Lara Bohinc: Ljubljančanka koja je za školu prodala auto, a sada njene kreacije nosi Rihanna

Poznata dizajnerica Lara Bohinc, koja živi i radi u Londonu, bit će jedna od govornica na konferenciji Forbes Adria Power Women’s Summit, koja će se održati 4. septembra u Beogradu.

Pišu Bojana Humar i Ajda Brndušić, Forbes Slovenija.

Uspješna slovenska dizajnerica, Lara Bohinc, je sredinom devedesetih otišla na studije u London, gdje je i ostala. Brzo je shvatila šta joj je potrebno za uspjeh. Prestižnim magazinima i prodavnicama je slala svoje radove, a primijetili su je stilisti i svi drugi koji u svijetu mode nešto znače.

Laru Bohinc možda najviše poznajemo kao dizajnericu jedinstvenog nakita, ali se prije deset godina posvetila dizajniranju namještaja i skulptura za spoljne prostore. Njene kreacije su umetnička djela koja dostižu cijene od više desetina hiljada eura. Njen nakit su nosile svjetski poznate ličnosti, a sarađivala je sa firmama kao što su Cartier i Gucci.

Nakon studija je prvo osnovala firmu Lara Boeing 747, ali je promijenila ime zbog žalbe firme Boeing. Kako je objasnila u jednom intervjuu, naziv korporacije je odabrala jer su inostrani izgovorili prezime Bohinc. Sada kreira u Studiju Bohinc.

Za svoj rad je dobila više odlikovanja, uključujući Orden Britanskog imperija, koji joj je dodijelila britanska kraljica Elizabeta II. I pored prestižnog priznanja, ostaje realna: „Lijepo je kada te neko prepozna. To je sve. Orden Britanskog imperija neki često koriste, jer dobiješ dodatak MBE i možeš ga staviti na kraju svog imena. Ne znam da li im to pomaže, možda u određenim krugovima. Ja to ne koristim jer mi se ne čini tako važnim. Te nagrade su nekakva PR, da bi ti promijenile svijet, to nije.“

Prvo je bio nakit. Zašto baš nakit?

Zanimalo me je mnogo stvari, različite oblasti dizajna, poput mode, arhitekture, grafičkog dizajna, industrijskog dizajna, i nisam znala u kojem pravcu bih tačno krenula. Nakit je na raskršću svih tih oblasti jer sadrži malo industrijskog dizajna, mora izgledati i grafički, povezan je s modom. Takođe, zanimale su me i metali kao materijali. Za mene je to bio logičan početak.

Pročitala sam da ste kao djevojčica pravili nakit od makarona. Kako dolazi do odluke da to radite profesionalno u životu?

Kada radite nešto kreativno, čini se da nemate druge opcije. Mogla bih se odlučiti i za nešto drugo, ali uvijek sam željela raditi to. Veoma me je zanimala razrada vizualnih ideja u različitim medijima i aplikacijama i nisam imala drugu mogućnost.

Prvo sam studirala na ljubljanskoj Akademiji za likovne umjetnosti, industrijski dizajn. Potom sam otišla u London na Royal College na postdiplomski studij (Masters of Art). Tamo sam studirala dizajn metala i nakita.

Kako ste finansirali studije u Velikoj Britaniji?

Prije nekoliko godina ste rekli da ste poslali više od 200 prijava za stipendije širom svijeta.

U to vrijeme Slovenija još nije bila u Evropskoj uniji. Školarine su bile veoma visoke, a ja sam bila veoma odlučna da ću ići tamo. To je bilo 1994. godine. Prodala sam auto za prvi iznos. U školi su mi također puno pomogli s informacijama o kojima institucijama treba da se obratim za stipendije. Također su bile određene stipendije u okviru Royal College-a.

Zašto ste ostali u Londonu?

Sve je počelo kada sam radila za jednog prijatelja sa Royal College-a koji je imao modnu reviju. To je bilo u vrijeme finalne modne revije, posljednji mjesec studija, kada svi predstavljaju svoje kolekcije. To je trenutak kada debituješ i svi te vide.

Za njegov shoh sam napravila slušalice koje su služile kao pokrivač za glavu. To je tada primijetila Lucinda Chambers, urednica Vogue-a, koja je željela posuditi te slušalice za snimanje za naslovnicu magazina. Naslovnica je bila veoma primjećena i moj ulazak u taj svijet.

U to vrijeme nije bilo toliko dizajnera kao danas. Samo nekoliko ljudi je radilo različite stvari. Počeli su me pitati da li bih za nekoga drugog pravila nakit i počela sam sarađivati s drugim firmama poput Gucci, Lanvin i drugih. Tada sam također osnovala svoj studio i tako je sve počelo.

