Filmski kritičar Sead Vegara za Forbes BiH: Propaganda u holivudskim filmovima korespondira sa trenutnom američkom politikom

“Godina 1984. nije bila orvelovska, ali je zato bila i ostala upamćena kao godina u kojoj je cijeli svijet uperio oči i sjatio se u bivšu jugoslavensku provinciju na XIV Zimske olimpijske igre. Također i godina u kojoj se rodilo jedno od brojnih sarajevskih ‘granapčadi'”. Ovako se za Forbes Bosna i Hercegovina predstavio Sead Vegara, filmski kritičar i urednik portala Filmofil.ba.

Zašto je ovo bitno? Pa upravo zbog toga da bi pročitali nastavak ovog zanimljivog razgovora i da dokučite kako je životopisan lik Seada Vegare.

“Sead, kao treće dijete porodice Vegara, će do svoje osme godine napraviti kućnu videoteku koja će brojati nekih 30-tak snimljenih kaseta crtanih filmova i nekoliko originalnih videokaseta crtanih filmova poput Čudesne šume, Čarobnjakovog šešira, He-Mana, Roboteka i Voltrona. Postaće zagriženi fan Lucasovih Ratova zvijezda, Spielbergovog Indiane Jonesa, Zemeckisovog Povratka u budućnost (iako mu s početka neće biti jasan kraj drugog dijela), Burtonovog Batmana kao i veliki fan djela i lika Jacka Nicholsona” kaže Sead i otkriva zbog čega smo ga u uvodu ovog razgovora predstavili kao lubitelja filma i filmske kritike.

Svoju prvu filmsku recenziju napisat će u osnovnoj školi na temu rasprave, a pisat će o filmu Mission: Impossible. Prve novinarske korake napravit će u Alternativnom omladinskom magazinu “Trash“. Postaje jasno da će mladi arhitektonski tehničar rajšnu i rapidograf zamijeniti Wordom.

“Studirajući žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu radio sam za brojne magazine i web portale pišući uglavnom o kulturi, a ono u čemu ću se specijalizirati jesu film i filmska umjetnost. Govorim engleski, natucam nešto i francuskog, ali sam zato specijalizant za bosanski, hrvatski i srpski jezik.”

Završivši studije, smjelo i bezobrazno je, kaže, krenuo u potragu za poslom. Godine 2014. pokrenut će prvi i jedini istinski filmski portal, Filmofil.ba, u BiH i regiji, čiji je prvenstveni cilj popularizacija filmske umjetnosti kroz sveobuhvatno izvještavanje sa novostima iz filmske industrije.

“One su na portalu predstavljene na svjež i inovativan način, dok napore i strast u proizvodnji pokretnih slika, pogotovo domaćih filmskih autora, u svijetu koji vapi za novim naraštajima, predstavljam sa neskrivenim ponosom i trudom.”

Film kao oružje velikih korporacija i vlada: Kako je film u Hollywoodu postao politička propaganda?

Politika i film ne bi trebali ići zajedno, mišljenja je Vegara. Propaganda je moćna stvar i u rukama pogrešnih ljudi može poprimiti neke sasvim druge oblike audio-vizuelnog medija kakav je film.

“Propaganda u američkim filmovima uvijek korespondira sa trenutnom američkom politikom. Primjera kroz historiju, kako filmsku tako i stvarnu, ima puno. Navest ću samo jedan primjer: Sindrom “negativaca momenta”. Stotine i stotine filmova rađenih po istom šablonu u kojima su jedina razlika negativci – njihova boja kože i naglasak, direktno povezani sa tim ko se u datom trenutku – momentu, smatra američkim neprijateljem br. 1. Stav koji se pokušava nametnuti time jeste da je američki neprijatelj br. 1 automatski i svjetski. S obzirom (i nažalost) da je holivudska produkcija najrazgranatija i najzastupljenija u svjetskim kinima, na taj način se veoma jednostavno ljudima širom svijeta usađuje slika američkog heroja koji hrabro rješava – brani svijet od napasti koje prijete da sruše njihov način života. Američki način života.”

