Svjetski uspjeh bh. naučnika: Prve brojeve naučio je u skloništu, danas traga za “novom fizikom”

Admir Greljo, profesor je teorijske fizike čestica i kosmologije na Univerzitetu u Bazelu. Diplomirao je teorijsku fiziku na Univerzitetu u Sarajevu 2011. godine, a doktorirao 2014., na Univerzitetu u Ljubljani iz fenomenologije Higgsovog bozona, na osnovu istraživanja provedenog na Institutu “Jožef Stefan”. Ovdje nije stao njegov akademski put i karijerni uspjeh; iza njega su i postdoktorska istraživanja na Univerzitetu u Cirihu i Univerzitetu Johannes Gutenberg u Mainzu, nakon čega se kao prvi naučnik iz BiH, pridružio CERN-u kao viši istraživački saradnik.

Dvije godine provedene na CERN-u, gdje je radio u teorijskoj grupi, bile su, priznaje i najbitnije za njegov profesionalni razvoj. U tom periodu je kaže, naučio najviše. „Raspisao se konkurs, aplicirao sam i izabrali su me. Bilo je vrlo kompetitivno, u smislu da imaju vrlo malo pozicija za zemlje nečlanice CERN-a. Radi se o dvije pozicije za koje se prijavi na stotine kandidata, otprilike. Nedavno je i Nudžeim Selimović, mlađi kolega i bivši student našeg Odsjeka za fiziku, dobio posao na istom konkursu. Od oktobra počinje raditi u CERN-u na Odsjeku za teorijsku fiziku, na istoj poziciji kao postdoktorski istraživač“, kaže Greljo, koji danas sa ovom međunarodnom organizacijom za nuklearna istraživanja, koja okuplja globalnu zajednicu od preko 10.000 članova iz više od 100 zemalja, sarađuje kao vanjski saradnik.

SNSF Eccellenza profesorsku stipendiju dobio je 2020. godine, te je pokrenuo mladu istraživačku grupu na Univerzitetu u Bernu. Od februara 2023. godine radi na Univerzitetu u Bazelu. Također je i gostujući profesor na Prirodno- matematičkom fakultetu u Sarajevu. Danas važi, za jednog od najuspješnijih naučnika u oblasti teorijske fizike.

Ipak, priča o tome kako je Admir Greljo, postao fizičar ne počinje u učionici. Počinje iz jedne teške životne okolnosti iz koje se rodila snaga da se u izazovima pronađe smisao koji će obilježiti budući život.

Gacko, juni 1992.

Do 1992. godine porodica Greljo živjela je u Gacku. Tog juna su protjerani. Admir je imao tri godine kada je s porodicom završio u logoru u Kalinoviku. Tog perioda se, priznaje, ne sjeća. On je ostao u memoriji starijih, ali kristalno jasno pamti dane koje je kao petogodišnjak, zajedno sa drugim sugrađanima, proveo u podrumu u Mostaru, gradu u kojem je njegova porodica od 1993. godine živjela u izbjeglištvu. Tu su ga majka i druge žene okupljene u skloništu kroz slikovnice primjerene uzrastu učile da čita i broji. “Nauka je zapravo bila način da uspostavim red u haotičnom svijetu”, prisjeća se Greljo za Forbes BiH.

Sedmi razred i nastavnik fizike

I upravo će ga ljubav prema brojevima uvesti u matematiku, a kasnije odvesti i na mnoga takmičenja, međutim u sedmom razredu osnovne škole, otkiva fiziku.

“Nikada se nakon toga nisam dvoumio šta ću studirati”, kaže nam.

Prisjećajući se tih školskih godina, Admir ne zaboravlja jednog čovjeka, svog nastavnika fizike. Zvao se Alija Ljevo. Nastavnik Ljevo, pamti ga njegov učenik, bio je strog, oštar, direktan i uvijek precizan. Naročito su živa sjećanja na predavanja u kojima je objašnjavao razliku između mase i težine.

“Davno je to bilo, 2002. godine, skoro 25 godina je prošlo od toga”, kaže Admir.

Kada je nastavnik vidio da Admiru od ruke ide fizika, dao mu je zbirku zadataka.

