Filmska životna priča osnivača WhatsApp-a: Od čišćenja podova i bonova za hranu do američkog sna

Priča o Janu Koumu je priča o redovnom studentu na prosječnom fakultetu, stalno zaposlenom, koji je znao da ga njegova sreća čeka u drugačije posloženom životu. Od sanjarenja uz pizzu o aplikaciji koja je tada svima djelovala kao bajka, do najveće tehnološke akvizicije svih vremena, od 19 milijardi dolara.

Prema posljednjim podacima, platformu za slanje poruka WhatsApp koristi tri milijarde ljudi. Broj poslanih poruka na dnevnoj razini iznosi oko 150 milijardi, što je za skoro 10 postotno povećanje u odnosu na prošlu godinu. Samo u Indiji broj korisnika iznosi 390 miliona, dok je u Brazilu on 148.

Krilatica „game changer“, odnosno „onaj koji mijenja igru“ više je nego prikladna za izumitelja aplikacije bez koje je danas komunikacija nezamisliva.

Jan Koum je ukrajinsko-američki poduzetnik, suosnivač WhatsApp-a čije je putovanje od gradića u Ukrajini do trijumfa u Silicijskoj dolini svjedočanstvo o hrabrosti, upornosti, inovacijama i američkom snu koji samo malobrojni odsanjaju.

Njegovo djetinjstvo nije romantizirana teška priča, već stvarna. Rođen je u Kijevu 1976, ali je djetinjstvo proveo u Fastivu, gradiću od 40-ak hiljada stanovnika smještenom na čvorištu željezničkih puteva koji spajaju centralnu Evropu, Rusiju i Aziju.

Jedinac je majke domaćice i oca građevinca usmjerenog na izgradnju bolnica i škola. Ruralni život za kojim Koum i danas žudi, bio je često lišen tople vode, telefona, i još nekih parametara bazično skromnog življenja. Sa 16 godina s majkom i bakom kreće put Amerike u Santa Claru, grad Mountain View, sastavni dio rane povijesti i rasta Silicijske doline i sjedište brojnih tehnoloških velikana (Googlea, Alphabeta, Linkedinua, Quore, Unicodea i Microsofta).

Život ga ni u Kaliforniji nije prestao mljeti. Majka je radila kao dadilja, dok je on čistio podove u lokalnoj prodavnici hrane. Ni to nije bilo sve, jer otac nikada nije ni stigao do Amerike. Usljed teške bolesti, preminuo je 1997. godine. Samo tri godine kasnije umire i njegova majka.

Ostao je sam sa svojim mislima, genijalnošću i interesom za programiranje. Njemu dovoljno za početak, a mnogima vjerovatno tek labirint očaja.

Na Fakultetu San Jose gdje je studirao matematiku i računarstvo bio je zatvoren, i nije bio raspoložen za instant prisnost i američki „small talk“.

To su dubine i ponori Ukrajine koje je ponio sa sobom. Ali je bio zainteresiran za sve što je imalo veze sa tehnologijom, pa se pridružio hakerskoj grupi w00w00 na internet chat mreži, gdje su mu bili dostupni serveri Silicon Graphicsa, na kojima je razgovarao sa suosnivačem tada revolucionarne mreže za dijeljenje glazbe Napster Shawnom Fanningom.

Prijateljstvo kao osnovna spona

Prvo radno mjesto bilo mu je u Ernst and Youngu, revizorskom gigantu u kojem je bio zadužen za sigurnost za stolom preko puta kojeg se nalazio Brian Ecton, koji će mu postati prijatelj, softverski kolega u Yahoou, a nešto kasnije suosnivač aplikacije WhatsApp.

Njihovo prijateljstvo, u kojem mu je Ecton po godinama mogao biti otac, posebno se razvilo nakon smrti njegovih roditelja i zaposlenja u Yahoou, u koji je došao na nagovor suosnivača Davida Filoa, napustivši studij.

Nakon devet godina sage u Yahoou, obojica napuštaju kompaniju 2007. i filmski se, uz nešto malo ušteđevine, odlučuju na put po Latinskoj Americi.

