ISTRAŽUJEMO Savjetnici premijera Vučevića ili ne postoje ili ih se stidi; da li Vlada ‘krije’ njihov identitet

Osam godina prošlo je od „incidenta“ u kojem je uhapšen prevarant koji se lažno predstavljao kao „savjetnik u kabinetu“ tadašnjeg premijera Vučića. Razlog lažnog predstavljanja bilo je iznuđivanje mita od 33.000 eura.

Pišu Petrica Đaković i Ivan Radak, novinarka i urednik Forbes Srbija.

Baš ovaj slučaj poslužio je da se vlast upozori da promijeni praksu skrivanja ko su savjetnici premijera i predsjednika od očiju javnosti. Situacija, međutim, ni danas nije ništa drugačija.

Forbes Srbija, pokušao je na dva načina da dođe do podatka ko su savjetnici premijera za ekonomska pitanja. I upitom press službi Vlade Srbije i pozivajući se na Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja.

Od press službe nije stigao odgovor, a zahtjev je upućen Generalnom sekretarijatu Vlade Srbije. Tražili smo informacije o imenima i biografijama savjetnika za ekonomska pitanja premijera Vučevića. Očekivano, naš zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Odbijen zahtjev Forbes Srbija

„Spisak savjetnika predsjednika Vlade za ekonomsku ili bilo koju drugu oblast ne ispunjava zakonom propisane uslove da bi bila informacija od javnog značaja. Dostavljanje biografija bilo koje osobe koja nije u obavezi da javno objavi lične podatke u smislu propisa o sprečavanju korupcije predstavljalo bi povredu prava na privatnost i povredu prava na zaštitu podataka o ličnosti“, kaže se u obrazloženju rješenja koje je Generalni sekretarijat dostavio Forbes Srbija.

Oni na dalje kažu da savjetnik predsjednika Vlade nije javni funkcioner. On ne vrši bilo kakvu javnu funkciju i ne može uticati na rad organa javne vlasti.

„Zakonom o Vladi propisano je da predsjednik Vlade i potpredsjednici Vlade imaju kabinete, koji po njihovom nalogu vrše stručne i druge poslove za njihove potrebe. Isto tako, predsjednik i potpredsjednik Vlade mogu unutar kabineta imenovati savjetnike. Savjetnici predsjednika su u tom smislu zaposleni u kabinetu sa pravima i obavezama iz radnog odnosa ili ugovora o djelu. Prava i obaveze, odnosno poslovi koje oni vrše ni u kom slučaju ne predstavljaju vršenje javne funkcije ili vršenje drugih poslova koji se imaju tumačiti kao poslovi u vezi sa radom organa javne vlasti…“, stoji u obrazloženju.

Povreda prava na privatnost

U pomenutom rješenju navodi se i da je Generalni sekretarijat „posebno uzeo u obzir odredbu člana 14. stav 1. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja“. „Tim članom je propisano da organ vlasti može tražiocu ograničiti ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja ako bi time povrijedio pravo na privatnost, pravo na zaštitu podataka o ličnosti, pravo na ugled ili koje drugo pravo lica na koje se odnosi tražena informacija“, kaže se u obrazloženju.

Dodati su i izuzeci od pravila. Drugim riječima, pravilo ne važi kada se radi o ličnosti, događaju ili pojavi od interesa za javnost, a naročito ako se radi o javnom funkcioneru. Isto važi i ako se radi o licu koje je svojim ponašanjem dalo povoda za traženje informacije.

„Zaposlena lica u kabinetu nisu dala pristanak. Oni nisu ličnosti od interesa za javnost, a nisu ni javni funkcioneri. Takođe, svojim ponašanjem nisu dali povod za traženje informacije, tako da nisu ispunjeni zakonski uslovi za postupanje po zahtjevu“, piše u rješenju Generalnog sekretarijata.

