Munib Obradović, kaligraf globalnog ugleda za Forbes BiH: Mostarac čiji harfovi sjaje na Tornju u Meki
Kaligrafski put Muniba Obradovića počinje u Mostaru, mnogo ranije nego što je mogao naslutiti da će arapsko pismo postati ne samo zanat, nego i njegova trajna životna vokacija. Prvi momenat koji pamti, kako kaže, kao početak ljubavi prema arapskoj kaligrafiji, desio se u doba djetinjstva kada je imao svega tri godine.
“To je trenutak kada sam prvi put u životu ugledao jedan mushaf iz Bagdada, koji je moj otac rahmetli dobio na poklon. Kasnije sam saznao da se radi o mushafu koji je ispisao turski kaligraf Muhammed Emin Er Rušdi. Potom, kruz učenje sufare (arapskog pisma) sam koristio knjigu našeg jako značajnog kaligrafa Ešrefa Kovačevića (Uvod u Kur'ansko pismo). Nako toga, upoznao sam se sa našim dragim rahmetli Avdom efendijom Abazom, i to je bio moj prvi stvarni kontakt sa jednim kaligrafom. On mi je dao značajne smjernice u načinu pisanja, kao i prvu literaturu što mi je bilo od velike koristi. Između ostalog dobio sam od njega i knjigu Principi arapske kaligrafije (Kavaidu-l-Hat Al-Arabi), autora čuvenog Hašima Bagdadija. Pored mašinstva i informatike, bavljenje kaligrafijom me prati skoro punih trideset godina”, kaže za Forbes BiH.
Taj rani susret sa savršenstvom arapske linije ostao je u njemu upisan zauvijek. Tako se, uz mašinstvo i informatiku, u Munibovom životu tiho i postojano ispisivala ljubav prema kaligrafiji, ljubav koja traje gotovo tri desetljeća.
Deset godina u Kairu, otvorenost koja oblikuje identitet
Desetogodišnji studij u Kairu za Muniba Obradovića predstavlja ključnu životnu etapu. Pored studija arapskog jezika, islamskih nauka i umjetnosti, iz Egipta je ponio ono najvažnije, slobodan i otvoren pristup znanju i umjetničkom stvaranju.
“Taj pristup otvorenog i slobodnog mišljenja uočio sam kao opšte prisutan kod ljudi u Kairskim krugovima, koji omogućava i potpomaže velike rezultate koji egipatski učenjaci i umjetnici generalno iskazuju diljem svijeta. Kairo je, ukratko, svjetski centar znanja i umjetnost, gdje možete pronaći vrsne stručnjake i profesore u skoro svakoj disciplini. Samo je potrebno pronaći u tom mnoštvu učenjake koji su vam potrebni, a izbor je zaista veliki. Jednom riječju rasadnik učenjaka. Takva sredina je za mene bila jako korisna i uticala je da se razvijem kao čovjek i umjetnik.”
Upravo je ta sloboda mišljenja, prisutna u kairskim intelektualnim krugovima, postala jedan od nosivih stubova njegovog umjetničkog habitusa.
Tri puta prvak u Hat-Sulusu: Nagrada kao rast, ne cilj
Iako nikada nije bio motivisan željom za karijerom, takmičenja su u Munibov život unijela novu dinamiku. Na nagovor učitelja Mus’ada Hudejra Al-Bursaidija, počeo je sudjelovati na međunarodnim takmičenjima i ubrzo je postao trostruki prvak u kategoriji Hat-Sulus.
“U prvom redu takmičenja pomažu u napredovanju, jer se u jednom kraćem periodu fokusirate na konkretan zadatak i dajete sve od sebe da ga obavite što bolje. To zna biti prilično naporno, ali nakon takmičenja jasno osjetite da ste bitno napredovali. Pored toga, ako ostvarite neku od nagrada to vam omogućava nastupe i izložbe što bitno utiče na razvoj umjetničke karijere. Moje bavljenje kaligrafijom nije bilo motivisano nekom umjetničkom karijerom, nego u prvom redu ljubavlju prema ovoj umjetnosti. Međutim, po nagovoru mog profesora Mus'ad Hudejr Al-Bursaidija, počeo sam učestvovati na takmičenjima i, hvala Allahu, imao uspjeha u tome”.
Djelo na Velikom Tornju u Meki
Njegova djela izlagana su u Sharjahu, Istanbulu, Pakistanu, Kuvajtu, a jedno od njih krasi čak i Veliki Toranj u Meki. Ipak, najveće priznanje ne mjeri monumentalnošću projekata.
