Damir Bećirović o ekonomiji BiH: Previše smo blizu Evropske unije da bismo bili gladni, a za nešto više nemamo ni znanja ni volje

Recesija u Njemačkoj, masovni protesti poljoprivrednika u zemljama Evropske unije, trgovinski rat između Amerike i Kine samo su neki od pokazatelja da se globalna ekonomska slika mijenja.

U kojoj mjeri i na koji način će se ona, uz promjene ravnoteže svjetske moći, odraziti na ekonomske parametre Bosne i Hercegovine, razgovarali smo sa Damirom Bećirovićem, ekonomskim analitičarem i profesorom na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji u Tuzli.

„Apsolutno su zabrinjavajući podaci o recesiji u Njemačkoj, jer je to država koja je naše glavno izvozno tržište. Ona je i glavni pokretač evropske ekonomije“, kaže on i dodaje:

„Istina, mi smo u 2023. godini imali veoma blagi rast izvoza u Njemačku, ali je to, prvenstveno rezultat rasta izvoza u prvom kvartalu, nakon čega su se počele osjećati posljedice usporavanja ekonomije u Njemačkoj, odnosno smanjenja potražnje u toj zemlji“.

Recesija u Njemačkoj ostavit će posljedice na izvoz

Dublja recesija Njemačke i drugih centralnoevropskih zemalja bi, smatra Bećirović, upravo zbog naše izloženosti prema tim tržištima, imala veoma negativne posljedice na izvoz i privredu Bosne i Hercegovine u cjelini.

„Nikako ne treba zanemariti i činjenicu da veliki broj građana naše zemlje radi u Evropskoj uniji i da njihovi transferi i ljetnja potrošnja u velikoj mjeri finansiraju naš vanjskotrgovinski deficit. U slučaju recesije u EU teško je očekivati da će naša dijaspora u jednakoj mjeri doprinositi tome. Ipak, smatram da je teško očekivati da će EU područje ući u dublju recesiju, puno je realnija opcija kretanja na rubu recesije u Njemačkoj sa blagim rastom u ostatku EU“, napominje on.

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, izvoz naše zemlje krajem 2023.godine iznosio je 16 milijardi i 700 miliona KM, što je za 7,1 posto manje nego u istom razdoblju prethodne godine, dok je uvoz iznosio 27 milijardi i 768 miliona KM, tri posto manje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.  

BDP u trećem kvartalu 2023. godine, u odnosu na isti kvartal prethodne godine, bio je viši za 1,9 posto, dok je industrija u BiH zabilježila pad od 3,8 posto.

Podaci govore da se inflacija, kao ključni makroekonomski problem u 2022. godini, uspio prilično neutralizirati, zahvaljujući prije svega aktivnostima FED-a i ECB-a koje su ustrajale na rastu i održanju kamatnih stopa, te se nisu pokolebale najavama recesije, no, bez obzira na to, inflacija je ostavila posljedice.

IT i auto industrija najpotentniji su dio bh. privrede

 „Samo u posljednje tri godine svaki građanin koji je imao neku ušteđevinu izgubio je četvrtinu njene realne vrijednosti. S druge strane rast BDP-a u BiH od 1,9% bi bio zadovoljavajući da smo mi razvijena ekonomija, ali na ovom nivou razvijenosti, bilo koja stopa rasta BDP-a ispod 5% nema vidljive efekte na standard i kvalitetu života“, pojašnjava Bećirović.

Kada je o padu industrijske proizvodnje riječ, on je u velikoj mjeri, pojašnjava naš sagovornik, posljedica smanjenja inostrane potražnje, a u obzir valja uzeti i činjenicu da se i globalni lanci snabdijevanja koji su u doba korone doživjeli kolaps nisu do kraja stabilizirali, što se ogleda kroz volatilnost cijena sirovina.

Sve to, smatra on, sigurno otežava planiranje i realizaciju u industriji i djeluje na smanjenje proizvodnje.

Ovaj trend, međutim, ne prati automobilska industrija, koja neovisno o svemu što se dešava na globalnoj sceni, bilježi konstantan rast.

„Prije svega, automobilska industrija u našoj zemlji ima dugu tradiciju. Naše kompanije više od pola vijeka sarađuju sa vodećim evropskim proizvođačima automobila. Ako pogledate gradove gdje se danas nalaze najznačajnije kompanije u ovom sektoru možemo vidjeti da se radi o poduzetničkim sredinama gdje dominira privatna inicijativa“, kaže Bećirović.

Zahvaljujući dinamici privatnog sektora ove kompanije su se, napominje on, dokazale kod svojih partnera i dostigle su standarad kvaliteta koji je na zavidnom nivou.