Da neki savjetnici postoje naslućuje se iz tvrdnje da nisu dali pristanak na objavljivanje informacije. A zašto je tajna ko su savjetnici premijera ako su pravi ljudi na pravom mjestu? I zašto se na savjetnike ne primjenjuje zakon kada je iz samog naziva funkcije jasno da mogu da utiču na javne politike, a na taj način i na živote svih građana ove zemlje. Da li je interes javnosti da zna ko može da utiče na javne politike? Da li imamo loš zakon?

Ponašanje države tragikomično

Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija, kaže za Forbes Srbija da rješenje Generalnog sekretarijata nije osnovano. On navodi da se to najbolje vidi iz samog obrazloženja zbog kojeg je zahtjev odbijen.

„Ovo jesu informacije od javnog značaja. Savjetnici možda ne donose direktno odluke, ali svakako utiču na sadržaj odluka koje se donose. S tim u vezi je bitno da savetnici budu podvrgnuti pravilima o sprečavanju sukoba interesa“, kaže Nenadić.

Nenadić upozorava da je sporno i to što na ovakva rješenja nema prava žalbe. Jedini pravni lijek je pokretanje spora pred Upravnim sudom, a takav proces može trajati godinama.

„I to je sporno i neefikasno regulisano. A posebno je tragikomično što se Srbija obavezala da će do kraja prošle godine ispuniti Preporuke iz 5 kruga evaluacije GRECO. Veliki dio tih preporuka odnosi se upravo na savjetnike predsjednika, premijera i članova Vlade Srbije. U jednoj od tih preporuka zahtjeva se da bude objavljeno ko su ti savjetnici“, pojašnjava Nenadić.

Izuzev ovih preporuka na koje se država obavezala, Vlada je prije dva mjeseca usvojila i Strategiju za borbu protiv korupcije, podsjeća Nenadić. U njoj piše da će se primijeniti pravilo o obavještavanju javnosti o tome ko su savjetnici.

Naš sagovornik podsjeća da je Transparentnost Srbija godinama, pa i kada se desio incident s početka teksta, ukazivala na slabosti propisa koji ovo regulišu. Tvrde da bi se ovakve prevare dešavale rjeđe ili nikada da javnost zna i može da provjeri ko savetuje predsjednika i potpredsjednike Vlade.

I ministarstva kriju identitet savetnika

Transparentnost Srbije objavila je aprila ove godine dokument Posebni savjetnici kroz prizmu transparentnosti. Tu se nalaze rezultati istraživanja o posebnim savjetnicima ministarstava. U ovom dokumentu ukazuje se na potrebu da Srbija ispuni preporuke GRECO.

Najveći broj ministarstava dostavio je tada Transparentnosti Srbija podatke imaju li angažovane savjetnike. S druge strane, biografije savjetnika dostavilo je samo Ministarstvo kulture.

Zato oni u predlozima rješenja napominju da je ovu oblast potrebno zakonski preurediti. Time bi se smanjila mogućnost sukoba interesa u slučaju savjetnika nosilaca najviših javnih funkcija.

„Savjetnici nisu javni funkcioneri, već ljudi koji često obavljaju i druge poslove. Tako da za njih ne mogu važiti iste zabrane i ograničenja kao za funkcionere. S druge strane, neophodno je uvesti pravila na osnovu kojih bi bili obavezni da objelodane da li po pitanju o kojem pružaju savjete imaju i neki privatni interes. I treba obezbjediti kontrolu poštivanja tih obaveza“.

U zaključku se dalje navodi da je GRECO ukazao da je potrebno da se djelokrug Zakona o sprečavanjuu korupcije proširi. On bi trebalo da obuhvaća sva lica na najvišim izvršnim funkcijama, uključujući i posebne i vladine savjetnike, smatraju u Transparentnosti. Oni navode i da bi Agencija za sprječavanje korupcije trebalo redovno da kontroliše izvještaje o imovini i prihodima funkcionera izvršne vlasti. Među njima i savjetnika i šefova kabineta.