“U zbirci je bio zadatak: koliko litara vode treba staviti u akvarij zadatih dimenzija? Vrlo jednostavno je bilo to izračunati kad se uvrsti u formulu. Ja to izračunam i pogledam; broj je tačan, ali nije tačan rezultat, zato što treba staviti u akvarij i ribicu, minimalno.

To modeliranje svijeta, taj rigor, pravilnost, bistrina misli… Da ima više ideja, ali u jednom momentu, kada otkrijete da stvarno razumijete određenu stvar, znate da imate kontrolu, to je nešto što fizika daje, i ništa se apsolutno ne može porediti s tim”, kaže profesor Greljo.

Osim kroz predavanja, fiziku je zavolio i kroz takmičenja, na koja ih je nastavnik vodio. Admir je učestvovao kako na kantonalnim tako i na federalnim takmičenjima, a u srednjoj školi i na međunarodnim olimpijadama.

“Djeca su išla na karate, fudbal, tenis, a meni je sport bio takmičenje iz fizike, kaže nam, i hvali današnje mlade generacije fizičara i matematičara iz BiH, koji sa svjetskih takmičenja donose medalje i pohvale. Posljednje su stigle iz Kolumbije. “Mislim da nauka sama po sebi privuče one koji imaju afinitet. Onog momenta kada se dijete zaljubi u matematiku ili u fiziku i ima talenat za njih, pogotovo u današnjem svijetu, u kojem je literatura dostupna i postoji interakcija s umjetnom inteligencijom, kada možete da imate najboljeg privatnog tutora na svijetu, jako je bitno doći do djece. To je najvažniji prvi korak”, ističe on.

Predavanje u Sarajevu

Profesor Greljo je i među onima koji su utemeljili Asocijaciju za napredak nauke i tehnologije u BiH, posvećenu povezivanju mladih uspješnih naučnika i stručnjaka iz oblasti prirodno-matematičkih i tehničkih nauka, s ciljem unapređenja uslova infrastrukture za bavljenje naučnim i stručnim radom u BiH. “Naša asocijacija je nastala prije otprilike devet godina, s idejom da se umrežimo i osnujemo udruženje koje će nas okupljati i gdje ćemo diskutovati isključivo o problematici unutar prirodno-matematičkih i tehničkih nauka. U tom smislu smo vrlo specijalizovani“, kaže on.

Osnivači su uglavnom bivši studenti Univerziteta u Sarajevu koji su otišli na studije u inozemstvo.

„Poznavali smo se sa PMF-a i ETF-a, ili od ranije, sa srednjoškolskih takmičenja. Uglavnom se radilo o zlatnim studentima, jedan od suosnivača je, naprimjer, Adnan Mehonić, profesor na University College London, a i mnogi drugi članovi, danas eminentni stručnjaci koji rade širom svijeta”, kaže Greljo i dodaje:

“Devet godina uglavnom smo se bavili outreach-om. Organizovali smo kampove za učenike srednjih škola; STEM Youth Camp je jedan od projekata koje smo radili. Vodili smo profesore srednjih škola u posjetu CERN-u. Imamo projekat studentskih istraživanja koji radimo u saradnji s Univerzitetom u Sarajevu, u okviru kojeg student može raditi na projektu s mentorom unutar naše asocijacije. Uključeni su i profesori iz cijele Evrope i Amerike.”

Politiku su, kaže, svjesno izbjegavali. “Taj teren nam nekako ne leži, nije naš fah”, kaže.

Sedmicu prije našeg razgovora, u organizaciji Asocijacije na Akademiji nauka i umjetnosti BiH održana je konferencija “COMETA Workshop on BSM in Multiboson Processes” na kojoj je profesor Greljo održao predavanje „Od elementarnih čestica do kosmičkog horizonta“.

“Nosim lijepa iskustva s predavanja. Trajalo je otprilike sat vremena, a nakon toga bilo je oko pola sata pitanja. Bilo je veoma kvalitetnih pitanja i diskusije”, govori nam.

Publika je dodaje, bila raznovrsna; od profesora, preko novinara i političara, do srednjoškolaca i penzionera, a prisustvovao je i akademik Dejan Milošević.

Nomadski način života

Osvrćući se na svoju karijeru posljednjih 15 godina, kaže: “To je bila moja nafaka. Naravno, jako puno sam radio. Živio sam taj nomadski način života na relaciji Sarajevo – Ljubljana – Cirih – Mainz – Ženeva – Bern – Basel. Čak sam i brojao u koliko sam različitih kuća i stanova živio u svom životu. Računajući i period rata, od Gacka, u otprilike 20-ak”, kaže on.

