Mudrost ulaganja i životne lekcije investicijskog gurua

Filozofija vodilja Stevea Schwarzmana uvijek je bila “biti velik”. Iako je Blackstone premašio jedan trilion dolara imovine, još uvijek razmišlja o širenju.

77-godišnji osnivač i izvršni direktor Blackstonea odrastao je u predgrađu Philadelphije. Već s deset godina radio je u očevoj trgovini zavjesa i posteljine, pomažući za prodajnim pultom.

Želja za uspjehom javila mu se u ranoj mladosti. U svojoj knjizi “What It Takes” prisjeća se kako je od oca tražio da proširi njihov uspješan tekstilni posao na nacionalnon nivou ili čak u državi Pennsylvania. Otac je to odbio rekavši: “Jako sam sretan čovjek. Imamo lijepu kuću. Imamo dva auta. Imam dovoljno novca da pošaljem tebe i tvoju braću na koledž. Šta mi još treba?”

Schwarzman, koji je pohađao univerzitet Yale, nadoknadio je očev nedostatak ambicija. Od 1985. godine, kada je s pokojnim Peteom Petersenom osnovao investicijsku kompaniju Blackstone, ona je izrasla u najvećeg svjetskog upravitelja alternativnih ulaganja s više od trilion dolara imovine. Schwarzmanovo neto bogatstvo Forbes procjenjuje na 39 milijardi dolara, a njegova je kompanija proizvela nekoliko milijardera, uključujući i trenutnog predsjednika Jonathana Graya, koji je težak 7,6 milijardi dolara.

Blackstone je u početku djelovao na principu tradicionalne operacije kupovine kompanije uz zajam, dodavanja dodatnog duga i prodaje, ali je kasnije evoluirao u kompaniju koja više kupi i izgradi, uključujući inovativne tehnike financiranja. Nekretnine su veliki posao za Blackstone. Trenutno posjeduje više od 12.000 nekretnina u svom portfelju komercijalnih nekretnina vrijednom 300 milijardi dolara. Najveći je vlasnik skladišta i logističkih objekata u Evropi.

Kako ste se počeli baviti ulaganjem?

Počeo sam u području private equity ulaganja, zastupajući neke kompanije koje su tek počinjale u ovom poslu. U Lehman Brothersu vodio sam skupinu za spajanja i preuzimanja koja je davala savjete o poslovima privatnog kapitala. Tamo sam proveo ukupno 13 godina i na kraju postao glavni izvršni direktor. Ljudi u ovom malom, novonastalom svijetu privatnog kapitala (napomena: tada je to bilo poznato kao otkupi s polugom – LBO) bili su moji vršnjaci, pa su bili dio moje kompanije.

Ljudi ih nisu htjeli zastupati jer su poslovi koje su radili bili vrlo mali, a cijeli koncept je bio nov. Pa je bilo prirodno da to učinim jer sam ih poznavao. Budući da sam ih ja savjetovao, vidio sam kako se ti poslovi vode. To je bio moj početak. Ali 1982. želio sam da se Lehman Brothers uključi u ovaj posao jer sam mislio da možemo prikupiti mnogo više novca kao jedna od najvećih investicijskih kompanija na svijetu. Izvršni odbor Lehmana odbio je ući u private equity biznis, za što vjerujem da je odluka koja ih je puno koštala.

Kako se vaša strategija ulaganja promijenila tokom karijere?

Svijet se dramatično promijenio od 1985. kada smo počeli. Sada to nije samo private equity, nego je čak i private equity podijeljen u različite podklase. Kompanije poput nas bile su pioniri u ulasku u druge alternativne klase imovine kao što su nekretnine, hedge fondovi i zajmovi. Sada imamo 72 različite investicijske strategije, kad smo počeli bila je samo jedna.

Sada imamo 72 različite investicijske strategije, kad smo počeli bila je samo jedna.
Stephen Schwarzman, Blackstone

Svijet se s vremenom promijenio i imalo je više smisla diverzificirati stvari i dodati sve te nove strategije. Ali nikada na to nismo gledali kao na diverzifikaciju. Na to smo gledali kao na različite smjerove u kojima bismo mogli ići, a koji su ciklički podcijenjeni, a ulazak u to područje imao bi sjajne rezultate za naše postojeće klijente koji su imali sredstva u drugim proizvodima. Dakle, ljudi koji nisu znali šta radimo i zašto to radimo mislili su da smo raznoliki.

