On kroji sudbinu evropske auto industrije iako se sprema za penziju: Ko je šef Stellantisa?

Sredinom oktobra italijanski automobilski div Stelantis (Stellantis) objavio je da već traže zamjenu za svog izvršnog direktora Karlosa Tavaresa (Carlos Tavares) koji je ovih dana vrlo glasan oko problema koji su zahvatili automobilsku industriju. Ko je glasni šef koji će 2026. odjahati u suton i penzionisati se?

Izvršnom direktoru Stelantisa Karlosu Tavaresu ističe mandat 2026. i američko-francusko-italijanski automobilski div već je u potrazi za njegovim zamjenikom. Posljednje godine šefa te kompanije koja na tržište izbacuje Krajslere, Sitroene, Fijate i Džipove biće izazovne, a on je već na sebe preuzeo ulogu portparola industrije koja proživljava krizu.

Kompanija je krajem prošlog mjeseca objavila da smanjuju očekivanja za ovogodišnje rezultate poslovanja zbog smanjene prodaje na američkom tržištu i sve zahtjevnije borbe za tržišni udio s povoljnijom kineskom konkurencijom. U prvom je polugodištu prodaja Stelantisovih modela u Sjedinjenim Državama pala gotovo 16 odsto.

Snižena očekivanja

Iz kompanije su objavili da su srezali dvocifrena očekivanja prilagođene operativne dobiti na između 5,5 i sedam odsto te kako će godinu završiti s negativnim novčanim tokom između pet i 10 milijardi eura.

Još otkako je kompanija izvijestila o padu neto dobiti u prvom polugodištu za 48 odsto u poređenju s istim periodom prošle godine, izvršni direktor Tavares je na udaru kritika američkih trgovaca i sindikata radnika u automobilskoj industriji. Kao odgovor na to Stelantis je najavio promjene u upravljanju “kako bi poboljšao organizacione performanse u turbulentnom globalnom okruženju”.

Uz najavu da traže zamjenu za izvršnog direktora koji odlazi u penziju, imenovali su i novog finansijskog direktora – Daga Ostermena (Doug Ostermann). Promijenili su i glavnu osobu za evropsko poslovanje. Žan-Filip Imparato (Jean-Philippe Imparato) zamijenio je u toj ulozi Uvea Hohgešurca (Uwe Hochgeschurtz), a na čelo poslovanja u Sjevernoj Americi došao je Antonio Filosa, izvršni direktor brenda Džip (Jeep).

Stoički podnosi odlazak, gorljiv oko posla

Tavares je svjestan nužnosti ovakvih kadrovskih preslaganja te ih podnosi veoma stoički dok gorljivo progovara o problemima industrije o kojima, kako kaže, svi ostali ćute.

“Tokom ovog darvinističkog razdoblja za automobilsku industriju, naša je dužnost i etička odgovornost da se prilagodimo i pripremimo za budućnost bolje i brže od naših konkurenata kako bismo pružili čistu, sigurnu i pristupačnu mobilnost”, njegovu izjavu prenosi Le Monde.

Tokom posjete francuskoj fabrici Pežoa (Peugeot) sredinom oktobra Tavarnes je kazao da će vjerovatno u penziju u januaru 2026.

“Osoba koja će vam odgovarati na pitanja 2026. imaće 68 godina. To je razumna starost za odlazak u penziju”, rekao je Tavares novinarima u fabrici u Sošou u istočnoj Francuskoj. Takve izjave iz Stelantisa su propratili informacijom da su u potrazi za njegovim nasljednikom te da je u tu svrhu uspostavljen poseban odbor.

Teško je izdržati konkurenciju Kineza

Tavares je ovih dana uoči Pariskog sajma automobila na kojem se susreo s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron) mnogo razgovarao s novinarima. U svojim je komentarima za medije upozorio da ne isključuje mogućnost zatvaranja fabrika zbog sve snažnije kineske konkurencije.

“Ako kineski proizvođači osiguraju 10% udjela u Evropi, to znači 1,5 miliona automobila. Toliko ih se sastavi u naših sedam fabrika”, rekao je šef Stelantisa Karlos Tavares francuskim poslovnim novinama Les Échos. Objasnio je da će evropski proizvođači pri takvom ritmu kineske konkurencije morati da zatvore fabrike ili ih prepuste Kinezima. Niko ne govori o tome, konstatovao je i dodao da je zatvaranje granica za kineske proizvode zamka.

Moraju da udvostruče prodaju električnih vozila Novi operativni direktor za Evropu Žan-Filip Imparato već je za medije komentarisao kako će Stelantis morati iduće godine da udvostruči udio prodatih električnih vozila, na 24 odsto, ako ne želi da plaća kazne koje je nametnula Evropska komisija. To je evropsko tijelo donijelo uredbu prema kojoj automobili proizvedeni 2025. ne smiju da ispuštaju više od 95 grama ugljen-dioksida po kilometru. Proizvođači automobila koji ne ispune taj cilj biće kažnjeni 95 eura za svaki gram CO2 koji prekorači ograničenje pomnožen s njihovim ukupnim obimom prodaje.

