Koliko je „brz“ naš novac i da li je „jeftin“?

U našoj prethodnoj analizi (Da li je ovo „naša“ inflacija?) prognozirali smo porast nivoa cijena – inflaciju za 2025. godinu, uz prilično izgledno usporavanje rasta društvenog bruto proizvoda (GDP). Količna novca – novčana masa je u porastu, uz vjerovatno dodatno ubrzanje njegovog obrta – brzine kolanja, što je su ključni monetarni generatori inflatornog okruženja.

U ovoj analizi nastavljamo istraživati izvore predmetnog rasta monetarne mase i ubrzanje njenog obrta, te da li takvo okruženje dovodi do obezvrijeđenja – „pojeftinjenja“ novca kojim vršimo svakodnevna plaćanja – transakcijama privrede, države i stanovništva, te mnogo drugih posljedica ovih promjena.

Najstabilnija 2019. godina

U 2024.godini nominalni GDP u BiH prešao je magičn prag od 50 milijardi KM (procjena 50,7 milijardi KM), dok je nominalni rast usporenih 2%, ukupni depoziti u bankarskoj industriji BiH krajem 2024. godine iznosili su 33,9 milijardi KM, uz godišnji rast od 8,8%; depoziti – štednja stanovništva iznosili su blizu 18 milijardi KM (procjena 17.6 milijardi KM), a uz rast približno 10%, i već čine oko 52% ukupnih depozita, te je bio stabilan priliv inozemnih doznaka u 2024. (procjena je u zadnjih pet godina u prosjeku između tri i četiri milijarde KM, sa porastom, na veoma izglednih pet milijardi KM). Prosječna plata je viša od 1400 KM i bilježi godišnji rast od oko 15%, realna primanja su u prosjeku porasla za više od osam posto, dok je produktivnost stagnantna, i pored rasta realnog GDP i zaposlenosti (između 45 i 47 hiljada KM po zaposlenom u zadnjih pet godina);

Uvidom u podatke zadnjih deset, odnosno pet godina na nivou Bosne i Hercegovine (prema rasploživosti agregata), čini se da je najstabilnija bila 2019. godina. Već naredna godina – korona godina, pokazala je ključne slabosti domaćeg makroekonomskog sistema dominatno determiniranog ponašanjem aktivnih učesnika:

• Slabim snalaženjem i odgovorom, te rastrošnim, pomalo neopreznim ponašanjem svih nivoa vlasti, i
• Promjenom, gotovo poremećajem potrošačkog ponašanja, tipa „hoću sve i odmah“ (hic et nunc psihologija).

Obje pojave (uključujući izvedena očekivanja) kreiraju idealnu podlogu za makroekonomske neravnoteže, prije svega u ukupnoj potražnji sa posljedičnim negativnim utjecajem, osim ostalih, na spoljnotrgovinski bilans i rast cijena.

Otkud se kreira i kako se prenosi platežno sposobna moć koja vrši makroekonomski pritisak i zakrivljuje objektivnu sliku, jer posmatrajaći niz podataka, na prvi pogled stvari se čine „relativno dobrima i prihvatljivima“?

Na početku da razjasnimo čime se mjeri količina novca u opticaju, a bez komplikovanih naučnih elaboracija. Držeći se metodologije CBBiH, novčanu masu predstavlja agregat M2. Upravo agregat M2 – novčana masa služi i kao ključni pokazatelj budućih kretanja inflacije. Pojednostavljeno, što je više novca u opticaju, to je manja vrijednost svake jedinice valute, posljedično zahtijeva više jedinica valute za isti proizvod ili korpu proizvoda.

Ako pogledamo podatke zadnjih deset godina (2014. do 2023.) novčana masa je porasla za 107%, povečavajući svoj udio u nominalnom GDP sa 63% na početku perioda na 72% na kraju perioda. Međutim, godišnji rast M2 nije bio uravnotežen (od 2015. do 2020. se kretao između 7 i 9,5%), a nakon toga je još neravnomjerniji i bilježi ekstremnije oscilacije.

Kreiranje novčane mase u poređenju sa indeksima potrošačkih cijena

U 2020. godini, rast novčane mase M2 iznosio je 7,28%, što je bio najniži rast u prethodnih šest godina. U isto vrijeme, indeks potrošačkih cijena zabilježio je blagi porast, dosegnuvši vrijednost od 101,2 (bazna godina 2015 = 100).