Nakon uživanja u empanadama, arepama i frizbiju, apliciraju za posao u Facebooku gdje su odbijeni. Zanimljiv podatak za sve one koji se preispituju i pitaju je su li dovoljno dobri kada ih ne prepoznaju ili cijene.

Dok je trošio ušteđevinu od 400.000 dolara držao je iPhone u rukama i njihov tada sedam mjeseci star „App Store“.

„Vidio“ je tada još nepostojeći WhatsApp među svim tim ikonicama, ali kome se tada obratiti? Nije poznavao nikoga iz startup biznisa, investitore, u vremenu u kojem ova forma ideja i planiranja nije imala podršku kompanija poput Angelista, Startup Grinda ili Andreessena Horowitza.

Jedno je ipak znao, i nije se prevario – običan posao nije bio za njega.

Snovi, vjera, timing

Ideja za WhatsApp proizašla je iz Koumove frustracije zbog propuštenih poziva dok je vježbao u teretani. Zamislio je jednostavnu, sigurnu platformu za slanje poruka koja bi korisnicima omogućila da ostanu povezani bez tradicionalnih SMS usluga.

Na jednom privatnom okupljanju ruske emigracije uz pizzu je objašnjavao svoju ideju Alexu Fishmanu, kasnijem osnivaču aplikacije Bugzy koja omogućava programerima da uživo vide bugove i rušenja u aplikacijama.

Tada mu je na gotovo djetinjast način objasnio da je naziv izvedenica iz američkog pozdravnog slenga „whats up?“ (šta ima?), kao i da želi da uz ime korisnika bude i kratak status. Njegovo sanjarenje danas je naša svakodnevica.

San je pravno utemeljen 24. veljače 2009. godine u Kaliforniji. Nastao je WhatsApp, uz svesrdnu podršku ruskog iPhone programera Igora Solomenikova. Koum je proveo dane stvarajući kodove za sinkronizaciju svoje aplikacije sa telefonskim brojevima širom svijeta, uz besane noći prožete ažuriranjem međunarodnih prefiksa.

WhatApp se rušio i štucao, a u momentu kada ga je Fishman instalirao na svoj telefon, samo nekoliko stotina mahom ruskih prijatelja ga je preuzelo.

“Paso corto vista larga“ rekli bi Španjolci (kratak korak, širok pogled), posebno jer je Koum bio na rubu odustajanja. Ubrzo je pomoć stigla u vidu Apple push notifikacija, koje su omogućile programerima da „pingaju“ korisnike kada aplikacija nije korištena.

Uspjeh Whatsappa

WhatsApp je brzo postao popularan zbog korisnički prijateljskog sučelja i posvećenosti privatnosti kroz enkripciju. Za razliku od drugih tadašnjih aplikacija za slanje poruka (GTalk, Skype, Blackberry sa sistemom poruka samo za vlasnike njihovih telefona), WhatsApp nije prikazivao oglase niti prodavao podatke korisnika, što je rezultiralo povjerenjem miliona korisnika širom svijeta.

Aplikacija je vrlo brzo imala 250.000 korisnika koji danas izgledaju vrlo simboličan broj, a petoro njihovih bivših kolega iz Yahooa, postali su vlasnici dionica, u kojima je najveći udio imao Koum kao spiritus movens, a nakon njega Ecton. Zajedno su imali 60 posto.

I pored svega toga u jednom trenutku su morali iseliti iz svojih ureda iz avenije Evelyn odlukom kompanije Everton koja je zakupila kompletan uredski prostor zgrade.

Preselili su se u obližnje skladište, koje nije imalo nikakva obilježja njihove kompanije, a programeri su radili na Ikeinim stolovima s dekama koje su im grijale koljena.

Za temu odricanju i jedan podatak – prvih nekoliko godina Koum i Ekton radili su besplatno. Najveći izdatak bile su im verifikacijske poruke po cijeni od dva centa za SAD i 65 centi za Bliski istok.

