Više od muzike i zagrljaja: Može li se spriječiti karijerni lom kao posljedica ljubavne afere na poslu

Sve i da se dešavalo nešto važnije na globalnom nivou od koncerta grupe Coldpla u Bostonu prije desetak dana zasigurno ne bi zavrijedelo toliko pažnju svjetske javnosti, jer je ona bila uprta u dvoje aktera koji su “uzeli šou” čak i duhovitom frontmenu te grupe. Ali, karijerni lom se dogodio.

Sada već planetarno poznati izvršni direktor kompanije Astronomer, Andy Byron i šefica sektora za ljudske resurse iste kompanije, Kristin Cabot, napustili su svoje funkcije.

Slučaj sa koncerta, u kom su glavni akteri menadžeri kompanije, otvara niz važnih pitanja. Od reputacije i liderstva, do etike i posljedica koje ovakvi postupci imaju.

Forbes Srbija pitao je stručnjake kako bi mogao da izgleda povratak profesionalnom životu aktera sličnih ljubavnih veza, uz (mogući ili izvjestan) bračni brodlom.

Šta je u psihologiji ličnosti lidera koji se odvaži (ili se ne obazire) na to da pred velikim brojem ljudi grli kolegicu iz firme, a da pritom imaju porodice i partnere.

Da li osobe na takvim funkcijama imaju pravo na ovakvu vrstu slobode i koja je njena krajnja cijena. Da li je utoliko više trebalo da računaju na „svevideće oko Velikog brata“?

Ko će željeti da radi sa takvim ljudima?

Ivana Đokić, HR stručnjak, ističe da treba imati u vidu da u eri društvenih mreža i neprekidne medijske prisutnosti, granice između privatnog i profesionalnog gotovo da više ne postoje. Na to je kako kaže svakako trebalo da računaju i njih dvoje kada su otišli na koncert gdje nisu krili da su u vezi.

„Smatram da je takvo ponašanje neozbiljno. Ne samo što kompromitujete sebe, već narušavate povjerenje, integritet i kulturu organizacije koju predstavljate“, kaže sagovornica.

Ističe da bi bilo korisnije da se o ovakvim slučajevima govori iz ugla sistema vrijednosti, profesionalnih standarda i lekcija koje svi možemo izvući.

Kada se ovakva situacija dogodi, pitanje nije samo gdje će akteri dalje raditi, već ko će željeti da radi sa njima.

„Svi znamo da karijere na ovakvim pozicijama ne završavaju samo ostavkom. Završavaju se gubitkom povjerenja, autoriteta i kredibiliteta. A kada je narušen temelj povjerenja unutar tima i prema menadžmentu, posljedice nisu samo kadrovske – one su sistemske“, dodaje.

Liderstvo nosi odgovornost, čak i kada vas niko ne posmatra

Đokić kaže da „biti lider ne znači nositi titulu, već pokazivati dosljednost i kada vas niko ne gleda i kada mislite da vas ne gleda“.

Ona smatra da u ovakvoj situaciji, ako uopšte žele da razmišljaju o vraćanju povjerenja – i profesionalno i u očima javnosti – prvi korak treba da bude iskrena, odgovorna i lična izjava. Ona bi, dodaje, pomogla za dalji karijerni pravac.

„Ljudi očekuju priznanje greške i jasno pokazivanje da razumiju posljedice koje su izazvali, ne samo po sebe, već i po kompaniju, zaposlene…“.

Nijedno od aktera konkretnog događaja se nije dosad oglašavao.

„Tišina i ignorisanje nisu neutralna strategija, već dodatno narušavaju sliku. Povratak povjerenja je moguć samo ako postoji autentična odgovornost i spremnost da se izgubljeno gradi iz početka“, kaže Ivana Đokić.

Psiholog Ana Mirković ukazuje da, iako svaki čovjek ima pravo na privatnost, situacija koja se desila je postala prekomplikovana upravo jer je riječ o ljudima koji su u istoj firmi na visokim pozicijama.

Suštinski, kako objašnjava Mirković, privatne i poslovne uloge ne bi trebalo da budu tako povezane.

Ipak, kada je riječ o liderskoj poziciji podrazumijeva se da je ta osoba „ambasador“ firme i samim tim ljudi ne mogu da razdvoje poslovno i privatno.

Karijerni imidž poljuljan

Ukazuje da osim što su povrijedili porodice, razočarali su i kolege i slijedi im krizna karijerna komunikacija.

„Budući da je podnio ostavku, direktor bi trebalo da izađe i javno kaže da mu je žao. U zavisnosti od toga kako bude komunicirao zavisit će i percepcija kolega i javnosti o njemu u budućnosti“, dodaje.

U poslovnom svijetu se, kako dodaje, gleda kakav imidž ima osoba i to svakako utiče na profesionalni identitet i reputaciju.

„Ako, recimo, kolege ne mogu da ospore njegovu profesionalnost i karijerni učinak, ako kažu da je dobar lider ili timski igrač, da je unaprijedio kompaniju, on će dobiti neku drugu karijernu priliku. Vidjet ćemo kako će se ponašati, da li će sasvim nestati i povući se“, dodaje.