Već naredne, 2021. godine, M2 bilježi snažan skok od čak 11,57% – najviši u cijeloj analiziranoj seriji. Međutim, službeni indeks potrošačkih cijena porastao je do 103,3. Godina 2022. donosi rast od 2,30%, što predstavlja službeno najniži rast novčane mase u deset godina, dok je indeks cijena raste na 118,7.

2023. godine M2 raste za 11,01%, dok indeks potrošačkih cijena dostiže 124,8.

Uz napomenu da je do 2020. vladalo okruženje blage deflacije, ključni šok je bila pandemija Covid-19 (lokalno i globalno) koji je pokrenula prvi talas inflacije (tzv.cost-push) uzrokovane poskupljenjem ulaznih sirovina i uvoznih roba.

Primjetno je da nagli rast M2 u 2021. nagovještava inflatorno okruženje u narednim godinama, i premda je 2022. zabilježen usporen rast, indeksi cijena pokazuju da je „duh izašao iz boce“.

Postoji objašnjenje za usporeni rast u 2022. godni, kada je zbog „Ukrajinskog šoka“ došlo do drastičnog umanjenja monetare mase (kriza Sberbanke i povlačenje depozita u iznosu više od jedne milijarde KM u martu/aprilu 2022., od kojih se oko 500 miliona KM duže vrijeme nije vraćao u bankarski sektor). To je zbog pojačne neizvjesnosti i smanjenog povjerenje u bankarski sektor, kod populacije izazvao potrebu za „sigurnijim“ ulaganjima, kada se i desila prva ozbiljna eksplozija cijena nekretnina.

Porast M2 ima i svoj vremenski zaostatak u odnosu na kretanje nivoa cijena, jedan do dva kvartala pomaka (time lag).

No, potrebno je dalje analizirati kako i zašto je došlo do porasta M2, koji segment tog agregata pokazuje relevantno pomjeranje na više.

Nameće se zaključak da se banke u BiH ne mogu brzo i produktivno nositi sa povećanim i, često, naglim prilivom likvidnosti u vidu depozita klijenata, naročito stanovništva. Naravno ne snose banke isključivu odgovornost, glavni problem je strukturne prirode: nedostatak investicija i naglašena potrošnja svih sektora, naročito svih nivoa vlasti (jer su javni sektor i administracija, na žalost, još uvijek „glavni biznis“ u zemlji).

Depoziti su dobro došli, ali…

Da se pogrešno ne razumijemo – depoziti su izraz agregatne štednja jedne ekonomije i oni su ne samo potrebni nego i dobro došli, ali i kao veliki i nagli vodostaji na hidroelktranama, mogu izazvati opasne probleme, a u najmanju ruku „propuštenu produkciju“ usljed propuštanja viškova vode, čitaj energije.

Da bi minimizirale „propuštenu proizvodnju“ tj. zaradu i profit, a time i povećanje GDP, banke su morale reagovati refleksno i značajan višak likvidnosti transferisati na prekonoćna i slična kratkoročna oročenja na računima svojih stranih korespondentskih banaka. I to po kamatama znatno višim od onih koje nude i plaćaju svojim vjernim domaćim klijentima.

Koliko su depoziti važan ingredijent novčane mase govori podatak da su tokom deset posmatranih godina uvijek bili između 87 i 91% omjera u M2.

Međutim, još jedan trend je znakovit – u istom periodu je došlo do značajnog preokreta u strukturi štednje stanovništva, tako da su depoziti po viđenju (a'vista) i salda na transakcionim računima (TRN) značajno porasla i čine u septembru 2024. blizu 70% ukupne štednje stanovništva, dok oročena štednja, i pored rasta (+15,6% u trećem kvartalu prošle godine) čini svega 31,4% depozita stanovništva (da budemo precizni, u ovoj kategoriji su i oročenja na rokove do 12 i tzv.13 mjeseci, za koje su banke imale posebne akcije sa nešto atraktivnijim kamatama).

Opšti nivo i rast plata

Ovako visok nivo tzv. prekonoćnih depozita (opozivih u bilo kojem trenutku) je reakcija publike na tri ključna parametra: puzajuću političku krizu, strah od inflacije i relativno niske kamatne stope oročenja. Djeluje kao da su klijenti zauzeli „niski start“. Dakle, rast ovakvih salda usporava obrt novca, ali djeluje i kao akumulacija kod hidroelektrane, ako se korisno ne upotrijebi proizvodi skupa propuštanja i moguće probleme velikog pritiska.