I kada bi ponovo morao proći isti put, učinio bi to, jer od rane dobi je kaže, želio biti profesor i baviti se fizikom kao naučnik na najvišem mogućem nivou. Međutim, nije uvijek bilo izvjesno da će se stvari u njegovom slučaju posložiti na ovakav način. “Sa prvog postdoktorata u Cirihu sam otišao na drugi postdoktorat u Mainz u Njemačku, i sjećam se da mi je plata pala za faktor 2, smanjila se dakle, dva puta zbog razlike u standardu života u Švicarskoj i Njemačkoj, i izgubio sam vizu za Švicarsku. Mnogi su mi govorili kako sam mogao ostati raditi u Cirihu, zaposliti se u biotehnologiji ili bankarstvu. Međutim, meni je fizika toliko bila bitna da mi to uopšte nije značilo”, sjeća se naš sagovornik.

Kroz taj put, naglašava, nije prošao sam. Sa suprugom se vjenčao još dok je bio na doktoratu u Ljubljani. Sve ove godine bila mu je velika podrška i pratila ga na svakoj novoj adresi.

Standardni model

Put je bio i uzbudljiv, dodaje on. Osim što je radio u različitim sredinama i na različitim univerzitetima, njegov profesionalni razvoj poklopio se i s jednim od najzanimljivijih perioda u modernoj fizici. Svoj doktorski rad na temu Higgsovog bozona radio je 2012. godine, kada je ova čestica, čije je postojanje decenijama bilo samo teorijska pretpostavka, konačno i otkrivena.

Pojašnjavajući svoj rad kaže da je cilj fizike elementarnih čestica da razumije svijet na njegovom najosnovnijem, fundamentalnom nivou, da se otkrije od čega je napravljena materija, zašto stvari oko nas izgledaju baš tako kako izgledaju i zašto se ponašaju na određeni način. On to objašnjava kroz primjer lego kockica.

“Čitav ovaj svijet koji je toliko šarolik od materije do raznih fenomena koje vidimo, na kraju se može objasniti malim brojem elementarnih čestica koje međusobno djeluju uz pomoć određenih sila, tako isto i slažući dijelove lego kockica na određeni način, moguće je napraviti fascinantne strukture, samo što je ovaj svijet još zanimljiviji, jer u njemu ne važe pravila iz našeg svakodnevnog života, već vladaju kvantna mehanika i teorija relativnosti“, objašnjava Greljo.

Sve što trenutno znamo o mikrosvijetu opisuje takozvani Standardni model. Međutim, Greljo i njegove kolege istražuju ono što je izvan toga, te tragaju za “novom fizikom”.

„Još uvijek postoje pitanja na koja nemamo odgovor: šta su tamna materija i tamna energija, ili zašto u svemiru postoji višak materije i antimaterije“, govori on.

Iako često mislimo da je fizika teška i mnogima apstraktna, ona je prisutna u našoj svakodnevici. Kvantna mehanika nam je, na primjer, donijela tranzistore, elektroniku, računare i savremene informacione tehnologije. Bez fizike danas ne bi bilo ni mobitela, ali ni savremene medicine; od CT aparata do hadronske terapije koja se koristi u liječenju tumora.

Prva web stranica napravljena je u CERN-u

Također je, napominje on, prva web stranica napravljena upravo u CERN-u, kako bi naučnici mogli brzo razmjenjivati podatke, umjesto da diskove fizički šalju kamionima, što je ranije bio slučaj.

Da li je naučni razvoj uvijek pozitivan, uglavnom jeste, kaže on, ali ne treba zaboraviti da je on doveo i do atomske bombe. Trenutak u kojem se danas nalazi vještačka inteligencija često se poredi sa Projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata kada je razvijena tehnologija nekontrolisane fisije.

“Razvoj nauke se ne može zaustaviti. Ne možemo reći: ‘Nemojte više istraživati vještačku inteligenciju’. To je neminovnost, ima takvu inerciju da je nezaustavljivo, kao i otkriće atomske bombe. Kako svijet da to reguliše i koristi, drugo je pitanje. Naučni razvoj počinje iz neodgovorenih pitanja. Možda su ona trenutno teška, ali u jednom momentu će se na njih odgovoriti, i desit će se opet revolucija koja će imati utjecaja na ljudske živote”, kaže Greljo.

