Da li je ovo “naša” inflacija?
Dino Osmanbegović, bankarski i finansijski ekspert za Forbes BiH analizira inflaciju BiH i zašto se ona razlikuje od inflacije koju smo imali od 2021. do 2023.
„I dalje nema naznaka da promjene u domaćim kamatnim stopama, ili pojačana potražnja za kreditima potiču rast inflacije“, zaključak je Izvršnog rezimea Centralne banke BiH. Doduše, zaključak je baziran na podacima raspoloživim do kraja III kvartala 2024., pa nije uzet u obzir daljni rast svih depozita u zadnjem kvartalu, naročito onih stanovništva koji je u decembru 2024., iznosio više od 400 miliona KM, što je izuzetno visok mjesečni rast.
Detaljnijim uvidom u raspložive podatke i analizom trendova, može se zaključiti da je s krajem 2024. i početkom 2025. godine primjetno:
Nastavak inflatornih kretanja
– Usporen rast bruto društvenog proizvoda (GDP) za 2024. (sve prognoze s početka prošle godine su revidirane na niže), na približno 2% godišnje;
– Izvoz pokazuje opadajući trend, rezultira nastavkom rasta deficita;
– Zaposlenost je na visokom nivou (uz opadajuću nezaposlenost). Međutim,
– Rast plata – nominalno 9,5% i realno 8,2%, uz stagnantnu produktivnost, te efektiurani dramatičan porast minimalne plate u FBiH (RS je ranije zabilježeno povećanje, uz najavu daljnjeg rasta);
– Nakon rasta cijena od 6,1% u 2023. godini, statistički se bilježi usporavanje inflacije na 1,7% godišnje (do III kvartala), međutim, rast tzv. temeljne inflacije (isključuje hranu i energente) od oko 4% daje signal da je inflacija tu.
Dakle, splet istovremenih djelovanja koja kreiraju makroekonomsku neravnotežu gdje ukupna tražnja raste brže od ukupne ponude. Ovo je, čini se, ambijent veoma pogodan za nastavak inflatornih kretanja koja bi, uz eventualno usporavanje rasta GDP, mogla privredu BiH uvesti i u zonu „stagflacije“ (rast cijena uz istovremenu stagnaciju ili pad GDP).
Da bismo procijenili koliki utjecaj ima količina novca i njegovo ubrzano kretanje na ukupnu tražnju i performans privrede BiH, analizirali smo dva ključna kanala transmisije novčane mase: Kreiranje kredita putem bankarskog sektora, za koji se smatra da je zasnovano na tržišnim principima ponude i potražnje i Transferi novčanih tokova putem fiskalne politike svih nivoa države (ukupni budžetski prihodi, rashodi i eventulani deficit) za koji se smatra da je izrazito podložan političkim odlukama.
U protekle tri godine od 2022. do 2024. (izračuni i procjena autora za 2024.) bankarski sektor je zabilježio udio rasta kredita u GDP od 2,2; 2,9; i 5,5% (respektivno). Dakle, primjetan je trend rasta, koji u 2024. značajno ubrzava i postaje veoma relevantan kanal transmisije monetarne kreacije i time pritiska na cijene.
U istom periodu ukupna budžetska potrošnja u GDP je rasla sa 4,89; 5,04; na 6,10% (respektivno).
Može se zaključiti da su oba transmisiona kanala: relevantna po udjelu, pri čemu oba rastu, ali naročito ubrzano bankarska multiplikacija i oba imaju veliki potencijal daljeg rasta u učešću u GDP – bankarski sektor kroz rast depozita (koji smo već spomenuli), te putem inflatornih, dakle „napuhanih“, prihoda budžeta u tekućoj i, vrlo izgledno, i u idućoj godini (rast PDV kao glavnog prihoda je u III kvartalu 2024. godine već zabilježio 12,3% godišnjeg rasta).