„U auto industriji je teško naći nove partnere-dobavljače tako da je i to šansa etabliranim bh. proizvođačima da se uključe i u segmentu rastuće proizvodnje električnih automobila. Uz IT industriju, auto industrija je najpotentniji dio naše privrede“, ističe Bećirović.

Osim u automobilskom, najveća ekonomska stabilnost u našoj zemlji vidljiva je u bankarskom sektoru. Depoziti stanovništva su sve veći, i oni, prema podacima Centralne banke BiH iznose 15,57 milijardi KM, što je za 9,5 posto više nego godinu ranije.

„Stalni rast depozita je posljedica činjenice da u našoj zemlji nema prilika da se novac investira na kvalitetan način. Iz istog razloga imamo i povećanu potražnju za nekretninama, iako u ovom slučaju imamo prisutno i značajno pranje novca, pri čemu je kupovina nekretnina i dalje najlakši način za to. Bez razvijenijeg tržišta kapitala, bez kreiranja poduzetničke klime i izgradnje poduzetničke infrastrukture i u narednom periodu ćemo govoriti o rekordnoj štednji, jer novac neće imati priliku da se profitabilno investira“, kaže Bećirović.

Šta bi za BiH značilo pristupanje SEPA-i?

Ono što bi svakako moglo obradovati bh. građane su najave Centralne banke BiH o pristupanju SEPA-i (jedinstvenom području plaćanja u eurima).

„S obzirom na našu ekonomsku naslonjenost na europodručje, te činjenicu da je upravo euro valuta sidro za KM, pristupanje SEPA-i bi imalo značajne benefite za privredu i građane u smislu pojednostavljenja, brzine i troškova finansijskih transakcija. Ali prije tih velikih strategijskih ciljeva bilo bi, za početak, dobro pružiti podršku bankama (regulatorno i na druge načine) da poboljšaju pojedine platne usluge klijentima, kako, naprimjer, ne bi bili jedina evropska država u kojoj nema široko dostupne mogućnosti korištenja apple pay-a i google pay-a“, ističe Bećirović.

Na pitanje kako, uzimajući u obzir sve navedene parametre, na kraju ocjenjuje bh. ekonomiju, on kaže:

“Previše smo blizu Evropske unije da bismo bili gladni, a za nešto više nemamo ni znanja ni volje.”

Poziv na zabranu uvoza je licemjeran

Talas nezadovoljstva zbog niskih cijena proizvoda, rastućih troškova, jeftinog uvoza, ukidanja subvencija, preplavio je gradove EU. Glasovi poljoprivrednika u Španiji, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Poljskoj, sve su jači i ekonomska su tema koja je posljednjih sedmica naročito u fokusu.

„Prije svega, čim nešto morate da subvencionirate to znači da ta proizvodnja na svjetskom nivou nije konkurentna, odnosno da drugi nešto proizvode jeftinije od vas. Njemački poljoprivrednici protestuju jer se boje gubitka budućih prihoda (usljed najave rezanja sadašnjih poreskih olakšica u narednih nekoliko godina), iako im je ova godina bila rekordna po dobiti“, analizira Bećirović zahtjeve poljoprivrednika i prognozira njihov ishod.

„Novac kojim se subvencionira poljoprivreda novac je svih poreskih obveznika, što se često zaboravlja. Ovdje se uvijek igra na neku vrstu pristrasnosti i pogrešnog javnog ubjeđenja da je poljoprivreda nešto bez čega ni jedna zemlja ne može. Poziv na zabranu uvoza, a koji se često čuje, je licemjeran, jer nam s druge strane smeta ako netko ograničava naš izvoz.

Ovdje se radi o tome da poljoprivrednici imaju određenu političku snagu i da su glasni, dok druge skupine nemaju tu vrstu moći. Stoga ovakvi protesti imaju veliki medijski odjek, a rezultat će biti više politički nego ekonomski kompromis“, smatra on.

Dok glasno odjekuju topovske cijevi u Ukrajini i Bliskom istoku, u tišini se odvija još jedan rat, i to trgovinski između dvije najjače ekonomske sile; Kine i Amerike. Posljednji podaci o tome da je američki uvoz iz Meksika u 2023. godini dostigao 476 milijarde dolara, potvrda su da je Meksiko pretekao Kinu i postao najveći bilateralni vanjskotrgovinski partner Sjedinjenih američkih država.

