Kako se ultrabogati štite od otmica, napada na djecu i gorih scenarija: Cijena telohranitelja ima šest cifara
Dok rastu netrpeljivost i bijes prema bogatima i moćnima, milijarderi i direktori angažuju sve. Od tajnih uređaja za praćenje do kompletnih bezbjednosnih timova, kako bi zaštitili sebe i svoje porodice.
Milijarderi odnosno ultrabogati su zabrinutiji za svoju bezbjednost nego ikada. Tenzije su porasle nakon smrtonosne pucnjave u kojoj je u decembru stradao generalni direktor UnitedHealthcare-a Brian Thompson. Uslijedilo je januarsko kidnapovanje osnivača francuske kriptovalute David Balanda. Njega su otmičari dva dana držali zbog otkupa i unakazili mu šaku. A potom i aprilski napad paljevinom na kuću milijardera Steve Sarowitza, pri čemu je osumnjičeni, prema navodima tužilaštva, uputio i prijetnje otmicom i zahtjevima za otkup.
Porast mržnje prema bogatima
Ovi napadi dešavaju se u trenutku kada se nezadovoljstvo zbog nejednakosti u bogatstvu, ratova u inozemstvu i ekstremno polarizovane politike intenzivira. Nedavno istraživanje Emersona pokazalo je da 41% birača uzrasta 18–29 godina smatra „prihvatljivim“ navodno ubistvo Thompsona od strane Luigija Mangionea (Mangione negira krivicu). Kompanija za upravljanje rizicima Nisos zabilježila je i porast od 41% online prijetnji upućenih direktorima u šest sedmica nakon pucnjave.
Pouzdanih timova nema dovoljno
Zbog svega toga, najbogatiji Amerikanci, kao i kompanije koje ih zapošljavaju, povećali su angažman ličnog obezbjeđenja posljednjih mjeseci, potvrdilo je 13 firmi za Forbes. Pet ih kaže da je broj upita među najvećima ikada, dok četiri tvrde da je apsolutno najveći. Allied Universal, najveći pružalac usluga privatnog obezbjeđenja na svijetu, bilježi čak 1.500% više zahtjeva za procjenom prijetnji u odnosu na isto vrijeme prošle godine.
„Mnoge kompanije su sada veoma nervozne“, kaže James Hamilton, konsultant u Gavin de Beckeru i osnivač Hamilton Security Group-a. Novi klijenti su u nepovoljnom položaju, objašnjava on, jer nema dovoljno kredibilnih agencija da pokriju sve. Mnoge su već zauzete dugoročnim ugovorima. „Ako mi kažete: ‘Hej, želimo čovjeka na 90 dana dok se situacija ne smiri’, meni to kao vlasniku biznisa ne odgovara“.
Razmnožili se lažni stručnjaci za zaštitu
Manjak standarda doveo je i do rasta broja prevaranata koji se na internetu predstavljaju kao profesionalci za zaštitu. Industrija je regulisana na nivou saveznih država. Negdje postoje strogi zahtjevi za licenciranje, a negdje gotovo nikakvi.
„Veoma je, veoma lako glumiti pripadnika zaštite“, kaže Kris Falkenberg, osnivač Insite Risk Management-a. „Potrebna vam je državna licenca – par dana obuke. Dozvola za nošenje oružja? Također relativno laka. Kupite sunčane naočale i, praktično, izgledate kao zaštitar“.
Koliko košta istinska sigurnost?
Angažovanje iole uglednog tjelohranitelja može da košta „samo“ oko 120.000 dolara godišnje. Ali stručnjaci rijetko preporučuju samo to. Većina američkih milijardera nema stalnog tjelohranitelja. Češći su:
- 24/7 tim koji online prati prijetnje i curenje ličnih podataka — 200.000–300.000 $ godišnje
- Lični vozači s obukom za bezbjednost — 250.000–500.000 $ (za dvojicu)
- Rezidencijalno obezbjeđenje (kamere, naoružani stražari) — 750.000 $ do preko milion dolara
- Zaštita tokom putovanja — cijena varira prema lokaciji.
Kompletan tim za zaštitu — koji uključuje sve navedeno, plus povremene tjelohranitelje s medicinskom obukom i stručnjake koji provjeravaju destinacije prije dolaska milijardera — košta najmanje dva miliona dolara godišnje, a često znatno više. Pojedini članovi tima zarađuju oko 200.000 dolara.
Zuckerberg kao primjer „zlatnog standarda“ zaštite
Te troškove ponekad pokriva poslodavac kao dio kompenzacionog paketa. Poreski propisi SAD dopuštaju odbitak kada postoji dokaziva prijetnja. Prošle godine Snap je platio 2,8 miliona dolara za lično obezbjeđenje izvršnog direktora i suosnivača Ivana Spigela. Alphabet je izdvojio 8,3 miliona za direktora Sundara Pičaija. Meta je za zaštitu Marka Zuckerberg i njegove porodice utrošila 24,4 miliona.