Opšti nivo i rast plata je veoma važan faktor kreiranja dodatne novčane tražnje i pritiska na cijene. Iako ne raspolažemo kumulativnim podacima za BiH (između ostalog i zbog različite metodologije entitetskih zavoda za statistiku), koristan i, čini se, pouzdan pokazatelj su podaci o platama za FBiH.

Prema podacima broja zaposlenih i prosječnih plata po NACE kodu djelatnosti u 2019. godini (koju smo ranije ocijenili kao prilično stabilnu) u FBiH isplaćeno je ukupno 5.731 milion KM neto plata, dok je u 2023. po istom metodu izračuna, rezultat 12.330 miliona KM ili rast za 115%, odnosno više za 6.598 miliona KM (ako bi dodali podatke za RS iznos bi bio vjerovatno blizu devet milijardi KM). Dakle, porast u FBiH za četiri godine je veći nego sve isplaćene plate u 2019. godini. Bez želje da kvalifikujemo ovaj rast, on definitivno predstavlja snažno tektonsko pomijeranje u ekonomiji BiH (porast plata samo u FBiH u odnosu na GDP cijele BiH iz 2023. je 13%, skoro 1/6!)

Kojom brzinom se kreće već uvećana masa novca u opticaju

Kojom brzinom se kreće već uvećana masa novca u opticaju

Istražujući dinamiku platnoprometnih transakcija od 2014. do 2023. godine (deset godina) vidljivo je da je broj transakcija porastao za 58% (sa blizu 38 miliona na gotovo 60 miliona transakcija godišnje). Međutim, po iznosu novca u trasakcijama (sa gotovo 88 milijardi na 163 milijarde ) porast je za 86%. Ako poredimo godišnje obime prometa sa relevantnim iznosom GDP, koeficijent obrta se kreće blago iznad tri, uz porast prosječnog iznosa transakcije sa početnih oko 2.300 KM na 2.700 KM, krajem perioda.

Uvidom u koeficijente obrta novca, transakcione i one bazirane na nominalnom GDP, primjetno je blago ubrzanje oba koeficijenta tokom zadnje tri godine (2021. do 2023.), nakon dugog perioda relativno stabilnog obrta. Iako ne postoji univerzalna mjera za koeficijent obrta (kao dobar, normalan, prihvatljiv), ipak njegovo samo pomjeranje naviše (veće mase novca brže „klize“ iz ruke u ruku), indicira dodatno jačanje podloge za inflatorni pritisak u okruženju već povećane novčane mase i pojačanih inflatornih očekivanja.

Mnoštvo faktora utječe na brzinu obrta novca – rast GDP, inflacija, monetarna politika (koja je kod nas vrlo ograničena Valutnim odborom), ali čini se da bi u našem slučaju veoma važan bio faktor sentimenta potrošača, iz opusa psihološkog (behavioralnog) koji određuju strukturu i ponašanje populacije.

Ne treba ispustiti iz vida da povećanje salda na računima stanovništva generalno usporava dinamiku obrta novca, stvarajući kontradikciju da koncentracija veće novčane mase, koja se „ ne kreće“ usporava dinamiku obrta (barem prividno), ali nikako ne umanjuje rizik da se odjednom inicirana nekim vanjskim ili unutrašnjim faktorom, ne pokrene uz opasnoj amplitudi i u pogrešnom trenutku.

Takav slučaj smo imali tokom kratke bankarske krize izazvane „ukrajinskim sindromom“ u 2022. godini.

Mnoštvo faktora utječe na brzinu obrta novca – rast GDP, inflacija, monetarna politika, ali čini se da bi u našem slučaju veoma važan bio faktor sentimenta potrošača, iz opusa psihološkog koji određuju strukturu i ponašanje populacije, Dino Osmanbegović za Forbes BiH.

Udio rasta kredita u GDP-u

Da bismo izveli odgovarajući zaključak koliki utjecaj ima količina novca i njegovo ubrzano kretanje na ukupnu tražnju i performans privrede BiH, u prethodnom tekstu anlizirali smo dva ključna kanala transmisije novčane mase prema učesnicima u prometu, kojem ovdje dodajemo i treći:

– Kreiranje kredita putem bankarskog sektora, za koji se smatra da je zasnovano na tržišnim principima ponude i potražnje, i

– Transferi novčanih tokova putem fiskalne politike svih nivoa države (ukupni budžetski prihodi, rashodi i planirani deficit, IPA i slični fondovi) za koji se smatra da je izrazito podložan političkim odlukama.