Imali smo osjećaj da radimo nešto što je apsolutno prekrasno. To je jedan od razloga zašto smo bili uspješni u gotovo svemu što smo radili i zašto su drugi koji su pokušavali oponašati našu strategiju često ulazili u ta poslovna područja u vrijeme kada su bila precijenjena ili nedostupna za privlačenje stvarno izvrsnih ljudi bi imao potrebna znanja iz ove oblasti.

Šta mislite, koja je investicija bila najveći uspjeh vaše kompanije tokom godina?

Jedna od doista izvanrednih bila je naša investicija u Hilton, koju smo napravili početkom jula 2007., na vrhuncu vrijednosti dionice. Znali smo da plaćamo vrlo visoku cijenu za to, ali vjerovali smo da postoje barem dvije izvanredne prilike za povećanje Hiltonove krajnje dobiti.

Prvi je bio da se Hilton nije međunarodno proširio najmanje dvije decenije. Bio je to prvo međunarodno ime, ali je imao sve starije hotele i nijedan novi. Smatrali smo da bismo, iz perspektive društva za upravljanje, ako bismo agresivno otvarali nove hotele i ako bismo pronašli druge investitore, vjerovatno mogli povećati zaradu – samo od te aktivnosti – za oko 500 miliona dolara godišnje.

Još jedna prilika bila je činjenica da je Hilton svoje poslovanje vodio iz tri sjedišta i s tri puna tima viših rukovoditelja. Kompaniji to ne treba, možete ga voditi s jednog mjesta. Stoga smo mislili da možemo uštedjeti 500 miliona dolara povećanjem učinkovitosti. Kada smo kupili kompaniju, iako smo platili značajnu cijenu, bili smo uvjereni da je cijena ipak dosta dobra. Jer smo znali šta se relativno lako može postići. I pokazalo se tačnim.

Zatim je došla svjetska financijska kriza koja je smanjila zaradu kompanije za oko 500 miliona dolara. Smiješno, te brojke su nekako iste. Zato smo uložili još više novca u posao kako bismo bili sigurni da će trajati. Uslijedilo je razdoblje ekonomskog oporavka popraćeno spomenutim dodatnim milijardama dolara dobiti. Istovremeno, bilježimo kontinuirani rast kroz cijelo razdoblje i bolje upravljanje postojećim nekretninama. Sve to nam je donijelo ukupnu dobit od 14 milijardi dolara, što je bio izvanredan rezultat.

Možete li nam reći nešto o investiciji koja je bila jedno od najvećih razočarenja i iz koje ste nešto naučili?

Naravno. Rekao bih da je to bilo više od razočaranja, to je bila katastrofa. Bio je to Edgcomb Steel, treća investicija koju smo napravili 1989. Bila je tokompanija za distribuciju čelika. Sve je pošlo po zlu s ovim poslom. Naša analiza ovog posla bila je pogrešna. Jedan od naših partnera mislio je da je lako zaraditi s dobiti od dionica. Drugim riječima, cijene čelika stalno su rasle. Imali smo zalihe i bez obzira koliko smo je platili, pokazalo se da je puno vrijedilo. Kada cijene čelika padnu, događa se suprotno. A kad su cijene pale, prihodi kompanije su pali i kompanija se borila s otplatom duga.

Jedna od doista izvanrednih bila je naša investicija u Hilton, koju smo napravili početkom jula 2007., na vrhuncu vrijednosti dionice. Stephen Schwarzman, Blackstone

Uložili smo više novca u kompaniju kako bismo je spasili, ali ona je i dalje imala lošije rezultate. Tada sam shvatio da je jedino rješenje prodati kompaniju, što smo i učinili 1990. godine. Prodali smo ga velikoj kompaniji za proizvodnju čelika u Francuskoj. Izgubili smo sto posto prvobitne investicije, iako smo uštedjeli novac koji smo drugi put uložili. Bilo je to vrlo traumatično iskustvo. Ja sam bio taj koji je donio konačnu odluku o sklapanju posla, tako da je to bila moja greška. Shvatio sam da takvu grešku više nikada ne smijemo ponoviti.

Zato smo promijenili način odlučivanja u kompaniji da se ne oslanjamo samo na mene. U svakoj sljedećoj odluci svi partneri u kompaniji učestvuju u vrlo formalnom procesu umjesto neformalnog kakav smo imali do sada. Svi faktori rizika trebaju biti navedeni i zatim temeljito raspravljeni između partnera. Jednostavno pravilo je da su svi za stolom morali razgovarati o mogućim nedostacima dogovora i scenariju u kojem bi mogli izgubiti novac.