Dakle identifikovali smo dva glavna transmitera kreiranja dodatne potražnje (koja je već u neravnoteži) i koji vrše daljnji pritisak na rast cijena – inflaciju.
Fokusirajmo se na glavne elemente unutar njih:
– Bankarski sektor, između ostalih, produkuje veliku masu nenamjenskih, (tzv. brzih, keš) kredita koji, uglavnom, kreiraju dodatnu potražnju doprinoseći „pregrijavanju“, te ako ista dominantno ide u pravcu uvozne robe, jasni su utjecaji na spoljnotrgovnski bilans, koji je već u minusu. Sličan efekt, na žalost, imaju i dostupni stambeni krediti uz ograničenu ponudu nekretnina;
– Vladin sektor isplaćuje značajne iznose: uvećane plaće zaposlenicima javnog sktora (čine više od 50% ukupno broja zaposlenih), socijalna davanja, grantovi, kompenzacije i sl., a i sam je veliki potrošač, čime se kreira značajna dodatna potražnja.
Uz navedeno, ključni vanekonomski element su očekivanja svih učesnika u privrednim tokovima, a ona su, čini se, inflatorna:
– Zaposlenici očekuju povećanje svih plata (nastavno na povećanje minimalne plate);
– Proizvođači i davaoci usluga gledaju kako da povećaju cijene kako bi kompenzirali efektuirana i najavljena povećanja poslovnih troškova (plate, el.energija i sl.);
– Trgovci, pored kompenziranja povećanih operativnih troškova, plasiraju robe uz povećane cijene uz opravdanja da je „sve poraslo“ (stoga reakcija tzv.Bojkota nije neočekivana);
– Banke očekuju i dalji priliv „jeftinih“ depozita, koji su uz aktivan kreditni rast praćen dobrim performansom u otplati, glavni driveri ostvarene rekordne profitabilnosti bankarskog sektora;
– Vlade svih nivoa blagonaklono gledaju na porast prihoda (naročito PDV), pa će uz zadržane stope doprinosa i poreza na dohotke, ostvariti više nego izdašna sredstva za svoju potrošnju uključujući i planirane „kompenzacije“. O obećanim fondovima EU da i ne govorimo.
Znači, iz navedenog, može se zaključiti da se radi o „našoj“, rekli bismo „autohtonoj“, inflaciji koja nije bezazlena i za koju treba pripemiti set različitih mjera, mnogo ozbiljnijih od bojkota roba (koji nije loš kao signal upućen svima, ali potpuno nedostatan), uz učešće svih stakeholdera (vladin, monetarni, fiskalni, bankarski i privredni sektor).
Naša odgovornost za reakciju je veća
Za razliku od inflacije 2021. do 2023. godine, koja je bila „uvezena“ (tzv.cost-push tip) i odnosila se na gotovo šokantan porast cijena ulaznih inputa u prozvodnji i trgovini na gotovo cijeloj planeti, ova inflacija (tzv. demand pull tip) je, čini se, „naša“ i time je naša odgovornost za reakciju veća.
Na kraju, nekoliko napomena:
– Zabilježeni rast plata vrlo vjerovatno doprinosi daljnjem socijalnom raslojavanju jer nije srazmjeran unutar svih uključenih sektora privrede i vanpivrede. O penzijama da i ne govorimo.
– Porast štednje se, na žalost, ne odnosi na sve imaoce računa kod banaka.
– Rast cijena hrane ne pogađa sve segmente društva podjednako, mnogo više one kojima je udio troškova hrane i stanovanja lavovski dio u primanjima.
– Radi lakšeg razumijevanja poruka iz teksta, izostavljen je dio elaboracije i analiza iz makroekonomskog područja.
Ideja ovog teksta je bila da pokušamo dijagnosticirati problem, jer od ispravne dijagnoze zavisi i efikasan korektivni tretman uz primjenu seta odgovarajućih mjera.
Za Forbes BiH piše: Dino Osmanbegović, diplomirani ekonomista, bankarski i finansijski ekspert
