Iranske DJ-ice: „Činjenica da mogu da radim ono što je zabranjeno tolikom broju žena u Iranu zapravo me čini živim protestom“

DJ-ing je ilegalan u Iranu te zabave na kojima su izmješani muškarci žene, ali se ipak dešavaju – daleko od znatiželjnih očiju moralne policije – a neke od DJ-ica koje “tjeraju publiku da plešu” također ruše tabue i pomjeraju kulturne granice.

Iranska islamska revolucija 1979. preokrenula je kulturni život zemlje naglavačke.

Pop muzika, koja se smatrala nerevolucionarnom, bila je zabranjena, pa su mnogi muzičari pobjegli. U isto vrijeme bilo je proglašeno haramom da žene pjevaju.

Napredna pop i kabare scena je umrla skoro preko noći. Pa ipak, iza zatvorenih vrata neke stvari su se nastavile po starom.

“Nepristojne” muzičke kasete i CD krijumčareni su u zemlju iz inostranstva, tajno dostavljani u domove ljudi. Zatim, kada bi večera bila gotova, svjetla bi se prigušila i dnevne sobe bi postale plesni podovi.

“Bila sam plesna zvijezda na svakoj mehmooni [porodičnoj zabavi],” kaže Paramida, sada DJ, producent i vlasnik izdavačke kuće iz Berlina.

Paramidina majka je napustila Iran jer nije željela da njena kćerka živi u zemlji “u kojoj su žene tako loše tretirane”. Obavezno nošenje hidžaba bilo je samo jedno od brojnih ograničenja kojoj se protivila.

Underground zabave

Skrasila se u Njemačkoj, ali se 2002. morala vratiti iz porodičnih razloga, pa je četiri godine Paramida išla u školu u Teheran. Ubrzo, nije samo plesala kod kuće, već je i posjećivala underground zabave.

“Svi smo se razdvojili u autima, muškarci u jednim autima, a devojke u drugima. Odvezli bismo se iz grada. A onda smo samo postavili muziku i svjetla i svi su plesali i to je bilo to”, kaže Paramida.

Od kasnih 1990-ih u Iranu se počela razvijati nova vrsta partijske kulture. Sa dolaskom ilegalnih satelita pojavili su se muzički kanali poput MTV-a, a ubrzo se pojavila andergraund rejv scena.

„Prvi put sam otišao na parti i DJ je puštao hous muziku“, sjeća se Nesa Azadikha, 40-godišnji DJ rođen i odrastao u Teheranu.

“Stalno sam ga gledao i mislio u sebi: ‘Volio bih da imam taj posao’.”

Nekoliko godina kasnije, Nesa je bila jedna od prvih Iranki koja je DJ-irala na underground “besplatnim žurkama” – okupljanjima house i tehno muzike u privatnim prostorima na koje se išlo na poziv.

U prvim danima žurke su se uglavnom održavale u skijaškom selu Šemšak, nazvanom “Shibiza” po španskom ostrvu Ibici i njegovoj svjetski poznatoj klupskoj sceni.

Ali žurka u Iranu je zločin. Iako to nije navedeno u krivičnom zakonu, ljudi se često hapse na podzemnim okupljanjima i optužuju za konzumiranje alkohola ili druženje sa osobama suprotnog pola – prekršaji koji se mogu kazniti novčanom kaznom, zatvorskom kaznom ili udarcima bičem.

Nije poznato koliko se ovakvih hapšenja dogodi svake godine, ali je 300 partijanera privedeno na jednom underground događaju prošlog novembra, prema lokalnim novinskim agencijama.

Hapšenje studenata

A prije samo nekoliko dana, 5. marta, objavljeno je da je najmanje 11 studenata sa vrhunskog univerziteta uhapšeno na mješovitoj zabavi i suspendirano na tri semestra.

„Roditelji su mi uvijek govorili da će biti problema ako me policija uhvati na zabavi. Zbog toga sam bio veoma oprezan“, kaže Neša.