“Hvala Allahu na mnogobrojnim blagodatima. Najvažnije mi je u svakom momentu ostati zahvalan Allahu i biti svjestan Njegove odredbe. Nastojim ići tim putem, jer je stepen šakira – onoga koji zahvaljuje Allahu na Njegovoj odredbi – od velike važnosti. Kao odgovor na vaše pitanje izdvojio bih momenat kada me je moj profesor Mus'ad Hudejr prvi put nazvao profesorom („ustaz“ na arapskom). Bio sam postiđen kako me je on oslovio, jer smatram da sam samo jedan djelić u odnosu na njegovo znanje i iskustvo koje ima, a posebno u odnosu na broj kaligrafskih djela koje je ovaj savremeni veliki umjetnik ostvario. Naše jeste da se trudimo u svojim djelima, ali rezultati dolaze božijom odredbom, tako da ih ne trebamo sebi pripisivati. Svi ti rezultati, izložbe, projekti, razlog su da uzmemo pouku i budemo zahvalni na Allahovim blagodatima.”
Mnogo je kaže naučio od profesora Hudejra. Jedna od nezaboravnih lekcija bila je njegov govor o arapskom harfu, kada mu je rekao da svaki harf trebamo tretirati kao ljudsko biće.
“Tako da ono, obzirom na položaj slova u kaligrafskoj kompoziciji, može biti u položaju sjedenja ili uspravnog stava… Dakle prilagođava se svom položaju čineći cjelinu skladnijom. Od tehničkih detalja, rado bih istakao tehniku impregnacije papira koju sam takođe usvojio od dragog profesora Hudejra. Naime radi se o staroj tehnici premazivanju papira radi zaštite i lakšeg izvođenja samog pisanja na njemu. Za ovu operaciju potrebno je pripremiti smjesu za impregnaciju koja se sastoji od prirodnih materijala: nišeste, vode, bjelanceta od jajeta i stipse. Nakon višeslojnog premazivanja papira, potrebno ga je ostaviti da se prirodno suši određeno vrijeme. Optimalno vrijeme je šest mjeseci ili više od toga. Naravno, tu su i tajne ispisa svakog slova…”
Povratak Mostaru i znanje kao amanet
Od 2011. godine Munib Obradović živi i radi u Mostaru, posvećen prenošenju znanja mladim generacijama.
“Već 14 godina nastojim prenijeti stečeno znanje na nove generacije. To je ujedno i amanet (obaveza), prenošenja znanja na druge ljude, jer znanje je poput vode u prirodi. Njegovo kruženje doprinosi očuvanju i napretku cijelog svijeta, a to je ujedno i način da se samo znanje povećava. Umjetnost arapske kaligrafije u Bosni i Hercegovini je tradicionalno voljena i prihvaćena umjetnost. Mislim da ovo vrijeme predstavlja period preporoda ove umjetnosti kod nas, jer svjedočimo da sve veći broj mladih ljudi se bave njome i da se organizuju izložbe, kako pojedinačne, tako i zajedničke.”
Kroz Udruženje Kaligraf, osnovano 2018. godine, Obradović obrazuje nove generacije koje se uz kaligrafiju ne samo razvijaju tehnički, nego i duhovno.
“Momenat kada mladi kaligraf savlada pravila i tehniku pisanja, te njegovi potezi postanu rutinirani smatram da su početak zrenja u kaligrafskoj umjetnosti. Tada napisani harf postaje sve više prirodniji, a osjećaji sve prisutniji u njegovom radu. To rezultira pojavom posebne ljepote rada koja je plod ljubavi prema tekstu koji se ispisuje. A upravo je to, dakle ljubav prema tekstu koji se ispisuje, osnovna i najvažnija stavka u ovoj umjetnosti. Ona pokreće kaligrafa da nastoji što ljepše napisati voljeni odabrani tekst, u kom stanju i tehnika pisanja postaje savršenija. Dakle, prirodnost izgleda napisanog harfa u stanju zikra (sjećanja na Allaha) i pojava radosti u duši kaligrafa je znak pisanja kaligrafije srcem, kada se naučena pravila i mjere slova zaborave, ali ih ruka perfektno izvodi.”
Ako bi svoju umjetnost morao sabrati u jednu rečenicu, Munib Obradović zaključuje:
“Slijedimo ljubav prema ovoj umjetnosti, jer ona je znak da imamo dar od Gospodara prema njoj. Koristimo taj dar jer je on zahvalnost prema Njemu Darežljivome koji sve stvara i daruje. Ova umjetnost pruža osjećaj ljepote i slobode koja našu dušu čini sretnijom.”