Trgovinski rat Kine i Amerike i njegov utjecaj na Evropu

Predviđanja su da će Kina s druge strane sve više uvoziti iz zemalja ASEAN-a i Južne Amerike. Stvara li se novi smjer trgovine i kakve bi on mogao imati posljedice kako globalno, tako i na male zemlje u ovom dijelu Evrope, Bećirović kaže:

„Neupitno je da danas ponovo imamo bipolarni svijet, sa SAD-om i Kinom kao dvije najveće ekonomske sile. Trgovački rat započet u doba administracije Donalda Trumpa se najviše ogleda u ograničenju trgovine i investicija koje bi mogle predstavljati sigurnosne prijetnje. Ipak odnos ove dvije superdržave nema značajke hladnog rata kakav je bio u drugoj polovini 20-tog vijeka. Razmjena između Kine i SAD-a je hiljadu puta veća od razmjene koja je  bila između SAD-a i SSSR-a. Naravno trgovina i biznis idu tamo gdje je to najprofitabilnije i najlakše, stoga promjena trgovačkih partnera ne bi trebalo da zabrinjava sve dok su ti odnosi bazirani na fer igri“, pojašnjava Bećirović.

Iako sve što se dešava od korona krize do danas djeluje kao kraj globalizacije, teško je očekivati, smatra on, da će Kina, čiji se streloviti uspon dogodio upravo zahvaljujući globalizaciji, posegnuti za izolacionizmom u odnosu na najbogatije zemlje svijeta.

„Ono što je opasnost za svjetsku ekonomiju, jeste usporavanje kineskog rasta, a što je već ove godine posebno osjetila njemačka ekonomija usljed smanjenja izvoza u Kinu. Pronicljivi ekonomisti predviđaju da je teško očekivati da će Kina u uslovima ekstraktivnih političkih institucija moći u budućnosti osigurati stope rasta koje je imala u protekla dva desteljeća“, kaže on i pojašnjava:

„To znači da će kinesko društvo upasti u zamku srednjeg dohotka i neće dostići standard i kvalitetu života zapadnih zemalja.

Što se tiče malih zemalja mi trebamo uvijek glasati za globalizaciju, jer je ona najbolja ekonomsko-politička platforma za najveće sile, ali i male države“, zaključuje Bećirović.

Bez obzira na globalna dešavanja, do značajnijih promjena cijena hrane, što je jedna od najvećih bojazni građana, kod nas u ovoj godini, smatra on, neće doći.

„Tržište se nakon krize ipak stabiliziralo. Jedino u slučaju nekih nepredviđenih „crnih labudova“, koji su, istina, sve češći u današnjem vremenu, može doći do drastičnih poskupljenja hrane.“

Tri ključna izazova za napredak regije

Krajem prošle godine Bećirović je kao jedan od ambasadora Balkanskog ekonomskog foruma bio učesnik istoimene konferencije u Tirani, na kojoj se govorilo o mogućnostima unapređenja saradnje zemalja naše regije.

„Profesor Kjosev sa Ekonomskog fakulteta u Skoplju me pozvao da se uključim u ovu organizaciju, koju bih ja nazvao inicijativom ljudi koji žele da proaktivno sudjeluju u revitalizaciji područja Balkana u ekonomskom, političkom i socijalnom smislu“, kaže on i ističe:

„Napuštanje modela ortačkog kapitalizma i stvaranje prave tržišne ekonomije, kreiranje inkluzivnih institucija koje nude jednaku šansu svima i zajednički put ka Evropskoj uniji svih balkanskih zemalja koje su trenutno izvan EU, tri su ključna izazova i preduslov bilo kakvog napretka u regiji.“

Kakva je budućnost novca?

Pitanje o kojem se godinama diskutuje je budućnost gotovinskog plaćanja. O njemu je nedavno svoj stav iznijela i njemačka Bundesbanka koja smatra da plaćanje gotovinom neće nestati u doglednoj budućnosti. Njegovu sudbinu, smatra naš sagovornik, dobrim dijelom će odrediti nove generacije.

„Godinama istražujem i pišem o fintech inovacijama. Finansijska industrija već doživljava niz disruptivnih inovacija, čiji pravi bum sprečava konzervativni pristup i želja za kontrolom koju imaju najznačajnije centralne banke. Većina novca u opticaju je već sada u digitalnoj formi i neminovno je da ćemo na kraju imati punu digitalizaciju. U svakom slučaju digitalizacijom bi sivu ekonomiju sveli na minimum, isto tako i poresku evaziju, pa se postavlja pitanje u čijem je interesu da se to ne provodi. Nove generacije su digital native i njihove životne navike će ubrzati ovaj proces potpunog prelaska na digitalni novac”, kaže Bećirović.