Početkom 2011. godine WhatsApp je bio među prvih 20 aplikacija u App Store-u, nakon hrabre odluke da se aplikacija naplaćuje 0,99 dolara u moru besplatne ponude.

Prva veća investicija koju su prihvatili bila je ona Sequoia Capitala i Jima Getza od osam milijuna dolara (za 15 posto kompanije), a kada se 2013. godine broj korisnika popeo na 200 miliona Koum i Ecton su se složili da je vrijeme da prikupe još novca, pa je ubrzo Sequoia dodala još 50 miliona, procjenjujući vrijednost kompanije na 1,5 milijardi dolara.

Prodaja Facebooku

U Koumov inbox 2012. godine stigla je poruka „hoćemo li se naći?“ Marka Zuckerberga. Koum je oklijevao tražeći izgovor u neodgodivom putu, ali je Zuckerberg bio uporan, i spreman da se sa njim sastane kada god to njemu odgovara.

Njihov konačni sastanak bio je početak onoga što će postati najunosnije dvogodišnje udvaranje u povijesti tehnologije, akvizicija od nevjerovatnih 19 milijardi dolara, najveće tehnološko preuzimanje svih vremena.

Akvizicija je obostrano viđena kao šansa za povezivanjem svijeta i pristupu resursima koji bi to omogućili. Koum je ostao posvećen očuvanju privatnosti korisnika, uz veliko ne reklamama, modelu zasnovanom na pretplati i odolijevanju naporima za monetizaciju.

Međutim, između Kouma i Zuckerberga nastale su napetosti oko toga kako unovčiti platformu za razmjenu poruka. Zuckerberg je imao za cilj integrirati više funkcija koje bi omogućile ciljano oglašavanje i monetizaciju, što je bilo u suprotnosti sa Koumovim principima privatnosti.

Spor je konačno eskalirao travnja 2018. godine, kada je Koum objavio svoju ostavku na Facebooku, navodeći da je zabrinut zbog pristupa te kompanije privatnosti korisnika i zaštiti istih. Godinu dana prije njega to isto je učinio i Brian Ecton, koji je kasnije osnovao Signal – messaging aplikaciju koja je postala direktan konkurent WhatsApp-u.

Nasljedstvo

Doprinosi Jana Kouma tehnološkoj industriji protežu se daleko izvan stvaranja WhatsApp-a. Njegovo naglašavanje jednostavnosti, sigurnosti i privatnosti korisnika napravilo je revoluciju komunikacije u novom, digitalnom dobu. Uspjeh WhatsApp-a otvorio je put drugim platformama za slanje poruka i učvrstio Koumovu reputaciju vizionara.

Inicijator je brojnih donacija, ostavši duboko povezan sa svojim korijenima. U okviru napora za pomoć tijekom rusko-ukrajinskog rata 2022. godine, donirao je 17 milijuna dolara Europskom židovskom udruženju i 10,6 milijuna dolara Federaciji židovskih zajednica.

Svoje konzervativne političke stavove potvrdio je donacijama desničarskim izraelskim organizacijama poput Maccabi radne grupe. Godine 2022. donirao je dva miliona dolara EIPAK-u tokom preliminarnih izbora kandidata Demokratske stranke. Koum je donirao i dva fakulteta, Fordham i Stanford, a tokom ove godine podržao je kandidaturu demokrata Daniela Luriea za gradonačelnika San Francisca sa 250.000 dolara.

Njegov američki san imao je i svoje simbolično zaokruženje. Koumov izbor lokacije za potpisivanje ugovora od 19 milijardi dolara o prodaji svoje kompanije Facebooku nalazio se nekoliko blokova od diskretnog sjedišta tvrtke WhatsApp u Mountain Viewu, tačnije u lokalu koji se nalazio prekoputa napuštene bijele zgrade koju je presijecala železnička pruga. Bivšeg ureda socijalne službe Sjevernog okruga u kojoj je Koum nekada stajao u redu za bonove za hranu.

Tada i nikada više.