Prof. dr. Lejla Panjeta, nastavlja Sead, je u svojoj knjizi “Industrija iluzija: Film i propaganda“ lijepo zapisala: “Američki film je jednostavan i univerzalan i američka filmska industrija je razumljiva svugdje u svijetu. Baš kao i latinoameričke telenovele.“

Bh produkcija filmova i serija: Nemamo kvantitet, ali imamo kvalitet

Kakva je bh. produkcija filmova i serija? U posljednje dvije godine imamo i tu jedan bum, prizvodimo sitcome i filmove. Da li je to dovoljno i može li se nastaviti ovaj trend? Šta bi izdvojio kao dobar domaći proizvod i zašto?

“Ono što obično kažem kada je riječ o produkciji filmova u BiH jeste da nemamo kvantitet, ali imamo kvalitet, o čemu se ipak da diskutovati. U svakom slučaju, sa projektom BH Content Laba, BH Telecoma sa proizvodnjom serija smo se pomjerili sa mrtve tačke. To se odnosi na serije “Kotlina“ Danisa Tanovića i “Znam kako dišeš“ Jasmile Žbanić. U slučaju (uspješnog) sitcoma mogu izdvojiti “Na rubu pameti“ kreatora Adnana Kapetanovića, te prije svega zanimljivo rediteljsko rješenje u postavci sitcoma “Princ iz Eleja“ koji je režirao mladi Alen Šimić.

Nedostaje li nam filmske kritike i zbog čega?

Poput zakona fizike, kaže Vegara, gdje svaka akcija izaziva reakciju, tako bi trebalo biti sa filmom i filmskom kritikom. Svaki film iziskuje, ili bi trebao da dobije, kritiku koja će biti konstruktivna, podržana argumentima, za i protiv, a ne samo da se svodi na prepričavanje radnje filma (što mnogi smatraju za ispravno) i jednostavno sviđa mi se/ne sviđa.

“Osobe koje se bave filmskom kritikom u BiH, u bilo kojem njenom obliku, možemo pobrojati na prste jedne ruke. To su, prije svega, Lejla Panjeta, kao teoretičarka filma, filmolog Vesko Kadić, Mirza Skenderagić kao (prema mom mišljenju) najbolji filmski kritičar u BiH, Ivana Golijanin i moja malenkost. I da! Ne smijem zaboraviti i cijenjenog Duška Dimitrovskog. Da li nam nedostaje filmske kritike? Ljudima koji se profesionalno bave filmskom kritikom nedostaje jedno strukovno udruženje, kojim bi se vjerovatno (jednom za svagda) uredio sam status novinara filmskih kritičara. Opet, kvalitetne filmske kritike nikad nije malo i biće je sve dok bude istinskih poznavaoca filma i filmske umjetnosti.”

Dodjela Oscara i Oppenheimer

Pratio je dodjelu Oscara, što priznajete i nije vijest, ali smo je morali spomenuti, te je objasnio zašto su Nolan i njegov Oppenheimer dominirali.

“Nakon same premijere u sedmom mjesecu prošle godine, nisu se bez razloga plele lovorike Nolanu povodom njegovog 12. filmskog ostvarenja, Oppenheimer. Rijetko koji film je u tolikoj mjeri osvojio i kritiku i publiku. Sama potvrda toga je došla nakon objavljivanja nominacija za 96. dodjelu Oscara kada je Nolanov film nominovan za 13 zlatnih kipića. Sa osvojenih sedam Oscara, od kojih su i dva glavna, za najbolji film i režiju, došla su sasvim zasluženo, jer je Akademija dugo zanemarivala Nolana. Odlična fotografija, montaža i muzika odlikovali su i ovo (i svako drugo) Nolanovo ostvarenje, te su i shodno tome nagrađeni. Što se tiče Oscara za sporednog i glavnog glumca, tu uopšte nije bilo dileme: Robertu Downeyju Jr. i Cillianu Murphyju zacrtano u kamenu je bilo da trijumfuju.”

Vegara kaže da postoji svojevrsni koncenzus u Hollywoodu da se filmovi o Drugom svjetskom ratu, holokaustu, smatraju za sigurne osvajače Oscara.

