, kuću, osamostaliti se i živjeti eventualno sami. Za dobar primjer ne moramo ići daleko, dovoljno je zadržati se na našim prostorima; u Bosni i Hercegovini oko 250.000 mladih do 35. godine živi s roditeljima. Razlog nije samo nezaposlenost već i lična primanja, koja su nedovoljna da sami isfinansiraju otplatu kredita.
Materijalni element
Isključimo li materijalni element izbora, karakter ličnosti također određuje da li neko preferira živjeti sam ili u paru s drugom osobom, uključujući i roditelje.
„Dok sam živjela sama voljela sam svaku minutu života. Ustani kad hoću, idi u krevet kad hoću, radi šta hoću… Ja sam bila ta koja je odlučivala o svemu u svom životu. Nema nikoga da kuka, traži, očekuje, duri se, žali, kritikuje, osjeća krivicu…itd. Kako sam to imala cijeli život postalo mi je i muka od toga.
Danas kada sam u braku, više volim da budem sa svojim mužem, ali da (ne daj Bože) nekako više nije sa mnom, bila bih sasvim u redu da ponovo živim sama“, samo je jedan od komentara na sajtu Quora na temu – zašto danas u nekim društvima ljudi sve više žive sami.
Podaci Statiste pokazuju da je u Finskoj otprilike svaki treći ispitanik u dobi od 18-64 godine rekao da živi sam kada je anketa sprovedena između juna 2023. godine i jula 2024. Slična je statistika i kada je o Njemačkoj riječ, a u njoj je 25 posto ispitanika kazalo da žive sami. Slijedi Japan (24 posto) i Sjedinjene Države (22 posto).
U Kini je samo osam posto ispitanika reklo da žive sami, dok ih 50 posto živi u tročlanom domaćinstvu. U Indiji stanovništvo i ne preferira samački život, već radije žive s većim grupama u domaćinstvu, obično su to četiri osobe (36 posto) ili pet osoba i više (također 36 posto). Zanimljivo je da je 52 posto ispitanika u Indiji priznalo da živi s roditeljima, dva procenta manje sa partnerom, a 45 posto je živjelo sa djecom. Samo četiri posto ispitanika u ovoj zemlji reklo je da žive sami. Ovo je najniža brojka od 21 zemlje koja je ispitana.
Nasuprot tome, u SAD -u samo 15 posto ispitanika živi s roditeljima, dok daleko veći broj, 40 posto, živi sa partnerom, a 33 posto sa djecom.
U BiH vše od 70 posto mladih živi s roditeljima
U istraživanju “Studija o mladima u BiH”, koje su zajednički proveli Fakultet političkih nauka u Sarajevu i Fondacija “Friedrich Ebert” prije tri godine pokazala je da mladi u zemljama jugoistočne Evrope za razliku od svojih vršnjaka na sjeveru Evrope, duže ostaju živjeti sa roditeljima. 77,4 posto mladih u BiH živi u roditeljskom domu, 59,9 posto to naziva najpraktičniji rješenjem, dok oko 35 posto mladih ne krije da su finansije glavni krivac zašto ne žive sami i svaka treća je u istraživanju kazala da bi najradnije živjela samostalno.
Kada je o korijenu potrebe da se živi samostalno riječ, istorijski zapisi pokazuju da je uspon samačkog života počeo u rano industrijaliziranim zemljama prije više od jednog vijeka, te bio ubrzan 1950-ih godine. U zemljama kao što su Norveška i Švedska, jednočlana domaćinstva su bila rijetka prije jednog vijeka, ali danas čine skoro polovinu svih domaćinstava. Istraživanja pokazuju da je veća vjerovatnoća da će ljudi živjeti sami u bogatim zemljama.
Građani država članica EU: Švicarska, Island, Njemačka, Norveška, Belgija, Irska, Finska kao i Francuska imaju veća primanja nego uposlenici u Americi.
Irska, Nizozemska, Njemačka, Finska i Austrija su zemlje sa prosječnim platama u rasponu od 30 do 33,3 eura po satu.
I sada kada se vratimo na statistiku i pokušamo doći do odgovora zašto je u Finskoj toliko ljudi u mogućnosti živjeti samo, odgovor leži i u podatku da je to zemlja u kojoj najbolje funkcionira socijalna država, čiji zdravstveni i školski sistem predstavljaju vrh standarda globalno. Kada se sve zbroji nije iznenađujuće što je perspektiva života ljudi u njoj svijetla.
Uloga tehnologije
Procenat ljudi koji žive sami u Finskoj prije nekoliko godina iznosio je blizu 23 posto ukupne populacije zemlje od nešto više od 5,5 miliona stanovnika. Broj osoba mlađih od 30 godina koje žive same se više nego udvostručio od 1990. godine. Jedno od objašnjenja zašto je udio osoba koje žive same među stambenim stanovništvom najviše porastao posljednjih godina, su i reforme studentskih sredstava i stambenog dodatka koje je ova zemlja provela 2017. godine.
„Dok sam živjela sama voljela sam svaku minutu života. Ustani kad hoću, idi u krevet kad hoću, radi šta hoću… Ja sam bila ta koja je odlučivala o svemu u svom životu. Nema nikoga da kuka, traži, očekuje, duri se, žali, kritikuje, osjeća krivicu…itd. Kako sam to imala cijeli život postalo mi je i muka od toga.
Ali, i ova medalja ima svoje naličje. Prema izvještaju Crvenog križa u Finskoj svaki peti Finac iskusi usamljenost, barem povremeno. Više od 500.000 Finaca doživljava usamljenost prilično često ili stalno. Nauka kaže da mnoga živa bića ne podnose kada se njihovo okruženje promijeni više od 20 – 25 posto, te da u vremenu ekonomskih, političkih i socijalnih previranja ljudi osjećaju sigurnije i sretnije sa prijateljima i partnerima.
S druge strane živjeti sam daje pojedincu značajan nivo, ne samo slobode već i vremena da se fokusira na nešto što želi ili radi, što bi se moglo shvatiti kao zdravlje solo života. Nadalje, osoba je u mogućnosti uživati u miru, što je danas luksuz koji nema cijenu i na koncu osoba sama postaje isključivi vlasnik svoga vremena, prostora i odlučuje kako će ih ispuniti bez da ikoga pita ili pristaje na kompromis. S druge strane, živjeti sam donosi ekonomske posljedice. Troškovi se ne dijele već plaćaju isključivo s jednog računa.
Ne treba zanemariti ni drugu činjenicu, a to je da tehnologija u sve većoj mjeri zauzima mjesto nečijih drugova, drugarica, roditelja ili partnera, pa sa tehnološkim spravicama se radujemo, plačemo, dijelimo vrijeme. Tehnologija će biti ta koja će pojedincu biti društvo koje mu je u određenom momentu potrebno, ali hoće li biti dovoljno i adekvatna zamjena za živu riječ i osobu.
Ono što je evidentno to je da izbor da li ćemo živjeti sami ili u zajednici sa više ljudi značajno određuje materijalni aspekt (sigurno i najviše), podneblje, ali i karakter ličnosti, jer uvijek treba imati u vidu činjenicu da postoje i ljudi, neovisno o trendovima, koji jednostavno ne žele živjeti sami, iako imaju mogućnost za to.