Kako će koegzistirati AI i fizika

Otvarajući temu o AI-u i o tome kakva su njegova predviđanja kako će koegzistirati umjetna inteligencija i fizika u budućnosti, Greljo kaže kako se bez sumnje tehnološka revolucija dogodila i već sada svjedočimo razvoju koji će u potpunosti transformisati industriju i dosadašnje poslovne procese.

Progres koji se desio na ovom polju od 2022. godine je kaže, nevjerovatan, početne verzije velikih jezičkih modela iz godine u godinu rješavaju sve kompleksnije zadatke. Prije nekoliko godina rješavali su srednjoškolske testove iz matematike, a zatim i na fakultetima, dok je danas gotovo nemoguće smisliti originalan ispit koji mašina neće položiti.

Međutim, koliko god progres bio evidentan, mašina ima svoja ograničenja.

“Sa ovim što sad trenutno imamo i u nekom narednom periodu, umjetna inteligencija je veoma koristan asistent da ubrza proces naučnog rada, nešto što bi se uradilo za tri mjeseca sada je moguće uraditi za tri sedmice. Ali, nije nadbiće koje unaprijed zna šta ćemo i kako ćemo uraditi i koje može da uradi naš posao. Najvažniji dio posla je ideja i kreativnost, a mašina to još uvijek nema”, kaže on i dodaje kako će u svijetu koji dolazi biti jako bitno razmišljati, postavljati prava pitanja i misliti drugačije (izvan kutije).

Vjeruje da će ljudi uvijek biti profesori.

“U tom poslu bitna je ljudska interakcija. Univerziteti postoje hiljadu godina i vjerujem da će i u budućnosti postojati. Da li će ljudi biti na granicama nauke? To nisam siguran. Možda griješim, možda je sve ovo u vezi AI jedan veliki hype, a možda će se desiti plato. Trenutno, mašina nije superiornija u odnosu na najbolje fizičare i matematičare. Ali je veoma korisna”, kaže Greljo.

Buduće generacije studenata

Ova tema napominje naročito je zanimljiva u pogledu kvaliteta studenata u budućnosti.

U vrijeme kada je studirao, kaže, neki teški zadaci su se znali rješavati i po mjesec. Nije bilo instant rješenja, bila je borba kako doći do odgovora. Sati provedeni nad knjigama, komunikacija s profesorima, istraživanja…Usput, naučite kaže, i mnogo drugih stvari. Danas, dodaje on, studenti zahvaljujući tehnologiji ne prolaze taj put, već imaju mogućnost da uslikaju zadatak, pošalju ga GPT-u i dobiju rješenje. I upravo je to zamka, smatra on.

“Ako se ti alati pravilno i odgovorno ne koriste, bojim se da budući studenti možda neće imati taj kvalitet, tu moć rješavanja problema. Mislim da čovjek samo kroz tu frustraciju napreduje; da imate period od dvije sedmice, u kojem ne možete da riješite zadatak. Sve ste probali, sve što vam je palo napamet, ali jednostavno rješenja nema. I, onda nakon dvije, tri sedmice, mjesec, shvatite kako riješiti. I, iz tog procesa, te muke, tog puta koji čovjek prođe, naučite jako puno za naredni put. Bez muke nema nauke, to je stvarno tačno”, kaže profesor Greljo.

Smatra kako je važno da jedan naučnik ostavi trag iza sebe, otkrije nešto značajno što će ljudi poslije koristiti, ali je isto tako važno, kaže, da dobri profesori ostavljaju za sobom još bolje studente, koji će kasnije nastaviti akademski put. Kao što, kaže, roditelji žele da ostave svijet svojoj djeci i narednim pokoljenjima, tako i u Akademiji žele ostaviti nauku svojim studentima i učenicima kako bi je oni dalje razvijali. “Definitivno, ja lično ne želim da smo mi zadnja generacija ljudi i naučnika.”