– Te možemo dodati i novčane doznake iz inostranstva (od naše dijaspore) za koju se može reći da je determinirana „emotivno-ekonomskim“ faktorom.

U protekle tri godine od 2022. do 2024. (naši izračuni i procjene za 2024.) bankarski sektor je zabilježio udio rasta kredita u GDP od 2,2; 2,9; i 5,5% (respektivno). Dakle, primjetan je trend rasta, koji u 2024. značajno ubrzava i postaje veoma relevantan kanal transmisije monetarne kreacije i time pritiska na cijene.

U istom periodu ukupna godišnja budžetska potrošnja u GDP je rasla sa 4,89; 5,04 na 6,10% (respektivno).

Također,prema podacima CBBiH u 2024. doznake iz inostranstva su iznosile 4,16 milijardi KM i sa stranim penzijama (1,38 mlrd.KM) i ostalim prilivima (139 mio.KM) dostižu ukupno 5,6 milijardi KM. Uočljiv je porast doznaka od 2022. do 2024. za cca. 600; 320 odnosno 425 miliona kM (respektivno) pa se povećanje, u prosjeku već kreće više od jedan posto GDP, sa ukupnim učešćem iznad 10% GDP.

Sva tri transmisiona kanala su relevantna po udjelu, pri čemu sva tri rastu, ali naročito ubrzano bankarska multiplikacija, također, sva tri imaju solidan potencijal daljeg rasta u učešću u GDP – bankarski sektor kroz rast depozita – inflatorno napuhanih prihoda svih budžeta u tekućoj i, vrlo izgledno, i u idućoj godini (rast PDV kao glavnog prihoda je u III kvartalu 2024. godine već zabilježio 12,3% godišnjeg rasta); porast naše novozaposlene populacije u dijaspori otvara realne mogućnosti za dodatne prilive doznaka.

Troškovna inflacija

Iz navedenog može se zaključiti da je kreiran svojevrsni makroekonomski diskurs, u novorođenom inflatornom okruženju (po drugi put u zadnjih nekoliko godina) gdje određeni kreditni proizvodi, naročito stambeni pa i neki nenamjenski krediti su ostali jeftiniji nego u zemljama eurozone, depoziti i štednja, koji svakako pritiču u solidnom obimu su uzeti „zdravo za gotovo“ i bez ozbiljnije korekcije kamatnih stopa na, za deponente, atraktivniji nivo, upadljivo je pogoršanje ročne strukture depozita, sa sve većim iznosima salda na tekućim računima i a’ vista štednji, dakle izričito kratkoročnih na štetu dugoročnijih, naročito onih na tri i više godina oročenja, sve veći je udio nenamjenskih kredita, čija namjena i način korištenja uglavnom izmiče kontroli kreditora, i koji gotovo svi idu u potrošnju, a vrlo malo u dugoročnije investicije, nedostatak projekata i investicija iniciranih od svih nivoa vlasti (usporena realizacija Koridora Vc i sl.) uz zaduživanje države za tekuću potrošnju i vlastita kapitalna ulaganja, povećanje plata u svim sektorima (uključujući i minimalnu) i prvi slučajevi visokih stopa porasta realnih plata (značajno iznad službene stope inflacije) tokom 2023. i 2024., izraženo ekonomsko raslojavanje u stanovništvu, kreiranjem uočljivog sloja bogatijih (vrijedne nekretnine, luksuzna vozila, eksluzivna turistička putovanja i sl..) i značajnog dijela populacije koja živi oko i ispod ekonomskog minimuma (koje brinu minimalne plate i penzije, i cijena osnovnih životnih namirnica), te porast prihoda države primarno povećanjem priliva od PDV-a; što je i rezultat inflatornog napuhivanja prihoda.

Potrebno je hitno resteretiti poslodavce za dio realno previsokih doprinosa – jer je povećana osnovica za obračun pa bi stopa mogla realno ići dolje. Za premoštenje budžetskih prihoda i rashoda mogu se koristiti trezorska zaduženja i obveznice kraćeg roka (pored lokalnih banaka pokušati uključiti i banke majke i druge zainteresovane subjekte), Dino Osmanbegović za Forbes BiH.

Navedeni faktori, svaki pojedinačno, a naročito u interakciji, imaju snažan direktan ili indirektan inflatorni efekat. I sad dolazimo do ključnog paradoksa koji određuje i „brzinu“ i „jeftinoću“ našeg novca.