Zuckerberg vjerovatno dodatno plaća bezbjednost iz sopstvenog džepa. Prema procjeni dvojice eksperata, ima jedan od najvećih timova zaštite među američkim milijarderima. Oko 20 stalno zaposlenih.
„Nevjerovatno je avanturističan i bavi se svakojakim ludim stvarima jer sebi može da priušti“, kaže Michael Julian, direktor MPS Security. „Taj čovjek ima cijeli tim gdje god da krene, pa i kad trči ili vozi brdski bicikl. Ima tim koji se bavi samo vodenim sportovima, obučen za sve spasilačke procedure“.
Najopasniji sektori: Farmacija, energija, zdravstvo i osiguranje
Iako je očigledno da poznate ličnosti trpe veći rizik, prijetnje su posebno izražene i za one koji rade u „sektorima koji izazivaju bijes“, kaže Michael Evanoff, bivši šef američkog Biroa za diplomatsku bezbjednost (2017–2020), a sada direktor bezbjednosti u kompaniji Verkada. „To su farmacija, energetika, zdravstvo i osiguranje“.
Češće od nasilja: Prevare iz kruga najbližih
Prijetnje mogu biti nasilne, ali najčešći zločin s kojim se milijarderi suočavaju jeste prevara. Često od rođaka, sadašnjih ili bivših zaposlenih i drugih osoba iz ličnog okruženja. Nezadovoljni zaposleni može, recimo, lažno predstaviti troškove u izvještaju. To je zadatak za forenzičkog računovođu, a ne za tim fizičkog obezbjeđenja.
Najveći strah: Bezbjednost djece
Većina anksioznosti bogataša vrti se oko njihove djece, koja mogu biti meta otmice, zlostavljanja od negovatelja ili, jednostavno, rizika i nezgoda tipičnih za svako dijete. Najopasniji su momenti prelaska s mjesta na mjesto, naročito u rutinskim obrascima poput odlaska na vannastavne aktivnosti.
Škola je u pravilu bezbjednija, ali nije bez rizika. Amanda Juri, osnivačica Manhattan Private School Advisors, kaže da čak ni elitne institucije ponekad ne provjeravaju zaposlene kako treba niti imaju osnovne mjere poput zaključanih ulaza i kontrole identifikacije. Roditelji sve češće biraju školu prema nivou bezbjednosti, naročito za predškolce.
„Nivo straha među višim slojevima u New Yorku i njihovom djecom najveći je do sada. I ne samo u New Yorku. Radimo svugdje. Isto čujemo i u Los Angelesu“, dodaje Juri, napominjući da ratovi u Ukrajini i Gazi povećavaju nervozu.
Uprkos rastu briga, djecu milijardera rijetko prati tjelohranitelj, u školi ili drugdje. Djeci je to često neprijatno, a roditelji strahuju da će im ukinuti normalan život. „To je nezdravo — više od ‘helikopter’ roditeljstva, to je pristup ‘razgrtanje snijega’“, kaže Juri. „Pametni su i znaju šta će biti s djetetom koje ima milijarde, a ne umije da funkcioniše samostalno“.
Tajna zaštita: Nevidljivi timovi i skriveni uređaji za praćenje
Jedno rješenje je zaštititi djecu, a da ona to ni ne znaju. Den Linski iz kompanije Kroll navodi da je jednom poslao ekipu u civilu na koledž kćerke klijenta koji je dobijao prijetnje. „Do danas, vjerujem da ona nikada nije shvatila da je bila pod zaštitom“. U drugom slučaju, kćerka klijenta locirana je usred noći nakon što joj je telefon ostao bez baterije.
Roditelji ponekad skrivaju uređaje za praćenje u predmetima koje djeca nose, nerijetko bez njihovog znanja. U školama se zapošljavaju radnici obezbjeđenja koji izgledaju kao obični zaposleni. Neka djeca idu u školu pod drugim prezimenima, što je češće kod mlađih, koji možda ni ne znaju svoje puno ime.
„Sada je prioritet – za godinu će splasnuti“
Dok su bogati trenutno hiper-fokusirani na zaštitu sebe i porodice, sektor lične bezbjednosti raste. Ali to vjerovatno neće potrajati. „Ako se haos ne pojača i napadi na direktore ne postanu učestaliji, ljudi će zaboraviti“, kaže Falkenberg. „Sada su veoma fokusirani, a za 12 mjeseci biće mnogo manje. Suđenje Luigi Mangioneu pojačaće zabrinutost, pa će ona ponovo splasnuti. Pamćenje je vrlo kratko“.
Monica Hunter-Hart, novinarka Forbes
