Da li je opravdan bojkot hurmi ako na deklaraciji piše Izrael? Uništavate li i ono malo nade Palestincima?

Kako je počeo razorni rat između Izraela i Hamasa 7. oktobra prošle godine, Pojas Gaze našao se pod strahovitim granatiranjem i kopnenom ofanzivom izrelske vojske.

Hiljade ubijenih Palestinaca, hiljade ubijenih žena i djece, humanitarna katastrofa i svakodnevne borbe na ulicama Gaze, izazvale su bijes javnosti.

Nasilje raste svaki dan i na Zapadnoj obali gdje se Palestinci sukobljavaju sa IDF-om, svakodnevno su pod represijom, a napadaju ih i izraelski doseljenici.

Bojkotuju se izraelski proizvodi širom svijeta, a takav trend vlada i u Bosni i Hercegovini. Posljednje što je u fokusu javnosti i što je preplavilo društvene mreže je bojkot određenih kompanija koje prizvode hurme, neizostavnu voćku na stolovima u vrijeme ramazana koji ove godine počinje 10. marta.

No, da li je opravdan bojkot kompanija koje plasiraju hurme na naše tržište ako na deklaracijama piše da su proizvedene u Izraelu i ako je poznata činjenica da Palestina nije priznata kao država?

Čije su plantaže hurmi na brdima Zapadne obale?

Brda Zapadne obale šušte od industrije. Bar je tako bilo nekoliko godina prije rata. Palestinska sela praznila su se svako jutro dok ljudi brinu o svojim maslinama, tapkaju po granama dugim štapovima i skupljaju plodove koji padaju.

U niskim, vlažnim ravninama doline Jordana, hurme padaju sa palmi. Rodile su u izobilju, ali mali broj palestinskih farmera očekuje profit.

Poljoprivreda je nekada bila okosnica palestinske ekonomije. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, kada je sporazum iz Osla potpisan 1993. godine između Palestine i Izraela, poljoprivreda je predstavljala 28% BDP-a. Danas doprinosi samo 5,8% (pdf). Kvalitet zemljišta se nije promijenio, ali jeste palestinski pristup njemu.

Zuhair al-Manasreh, nekada guverner Dženina, a kasnije Betlehema, bavio se uzgojem hurmi. On vodi najveći biznis sa hurmama na okupiranoj palestinskoj teritoriji. „Volim zemlju. Ja sam sin farmerske porodice“, kaže Manasreh. S ljubavlju opisuje stabla maslina i badema u svom domu iz djetinjstva u Hebronu, ali kaže da je bilo previše rizično za uzgoj tamo.

Hebron je među najpromjenjivijim područjima okupirane Zapadne obale, koju odlikuje snažno izraelsko vojno prisustvo i česti sukobi između izraelskih doseljenika i palestinske zajednice.

Masline su glavni oslonac palestinske poljoprivredne ekonomije, ali su i najčešća žrtva napada naseljenika. Više od 7.500 stabala maslina počupali su ili uništili izraelski doseljenici od kojih su mnogi u brdima južnog Hebrona.

Godine 2006., godinu dana nakon povlačenja iz politike, Manasreh je došao na ideju o hurmama. Potrebno im je duže da se pokvare nego maslinama i imaju relativno visoku stopu povrata, zaključio je. U dolini Jordana, nedaleko od Mrtvog mora, cvjetaju najslađe, najslađe majul hurme. Tako je tamo zasadio 7.000 stabala.

U početku se Manasreh u potpunosti oslanjao na vlastiti kapital, ali 2011. godine, kada mu je banka odbila dati još jedan kredit, spojio se s palestinskim poslovnim gigantima Padico i tako je rođen Nakheel Palestine.

Preduzeće sada posjeduje šest farmi, sa 20.000 stabala hurminih palmi, i zapošljava 100 ljudi (što se povećava na 150 tokom berbe). Također uzgajaju i izvoze datume. Oni tek trebaju ostvariti profit. Manasrehove farme okružene su sa 28 izraelskih naselja, koja zauzimaju 90% doline Jordana.

Nisu u mogućnosti putovati u izraelske luke

Nedavni izvještaj 21 nevladine organizacije otkrio je da EU svake godine uvozi robu u vrijednosti od 185 miliona funti iz izraelskih naselja, uglavnom hurme – 15 puta više od vrijednosti evropskog uvoza od Palestinaca. Izraelske hurme su jeftinije.

Palestinski farmeri nisu u mogućnosti putovati u izraelske luke kako bi nadgledali svoj izvoz, pa unajmljuju izraelske posrednike. Njihovi pesticidi, kutije i transportne palete kupuju se iz Izraela.

Prema Human Rights Watch-u, pola miliona izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali uzima više od svog poštenog udjela u oskudnim vodnim resursima.

“U dolini Jordana, procjenjuje se da oko 9.000 doseljenika u izraelskim poljoprivrednim naseljima koristi jednu četvrtinu ukupne količine vode koju konzumira cjelokupno palestinsko stanovništvo Zapadne obale, oko 2,5 miliona ljudi”, navodi se u izvještaju.

Izrael je izbušio duboke bunare u dolini Jordana kako bi opskrbio svoja naselja. Palestinski farmeri plaćaju dodatnu vodu za navodnjavanje svojih stabala. Svi ovi dodatni troškovi znače da su palestinske hurme 25% skuplje od alternativne nagodbe.

Manasrehove farme hurmi su u zoni C, zemljištu pod punom izraelskom vojnom kontrolom. Bori se protiv naloga za rušenje bunara od vitalnog značaja za navodnjavanje njegovog drveća. On tvrdi da se pumpa nalazi u zoni A koju kontrolišu Palestinci, ali Izrael insistira da se nalazi u zoni C, izgrađena je bez izraelske dozvole i da mora biti uništena.

Ali kritično pitanje, prema Manasrehu, je nedostatak podrške palestinske vlade. Izraelska vlada nudi izdašne subvencije svojim proizvođačima naseljenicima, čak i nadoknađuje poljoprivrednicima koji su obavezni da plaćaju uvozne carine EU. Palestinske vlasti su u međuvremenu predložile novi porez na poljoprivredne proizvode.

Waleed Assaf, ministar poljoprivrede Palestinske uprave, priznaje da vlada nije učinila dovoljno za svoje poljoprivrednike. U poljoprivredu se ulaže samo 1% godišnjeg budžeta i 4% budžeta za razvoj. “Ovo je sukob oko zemlje i mi smo bili spori da dođemo do tog pitanja”, priznaje Asaf. On insistira da će poljoprivreda, industrija i turizam postati novi prioriteti vlade.

Palestinsko stanovništvo prima više međunarodne pomoći po glavi stanovnika nego bilo koja druga zemlja na svijetu. Palestinska ekonomija je podržana stranom pomoći. To je, objašnjava Assaf, zato što su palestinske vlasti uložile najveći dio svog novca u sigurnost i izgradnju institucija. Izgradnja lokalne industrije nije bila prioritet.

Trećina Palestinaca je siromašno

Manasreh kaže da je za mnoge palestinske farmere, koji nemaju kapital za ulaganje u svoje poslove, bilo nemoguće nastaviti, a kamoli da se takmiče s Izraelcima. Više od 34% palestinskog stanovništva živi u siromaštvu.

“Poljoprivreda nudi mnogo poslova ljudima koji traže posao. To daje priliku Palestincima da zadrže svoje domove i svoju zemlju”, kaže Manasreh. “Prema racionalnim mjerama, biznis ne može rasti u ovim uvjetima. Ali Palestinci nemaju drugog izbora osim da pokušaju”, piše Guardian.