Krajem 2021. i početkom 2022. cijelu planeti je zapljusnuo talas troškovne inflacije (tzv.cost-push), gdje je zbog pokidanih lanaca snabdijevanja usporen i gotovo minimiziran dotok sirovina, roba, tehnike i rezervnih dijelova (Bilo je tu i mnogo špekulativnih ucjena od strane dobavljača i prilike da se zarade ekstra profiti). Desetak godina nakon velike krize 2009., u glavnim svjetskim ekonomijama monetarne vlasti su održavale prvo restriktivnu monetarnu politiku, a potom dva uzastopna, a kontroverzna seta mjera: prvo, nagla i obilna emisija novca (monetarna ekspanzija), kojim se rješavao usporen rast dodatno ojačan corona zastojima (lockdown) kako u prozvodnji, trgovini, prometu, ali i u „glavama potrošača“, i, potom, drugo, nakon identifikovanih inflacijskih pritisaka, logičnim i kratkročno efikasnim mjerama tzv. monetrane kontrakcije (prekid otkupa aktive od banaka, tzv. monetary easing), te podizanjem referentnih kamatnih stopa: EURIBOR u EU i FED-ov prime rate u SAD, kad govorimo o glavnim svjetskim tržištima. Tako je EURIBOR (za nas najznačajnija referentna kamatna stopa) porasla sa -0,539% u januaru 2022. na +2.723% u januaru 2023., bilježeći potom vrhunac tokom cijele 2023. kretanjem u zoni blizu 4,00%.

U našoj zemlji se istovremeno dešavao miks sličnih kontradiktornih djelovanja: uvozne cijene su dizale ukupni nivo cijena i pogurale inflaciju (prvu poslijeratnu u okruženju stabilnog KM vezanog za EUR), uz istovremnu suspenziju trošenja zbog općeg zatvaranja i redukcije kretanja kako unutar tako i izvan zemlje. Tad se počinju kreirati prve rezerve „odložene potrošnje“, dopunjene reakcijom dijaspore, relaksirane ekspanzijom u svojim zemljama, značajnim povećanjem doznaka (postepeni porast godišnje, uz zadržavanje trenda). Istovremeno vlade svih nivoa u BiH su počele sa mjerama podrške održavanju privredne aktivnosti i pomoći različitim segmentima društva. Naravno, u mnogo skromnijem obimu i strukturi od onih na Zapadu.

Međutim, nakon pojave drugog talasa inflacije, koja je imala i dvocifrene izboje, po službenim statistikama (od 2021. do 2023.: 2,0, 14,0 i 6,1%, respektivno), nije zabilježen neposredan značajniji sistemski porast kamatnih stopa na domaćem tržištu naročito na oročenja.

Naprotiv, bankarski regulatori u oba entiteta su krajem 2022. donijeli privremenu mjeru kojom je bankama postavljen određni uslovi za podizanje aktivnih kamatnih stopa (na kredite sa promjenjivom stopom vezano za EURIBOR)) za dva i više procenata, koji u konačnici traži dodatno jačanje kapitala, što su banke implementirale raznoliko (zavisno od vlastite strateške pozicije i stepena razvoja). Ovim kao da je dat signal da rast kamatnih stopa, pa i onih pasivnih stopa na depozite nije dobro došao i djelomično je presječen tranzitorni kanal prijenosa nivoa kamatnih stopa sa glavnih finansijskih tržišta eurozone na domaće tržište. A novac je i međunarodna roba.

Kada će se cijene vratiti na stari nivo?

Prvi talas inflacije je oslabio nakon postizanja ravnotežnih cijena na novom nivou, a na laičk pitanje: Kada će se cijene vratiti na stari nivo?, odgovor je: Teško ikada, osim recesije, koja nije dobro došla.

Znači, živimo i radimo još uvijek u okruženju niskih kamatnih stopa (pogledajte ponude banaka), i dalje su stambeni krediti relativno pristupačni (trenutno je veći izazov ukupni iznos zaduženja), a zaduženja renomiranih privrednih društava, posebno kratkoročna za obrt uz veoma atraktivne stope (i ispod 2%).

Dakle, imamo: porast novčane mase, inflaciju (koja je navodno usporila u 2024.), niske kamatne stope, usporen rast GDP, povećan spoljnotrgovinski deficit, porast realnih plata (u prosjeku značajno iznad inflacije) tek očekivani udar izazvanim jednokratnim povećanjem minimalne plate u oba entiteta, stagnatnu opštu produktivnost, relativno visoku zaposlenost, relativno visoku nezaposlenost (barem službeno)…

Kakve mjere poduzeti?