“Steven Spielberg je snimio Schindlerovu listu i (konačno) osvojio kipić za režiju, nakon čega se sa Spašavanjem vojnika Ryana također okitio Oscarom. Oba filma govore o holokaustu, odnosno Drugom svjetskom ratu, te za svoje protagoniste imaju obične ljude koji rade neobične, nesvakidašnje, neviđene stvari. To je samo primjer reditelja, ali također imamo i glumce/glumice poput Kate Winslet, koja se u epizodi odlične britanske serije Statisti šalila upravo na svoj račun, i o tome da si siguran za Oscara ako si snimio film o holokaustu; ona je to uradila sa ulogom u filmu Žena kojoj sam čitao. Također, prošlogodišnji i ovogodišnji laureati za Najbolji internacionalni film bili su Na zapadu ništa novo i Zona interesa; prvi antiratni ep o Prvom svjetskom ratu, a drugi sa temom holokausta.”

Oscar Ukrajini zbog geopolitičke situacije poklonjena nagrada ili su ga zaslužili?

Ukrajina je osvojila svoj prvi Oscar za dokumentarni film “20 dana u Mariupolju” gdje ekipa novinara opisuje prve dane ruske agresije na ovaj lučki grad.

“O samoj kvaliteti dokumentarca ne mogu govoriti jer ga (još) nisam pogledao, te sa te umjetničke strane ne mogu dati ocjenu. A opet, što se tiče činjenice da Akademija, Hollywood i Amerika konstantno “glume“ dežurnog policajca, čini mi se kao zgodno propagandno svjetlo sa njihove strane bačeno na situaciju u Ukrajini: Mi, Amerika i holivudska tvornica snova jasno dajemo do znanja da se u Ukrajini dešava nešto loše.”

Za kraj malo o portalu Filmofil.ba

Ideja o pokretanju filmskog portala, prisjeća se Vegara, postojala je dugi niz godina. Idejno je trebalo da se pokrene filmski magazin “FILMska klasika & reMAKE“, koji je ujedno bio i njegov diplomski rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu pod mentorstvom prof. dr. Besima Spahića”

“S obzirom na tadašnje stanje u štampanim medijima, koje ni danas nije bajno, to se nije moglo realizovati, koliko god sam se trudio i pokušavao. Pisao sam recenzije, kritike filmova i tematske tekstove za razne časopise i portale. I onda, krajem 2013. dolazim do nekih (većih) novaca, te angažujem kolegu programera da mi kreira portal koji ću nazvati Filmofil. Sa 1. januarom 2014. portal Filmofil.ba starta sa radom i evo, već je napunio 10 godina.”

U tom vremenskom razdoblju, dodaje Sead, svih tih 10 godina egzistiranja portala, trudio sam se, zajedno sa kolegama koji su pisali i danas pišu (Lejla Panjeta, Mirza Skenderagić, Vesko Kadić, Nisad Selimović, Marinela Domančić, Sanita Bajramović, Segor Hadžagić, Braco Kartal, Nino Romić…) da približim kvalitetan film publici, bez da im se podilazi. Preko 12.500 tekstova na portalu govori o samoj ambicioznosti poduhvata, ali zaista, to je produkt zajedničke saradnje svih pomenutih ljudi i svih onih koji su svojim, ma koliko kratkim pojavaljivanjem (jedan ili dva/nekoliko tekstova), ostavili trag. Mjesečno Filmofil zabilježi između 10.000 do 15.000 posjeta, mada se zna desiti da te cifre budu i mnogo, mnogo veće. Sve u svemu, Filmofil je svojim originalnim rubrikama (njih tri: Play It Again Sam, Tribute to i Kinematografski ovisnik), postao prepoznatljiv i značajan.”

U moru medijskog sadržaja Filmofil je našao partnere koji mu omogućavaju opstanak na tržištu.

“Što se tiče sponzora tu moram naglasiti da gotovo od samog početka Filmofil ima podršku Con filma (sadašnji C2 film), distributerske kuće i zastupnika filmskog studija Sony. Uslijedio je BH Telecom (sa kojim i danas sarađujemo), ambasade Republike Češke i Kraljevine Španije, čije smo kinematografije predstavljali na portalu, distributerska kuća Una film, kao zastupnik studija Universal i Paramount, te naposljetku i sama Fondacija za kinematografiju Sarajevo, koja je prepoznala kvalitet Filmofila. Imam tu sreću da na Filmofilu, uz odobrenje autora, mogu prenositi tekstove najagilnijeg filmskog kritičara Slobodne Dalmacije iz susjedne nam Hrvatske, Marka Njegića.”