Kinezi znaju kako da zaobiđu ograničenja

“To ništa ne pomaže. Prepreke će zaobići ulaganjem u fabrike u Evropi. Fabrike koje će se dijelom finansirati državnim subvencijama, u zemljama s niskim troškovima. Nakon što se to učini, ne bi trebalo da se iznenadimo ako bude potrebno da zatvorimo pogone kako bi se apsorbovao višak proizvodnih kapaciteta koji će se pogoršati”.

Kazao je i da već nekoliko godina upozorava na ovakav slijed događaja.

“Kao građanin, isticao sam da postoje jeftiniji i efikasniji načini za upravljanje energetskom tranzicijom. Kao industrijalac upozoravao sam da srednja klasa želi električne automobile po cijeni automobila na fosilna goriva, iako je trošak njihove proizvodnje 40 odsto veći. To sve predstavlja problem, pogotovo jer nas je politička vlast natjerala da se borimo na kineskom polju izvrsnosti – električnih automobila. Pritisak te konkurencije je izuzetan, što objašnjava upozorenja o očekivanim rezultatima zadnjih nedjelja”, objasnio je.

Ko je Tavares

Rođen u Lisabonu, šef Stelantisa već sa 17 godina napustio je svoj portugalski dom. Otišao je u Francusku gdje je stekao inženjersku diplomu na pariskoj École Centrale. Zaljubljenik u automobile od rane dobi, još kao tinejdžer počeo je da se amaterski bavi automobilskim trkama. Učestvovao je i na reliju Monte Karlo s vlastitim Clementeam Racing timom. Vikendom je često učestvovao u automobilskim trkama.

Osim toga, strastveni je kolekcionar klasika. Tako se prema Fajnenšel Tajmsu (Financial Times), u njegovoj garaži nalaze Pežo 504 V6 kupe iz 1979, Alpina A110 iz 1976. i Porše 912 iz 1966. Moguće je da se ta zbirka s vremenom još proširila kojim legendarnim primjerkom iz automobilske prošlosti.

Pasioniranost automobilima dovela ga je do prvog radnog mjesta koje je predodredilo njegov put. Naime, kao dvadesettrogodišnjak zaposlio se kao inženjer testne vožnje u Renou (Renault). U toj je francuskoj grupaciji promijenio nekoliko pozicija, između ostalog bio je zadužen za projekat Reno Megan II.

Karijera ga je odvela u Nissan, koji je već bio partner Renoa. Tamo je proveo sedam godina. Najprije kao direktor programa, potom kao potpredsjednik za strategije i planiranje proizvoda. A 2005. imenovan je za izvršnog potpredsjednika te se pridružio upravnom odboru.

Bahatost

U Reno se vratio 2011. kao operativni direktor. Time je postao podređen Karlosu Gosnu (Carlos Ghosn), predsjedniku i glavnom izvršnom direktoru Renoa i Nissana. Iako su se neko vrijeme prilično fino slagali, jedna bahata izjava Tavaresa je 2013. koštala posla. Rekao je kako on želi da postane glavni u kompaniji. Gosn je tražio da se izvini osoblju. Umjesto da to učini, Tavares je dao ostavku u Renou.

Nije dugo čekao na novu priliku. Završio je na čelu Grupe PSA već sljedeće godine i latio se posla. Sjekao je troškove te povećao tržišni udio kompanije u Kini vrativši profitabilnost kompaniji. PSA je u tom razdoblju preuzela Opel, osnovala brend DS Automobiles i dogovarala spajanje s Fiat Krajslerom (Fiat Chrysler). To se i dogodilo u januaru 2021. kada je nastao Stelantis kojem je od prvog dana na čelu prgavi direktor koji je stao na žulj industrijskoj legendi Gosnu koji je predvodio mnogo automobilskih velikana.

Visoka plata

Oženjen i otac troje djece Tavares je često bio na meti kritika, posebno zato što u javnosti voli da govori o visokim cijenama i inflaciji te da upozorava potrošače na rast troškova. A istovremeno on veoma lijepo zarađuje. Šta bi on znao o tome kako je teško preživjeti, ruga mu se javnost. Lani mu je, primjera radi, plata iznosila 36 miliona dolara. Njegovim su se ogromnim primanjima iščuđavali i Marin Le Pen (Marine Le Penn) te Makron dok su bili predsjednički kandidati u izbornoj kampanji.

Danas dok upozorava na moguću propast automobilske industrije, mnogi upiru prstom u njegove platne liste koje zasigurno ne doprinose održivosti kompanije.

Nikolina Oršulić, Forbes Hrvatska