Zadatak promjene glavnih pokretača neravnoteža nije nimalo lak. Zahtijeva samodisciplinu, nešto odricanja i veliku upornost. Mjere koje treba preduzeti su iz područja monetarne, fiskalne i lokalne politike. A moraju se terminirati na kratki i srednji rok. Stvar se komplikuje činjenicom da trebaju biti uključeni različiti nivoi države. Također, treba razjasniti da li je ključnim nivoima vlasti cilj energična borba protiv inflacije ili postoje očekivanja da će porast cijena „pokriti“ očekivane i nepredviđene jazove između prihoda i rashoda?

Kratkoročne mjere
Odluke o povećanju minimalne plate u oba entiteta su već u primjeni i prozvode svoje rezultate u efektivnom i psihološkom području (očekivanja).Potrebno je hitno resteretiti poslodavce za dio realno previsokih doprinosa – jer je povećana osnovica za obračun pa bi stopa mogla realno ići dolje. Za premoštenje budžetskih prihoda i rashoda mogu se koristiti trezorska zaduženja i obveznice kraćeg roka (pored lokalnih banaka pokušati uključiti i banke majke i druge zainteresovane subjekte); stvoriti stimulativne uslove za hitno otpočinjanje većih stambenih projekata, strogo u skladu sa razumnom urbanističkom regulativom, postojećom infrastrukturom i standardima ugodnog življenja (već i njihova ozbiljna najava će djelovati na početak „ispuhivanja“ nekretninskog balona), ohrabriti banke da koriguju svoju kreditnu politiku pomjeranjem ka investicionim projektima u privredi i javnom sektoru, naročito masovnoj stanogradnji u glavnim urbanim centrima, razmotriti uslove – rokove, iznose i omjer dug/prihod kod tzv. nenamjenskih potrošačkih kredita, podržati kreiranje dugoročnijih izvora kod banaka kroz atraktivinije depozitne proizvode, čemu će pogodovati i istovremeno, konkurentno, zaduživanje države, razmotriti efekte i učinke obavezne rezerve kod Centralne banke, te otpočeti/nastaviti pripremljene infrastrukturne projekte, posebno one koje finansiraju međunarodne finansijske institucije (u budžetu FBiH za 2025. predviđeno 150 milion KM za autoceste i ceste, ne čini se dostatan iznos).

Srednjeročne mjere
Sveobuhvatna fiskalna reforma, naročito poreza na dohodak i profit, uz daljnje prilagođavanje segmenta poreza i doprinosa na plate (koja je u FBiH dugo u najavi, planirana za jesen), pomak u budžetskoj potrošnji – povećanje učešća investicija u odnosu na tekuću potrošnju (veoma kompleksan zadatak uz već planirano povećanje plata u javnom sektoru i kapotalne investicije), poticaji privrednih investicija – različitim administrativnim mjerama, materijalnim stumulacijama i pogodnostima, sa zadatkom podizanja GDP, zadržavanja zaposlenosti na visokom nivou i unapređenja strukture privrede, produktivno usklađivanje razvojne politike sa EU planiranim okvirom ekonomskog upravljanja – unapređenja održivog i inkluzivnog rasta podržanog napretkom ka zelenoj, digitalnoj i otpornoj privredi uz pridržavanje ciljanih parametara deficita (<3% GDP) i ukupnog zaduženja (<60% GDP) uz očekivane namjenske poticajne programe, oprezno buduće upravljanje minimalnim platama i pratećim doprinosima na svim nivoima.

Bez namjere da iscrpimo sve moguće poteze, ovo je jedna od sugestija baziranih na činjenicama, a na odgovornim učesnicima („stakeholderima“) je da razviju i odaberu pogodan miks mjera u odgovarajućoj dinamici. Potrebno je brzo djelovanje, jer signali sa terena govore da se već dešavaju cjenovna prilagođavanja u svim segmentima – naravno na više.

Ostaje nam da pratimo razvoj stuacije, dinamiku inflacije, efekata preduzetih mjera (ako ih bude) i rezultata u smislu stabilnijeg rasta uz, nadamo se usporen rast cijena.

Za Forbes BiH piše: Dino Osmanbegović, diplomirani ekonomista, bankarski i finansijski ekspert