Usvojili smo ovaj postupak za gotovo sve što radimo, tako da smo bili u mogućnosti uvesti depersonalizirano donošenje odluka. Svi su se navikli uvijek brinuti o tome šta može poći po zlu, a ne samo o tome šta može poći kako treba. Dakle, ironično, Edgcomb je postao najvažnija investicija koju smo ikada napravili – unatoč boli kroz koju smo prošli – jer je trenutno promijenio način na koji kompanija posluje iz perspektive učenja.

Šta mislite koji su najvažniji pokazatelji na koje morate pripaziti kao investitori? Na koje faktore, makro ili mikro, najviše obraćate pažnju?

Morate razumjeti makro okruženje u koje ulažete – to vam pomaže kontrolirati cijene i odrediti vaša očekivanja za uspješnost ulaganja na mikro nivou. Prvo, pogledajmo koji su opći faktori uspjeha kompanije i tražimo takozvana dobra susjedstva gdje se čini da je rast ugrađen u određenu industriju i kompaniju. I također da nije posebno podložan ekonomskim ciklusima.

Primjer za to je AI revolucija s podatkovnim centrima, gdje trenutno imamo najveći udio u svijetu kada je u pitanju izgradnja AI podatkovnih centara. Ovaj trend smo prepoznali prije tri godine, čak i prije ChatGPT-a. I tako je kompanija koju smo kupili prije tri godine — QTS — od tada narasla šest puta (Blackstone je prije tri godine kupio QTS, kompaniju za iznajmljivanje podatkovnih centara, za oko 10 milijardi dolara, što je bila najveća transakcija u to vrijeme na polju podataka središta u istoriji).

Još jedna važna stvar koju provjeravamo je može li se kompanija geografski proširiti. To se već događa s podatkovnim centrima i slično.

Kad biste svom 20-godišnjaku mogli dati savjet o ulaganju, koji bi to bio?

Okružite se najpametnijim ljudima koje možete pronaći i izgradite sistem koji generira ogromne količine podataka za kontrolu, poslovnu sigurnost i konkurentnost. Budi strpljiv. Nemojte žuriti s odlukama o ulaganju – ulažite samo kada ste sigurni da će nešto uspjeti. Znam da moj mozak funkcionira tako da mi je potrebno mnogo unosa kako bih mogao identificirati trendove i shvatiti stvari. Što više informacija imam, lakše je donijeti odluku. Neki ljudi mogu samo sjediti u sobi i čitati godišnje izvještaje ili razmišljati o velikim stvarima. Oduvijek mi je trebalo mnogo ažuriranih informacija o kojima mogu razmišljati – a onda obično mogu prepoznati uzorke u tim podacima. U nedostatku podataka, teško je vidjeti uzorke.

Investicija Edgcomb Steela pošla je po zlu. Naša analiza ovog posla bila je pogrešna. Shvatio sam da ne smijemo ponoviti takvu grešku.Stephen Schwarzman, Blackstone

Postoji li trenutno tema ulaganja za koju smatrate da je posebno relevantna za današnje ulagače?

Dvije-tri stvari. Kredit je i dalje iznimno dobro područje iz perspektive rizika/prinosa. U nekretninama se ekonomski ciklus počinje mijenjati, jer je izgradnja značajno smanjena u gotovo svim klasama. U privatnom kapitalu, međutim, postat će mnogo živahniji kada kamatne stope počnu padati kasnije ove godine – mislim oko trećeg ili četvrtog tromjesečja, ali mogli bismo se iznenaditi i ranije.

Šta mislite koji su najveći rizici s kojima se investitori danas suočavaju, bilo iz perspektive šire strategije ili iz perspektive trenutne situacije?

Najveći rizik je trenutna geopolitička situacija. Drugo su zabrinutosti vezane uz daljnje korake regulatora, a treće politička neizvjesnost. Od početka sadašnje američke administracije svjedoci smo istinskog trenda eksponencijalnog povećanja propisa u gotovo svim područjima. S vremenom se ovakav pristup negativno odražava na ekonomski rast.

Koju biste knjigu preporučili svakom investitoru?

Mogli biste pročitati moj bestseler What It Takes. Ljudi širom svijeta stalno žele razgovarati sa mnom o njoj. Čini se da je imala velik utjecaj na mnoge ljude. Sam ne čitam mnogo poslovnih knjiga, jer ionako puno vremena provodim na ovoj aktivnosti. Jedna od dobrih knjiga koje sam nedavno pročitao i koja mi se svidjela bila je knjiga Shoe Dog. To su memoari Phila Knighta o izgradnji Nikea. Bilo je zanimljivo učiti o njegovoj borbi da pokrene kompaniju. Uvijek čitam nekoliko knjiga odjednom.

Autor članka Sergej Klebnikov