Kako ste stigli do trenutka kada su vaš nakit poželjele Kate Moss, Rihanna, Madonna, Michelle Obama, Sarah Jessica Parker, Victoria Beckham…

To je stvar PR-a. Moj ulazak u taj svijet bio je putem PR-a zbog naslovnice Vogue-a. Veoma brzo sam shvatila da je sve u tome da te ljudi vide. Uvijek sam radila po principu da nešto napraviš, to pokažeš i ljudi će doći. Uvijek sam nešto stvarala u svom ateljeu, pravila različite stvari koje sam mogla pokazati ljudima.

Počela sam skupljati naslove prestižnih magazina i slati im svoje radove. Uvijek su nešto trebali za neka snimanja, često su me zvali stilisti da li mogu nešto stvoriti za neko posebno snimanje – recimo, rekli su, treba nam nešto u narandžastoj boji. Puno sam radila za njih, bilo je sve više medija koji su objavljivali moj rad i tako su me ljudi vidjeli.

A ipak, kako dolazite do zvijezda takvog kalibra?

Sve te zvijezde imaju stiliste koji znaju šta se dešava u modi i prate magazine. Voli se posebno nešto što nije previše prepoznatljivo, što je nešto posebno. Stilisti te takođe zovu, nikada ne dolaziš u kontakt s samom zvijezdom.

Ako se vratimo na vaše početke, od nečega je trebalo živjeti. Kako ste finansirali život u Londonu prije nego što je posao zaista krenuo?

Kada sam završila studije, bilo je mnogo mogućnosti za subvencije i finansiranje. Preživljavala sam s različitim stipendijama. Te su mi stipendije tada pomogle da otvorim svoj atelje i da radim samostalno. Dobila sam, na primjer, stipendiju od princa Charlesa, sada kralja Charlesa. On veoma podržava razvoj mladih ljudi. Inače, nisam ni mnogo trebala.

Tada sam napravila kolekciju koju sam poslala različitim prodavnicama. Svaki predmet, svaku kolekciju moraš sam pokušati prodati prodavnicama, sam je predstaviti magazinima. Takođe postoje sezonski događaji, na primjer, londonska i pariška sedmica mode, gdje postaviš svoj štand i prodaješ. Kada se jednom ta mašina pokrene, ide automatski.

Savjetovali ste brendove kao što su Cartier, Gucci i Lanvin. Koliko su zahtjevni?

Zavisi o čemu se radi. Za Gucci i Lanvin je bilo u pitanju dizajn nakita za modnu reviju koji smo napravili u mom studiju. To je veoma specifičan zadatak, moraš tačno znati šta trebaju, koje boje žele.

Kod Cartier-a je bilo potpuno drugačije. To je brend koji se oslanja na historiju. Istraživala sam njihov arhiv kako bih utvrdila vizualne kodove njihovog brenda, da bih ih mogla prenijeti u savremeni jezik.

Zašto ste se od dizajniranja nakita prebacili na namještaj?

To je bio prirodan put. Prvo sam studirala industrijski dizajn, zatim metale i nakit. Velike stvari su me sve više zanimale. Takođe, nakon toliko godina dosadi raditi samo za ruke ili uši. Ne možeš napraviti mnogo različitih stvari, ne možeš koristiti materijale poput tkanine, keramike, stakla. Kod nakita si također ograničen bojama.

Veoma sam željela raditi stvari koje bi bile samostalne i ne bi bile vezane za modu. Moda je postala sve luđa, prvo smo radili dvije kolekcije godišnje, zatim četiri. Željela sam raditi sporije, i veće stvari i s različitim materijalima. Zato sam napravila taj prelaz. Što se dizajna tiče, isto je da li praviš prsten ili stolicu. Isto tako misliš o proporcijama i materijalima.

Šta za vas predstavlja umjetnost i umjetnički rad?

Ponekad je teško razmišljati o umjetničkom radu kada radiš stvari koje se prodaju. Da li je umjetnost ako se nešto prodaje? Često je teško odvojiti te pojmove. Neke od mojih skulptura za spoljne prostore su umetnička djela, ali s njima želim da ih ljudi koriste, dodaju u prostor i koriste.

Šta vas ispunjava u Vašem radu?

Ispunjava me to kada ljudi primijetiti moj rad, i kada vide da nešto ima svoju vrijednost i svrhu. Također je ispunjavajuće kada me ljudi vide i priznaju rad u općem kontekstu dizajna, ili kada razumiju da moje skulpture i namještaj imaju vrijednost za njihov životni prostor i estetski izraz.

Šta biste savjetovali mladima koji tek započinju karijeru?

Prije deset godina bih možda mogla reći nešto drugo, ali sada je teško dati savjete jer je postati primijećen veoma teško. Čak i kada postaneš primijećen, za dvije minute može se pojaviti neko drugi.

Pridružite nam se na Forbes Women’s Summit-u i budite dio ovog važnog događaja koji slavi snagu i postignuća žena.

Karte možete kupiti na tickets.rs!