Ni ona ni Paramida nikada nisu uhapšene zbog sviranja rejva. Ali odrastanje sa stalnim osjećajem opasnosti možda je oblikovalo živote iranskih muzičkih stvaratelja.

To je jedan od razloga zašto se dva DJ-a osjećaju povezanim sa ženskim pokretima koji su posljednjih 45 godina bili dio progresivnih poziva na promjene u Iranu – uključujući akcije nakon smrti u policijskom pritvoru 22-godišnje Mahse Amini, optužene da je nosila svoj hidžab previše labavo.

Paramida kaže da je bila dirnuta hiljadama demonstranata koji su uzvikivali “Žena, život, sloboda”, dok su protesti zahvatili Iran 2022. godine.

„Taj [pokret] mi je zapravo dao nadu da postoji veza između svih nas žena“, kaže ona.

Woman, Life, Freedom

Zajedno sa kolegom iranskom DJ Aidom, Nesa je pokrenula projekat Woman, Life, Freedom, kompilaciju elektronske muzike iranskih umjetnica. To je pratilac druge inicijative koju ona vodi pod nazivom Deep House Teheran, platforma koja prikazuje rad underground proizvođača elektronske muzike.

I Nesa i Paramida smatraju da je odlazak žene na elektronsku underground zabavu politička izjava, u tradicionalnoj i religioznoj zemlji kao što je Iran.

“Pošto je većina stvari koje nas zanimaju ili tabu ili su zabranjene, kada počnemo da radimo te stvari, u suštini kršimo pravila. Ti postupci se pretvaraju u akte neposlušnosti i protesta”, kaže Neša za BBC 100 žena.

„Činjenica da mogu da radim ono što je zabranjeno tolikom broju žena u Iranu zapravo me čini živim protestom“, kaže Paramida.

Poznato je da globalnom industrijom dance muzike dominiraju muškarci, ali je bilo mnogo gore kada su Paramida i Nesa počeli dasa DJ-ingom 2010-ih.

“Seksizam je i dalje prisutan, samo je drugačiji”, kaže Nesa, koja je kao prva DJ koja je stigla u Iran svjedočila kako se scena promijenila. Trenutno postoji još najmanje 10 ženskih DJ-eva u underground rave svijetu u zemlji, kaže ona.

“Cijelog života su mi govorili: ‘Ne možeš ovo, ne možeš to jer si žena’, a ja sam bila u fazonu ‘Mogu, i pokazaću ti’.” kaže Paramida.

„Do 25. godine bila sam DJ na najboljim anderground žurkama i imala sam svoju izdavačku kuću“, dodaje ona.

Trenutno je rezident DJ u Panorama Baru u Berghainu, međunarodno poznatom tehno klubu u Berlinu.

Neša sanja i da svira u Evropi. Nekoliko godina su njeni zahtjevi za vizu odbijani, kao što se dešava mnogim drugim iranskim umjetnicima.

Na kraju je dobila priliku da postane internacionalna. “Bila je 2017. godina, pozvana sam da sviram u Jerevanu, Armenija. Dobila sam fantastičan feedback publike”, kaže ona.

Sada je dobila jednogodišnji boravak u Francuskoj preko Global Talent vize.

„Osjećam da sada moram da radim više i brže, ovde je veća konkurencija“, kaže Neša dok se priprema za nastup u Liverpulu.

Paramida sada svira u klubovima i na festivalima od Japana do Brazila – sastala se sa BBC 100 Women na Ibici, gdje se pripremala za nastup u jednom od poznatih klubova na ostrvu – ali se u Iran nije vratila od 2006. godine.

“Jedan od mojih najvećih snova je da se mogu vratiti i organizovati zabavu u Teheranu!” ona kaže. “Kako bi to bilo nevjerovatno?”

Nesa ponavlja to osjećanje.

“Sviranje van Irana je oslobađajuće, ne moram da brinem da ću biti uhapšena”, kaže ona.

“Ali nijedno drugo mjesto nema vibru “podzemnih” partija Irana.”