Akademija ili industrija

Kada je riječ o tržištu rada i akademskoj karijeri, Greljo ističe, kako je pitanje “ostati u akademiji ili otići u industriju” danas tema broj jedan među mladim fizičarima u Evropi i Americi. Mnogo je, pojašnjava on, izuzetno dobrih doktoranata fizike, ali nemaju svi sreću da dobiju profesorsku poziciju u akademiji. Konkurencija je kaže, ogromna, neki od njih pokušavaju dobiti još jedan postdoktorat, prijavljuju se na otvorene pozive za profesorsku poziciju, međutim, jedan profesor tokom svoje karijere može imati 50 doktoranata, ali na njegovu poziciju može doći samo jedan od njih. Mladi istraživač, pojašnjava nam, ima ugovor na dvije do četiri godine, i tokom tog perioda treba otkriti nešto dovoljno značajno što će mu otvoriti put dalje u naučnoj zajednici. Ali otkriće, objašnjava Greljo, ne zavisi samo od znanja. Zavisi i od sreće, da li je tema kojom se bavite plodonosna u tom periodu. Kao primjer navodi Petera Higgsa, koji je u karijeri napisao svega dva rada; jedan od njih teorija koja je kasnije dovela do otkrića Higgsovog bozona, donio mu je Nobelovu nagradu. Poslije toga, pojašnjava naš sagovornik, nije puno radio ništa u fizici, ali je u pravom momentu imao pravu ideju.

Ipak, industrija veoma mnogo dobija od tih ljudi i fizičari se zapošljavaju u gotovo svim industrijama, od Wall Streeta do farmaceutske industrije.

“U Bazelu, recimo, Roche i Novartis zapošljavaju fizičare. Naši studenti redovno odlaze tamo, iako se bave lijekovima, odnosno nečim što nije direktno povezano s fizikom, jer su naučili da rješavaju veoma kompleksne probleme“, kaže on i dodaje:

“Mislim da će u budućnosti studij fizike biti još više atraktivan zbog umjetne inteligencije”, govori Greljo.

Šta BiH može dobiti od svoje naučne dijaspore

Na pitanje šta BiH institucionalno može bolje iskoristiti iz svoje naučne dijaspore, Greljo odgovara kako je najveći problem domaće naučne scene zatvorenost. Na svjetskim univerzitetima, kaže, vlada velika prohodnost; postdoktorski istraživači dolaze na kratkoročne ugovore iz svih krajeva svijeta, ta mobilnost donosi iskustva. “Svi univerziteti su jedan mali svijet”.

Rješenje koje predlaže za BiH nije kopiranje zapadnog modela, već otvaranje vrata gostujućim profesorima i honorarnim saradnicima iz dijaspore, ljudima koji bi radili volonterski, jer osjećaju pripadnost i žele nešto vratiti svojoj domovini, da zatvore taj krug.

“Kada bi jedan profesor iz Londona u četiri godine mentorisao jednog doktoranta na Univerzitetu u Sarajevu, to bi bilo fantastično, jer stvarno imamo ogroman broj ljudi koji bi to radili, i to radili srcem“, govori Greljo.

Poruka najmlađima

Na kraju razgovor zatvaramo temom od koje smo i počeli. Šta on, kao naučnik, sa tako značajnim, svjetskim referencama, koji je u djetinjstvu prošao trnovit put, može poručiti najmlađima, koji se bore sa istim izazovima i razmišljaju o svom budućem pozivu.

“Da djeca ostanu djeca što je duže moguće. Da budu znatiželjni i da se zaista igraju. Nekada imam osjećaj da se i u ovim godinama i dalje igram. Kada idem na posao, to je igra sa idejama, imam sina od osam godina i nekako me on vraća opet u tu svoju igru. Također voli brojeve, nauku, znatiželjan je, da li će krenuti mojim putem, možda, nije isključeno, a možda i neće. Jako je važno da mladi saznaju kako svijet funkcioniše oko njih, da se povežu sa prirodom i uživaju u tome. Nije moguće raditi nešto toliko dugo vremena zbog nekakve karijere ili zbog nečega drugog. Čak i u ovom poslu koji mi radimo, pošto znamo matematiku, postoje poslovi koji su puno bolje plaćeni. Fizičari koji idu da rade na Wall Streetu, da optimizuju nečije bogatstvo, puno više zarađuju nego profesori na univerzitetima.

I možda djeci ne treba biti primaran cilj da optimizuju svoje materijalne prihode, već da prate svoju znatiželju. Da čuvaju dječačke snove. Jer to je jedino što im se ne može oduzeti”, poručuje profesor Greljo.