Ako je neko na takvoj poziciji vjeruje se da ima znanja i vještine. Mnogi gledaju ekspertizu, ali ipak je važno i ponašanje u javnosti.

Teže je ženama

Mirković misli da je mnogo teža pozicija HR direktorice čija je priroda posla i funkcija u firmi bila veoma specifična, budući da brine o etici i vrijednostima kompanije.

Ona će definitivno snositi veće posljedice, jer su žene generalno izloženije javnoj osudi nego muškarci kada je karijerni imidž u pitanju.

„Njoj će svakako povratak u karijeri biti veoma težak“, kaže Mirković.

Mnogo toga ode u zaborav

Mirković kaže i da kada se neka osoba poveže sa nekim vidom nemoralnog ponašanja onda je to dio njenog imidža. To postaje dio slike te osobe u u javnosti.

„To trigeruje ljudsku pažnju koliko god je visoko na profesionalnoj ljestvici ta osoba. Ako znate da vara ili laže onda se tako percipira, to ostaje dio njene ličnosti. Nije nužno da utiče na karijerni put, ali utiče na imidž u javnosti“, objašnjava Mirković.

Kaže da ljudi koji se u ovakve odnose upuštaju moraju biti svjesni da nema privatnosti u eri digitalnih komunikacija i da apsolutno svako može da postane predmet onoga što će vidjeti cijeli svijet.

Ipak, kako kaže, ima i drugačijih primjera. Neke stvari odu u zaborav ili se tolerišu, odnosno da za njih nema uvijek kazne. „Ljudi koji su na vlasti vezuju se afere i nemoralne stvari pa napreduju i zarađuju više“, navodi primjer Ana Mirković.

Šta kažu pravnici

Stručnjak za radno pravo Olga Kićanović posmatra ovakve slučajeve iz pravnog ugla. Problem je, kaže, najveći privatno – za porodice. Odnos nije relevantan za profesionalni integritet i radnopravni status.

„Emocionalni, pa i seksualni život spada u zakonom garantovano pravo na privatnost i takve informacije bi trebalo da uživaju zaštitu od obrađivanja od strane poslodavca, jer nisu od značaja za posao“, dodaje.

Kompanije prema njenom mišljenju ne bi trebalo da djeluju ishitreno i iz straha od osude javnosti. „Trebalo bi prvo procijeniti srazmjeru štete od gubitka produktivnog zaposlenog u odnosu na rizik od informacija na društvenim mrežama, koja za nekoliko dana pada u zaborav“.

Bilo bi dovoljno da firma ogradi od privatnog života svojih zaposlenih, smatra Kićanović. Između poslodavca i zaposlenog mora da vlada uzajamna lojalnost, koja je važnija od prilagođavanja dnevnim dešavanjima na društvenim mrežama, kaže sagovornica.

Moglo je i drugačije

Ukazuje i da kompanije kodeksom ponašanja ukazuju da emotivne i seksualne veze među zaposlenima nisu poželjne, ali s obzirom na to da bi zabrana bila protivna osnovnom ljudskom pravu zaposlenog da bira partnera, samo postavljaju ograničenja.

Prvo, da je svako preplitanje emocionalnih i poslovnih odnosa povreda radne discipline. Ono se sankcioniše ili opomenom ili otkazom.

Drugo, da u slučaju poremećaja emocionalnih odnosa zaposleni partneri ne mogu tražiti zaštitu kod poslodavca samo zbog okolnosti što tu rade.

Najveće korporativne ljubavne afere i posljedice

Akteri ljubavnih afera bili su i menadžeri poznatih kompanija na globalnom nivou. U većini slučajeva, afere između zaposlenih dovele su više do negativnih posljedica po reputaciju tih pojedinaca. Ne nužno i kompanija, naročito kada je riječ o velikim korporacijama.

Tako je, recimo, bivši direktor McDonald'sa Steve Easterbrook imao vezu sa zaposlenom, čime je prekršio internu politiku kompanije. Bio je otpušten, a kasnije se ispostavilo da nije prijavio još nekoliko veza. 

Iako se nije suzdržao u ismijavanju skandala sa Coldplay koncerta, afere prate i Elona Muska.

On tvrdi da nije bio u romantičnoj vezi s jednom od direktorica njegovih kompanija, Shivon Zilis, ali su putem vantjelesne oplodnje dobili djecu. U medijima se spekulisalo i da je najbogatiji čovjek na svijetu nedavno imao aferu sa Nicole Shanahan, suprugom njegovog bliskog prijatelja, osnivača Googla Sergeya Brina. Musk je to demantovao.

Nisu jedini, spisak je poduži

Iako veliki broj firmi ima striktne politike o odnosima između zaposlenih, o nju se oglušio i Jeff Zucker. Direktor CNN-a, prema navodima medija, bio je u dugogodišnjoj vezi sa kolegicom. Iako je veza bila dobrovoljna, to nije prijavio firmi kako nalažu pravila. Ona je ostala da radi na CNN-u, a on je 2022., podnio ostavku kada je veza postala javna. Zucker se tada sam povukao iz medija što je izazvalo veliko iznenađenje.

Slična afera sa zaposlenom pratila je bivšeg prvog čovjeka Intela Briana Krzanicha. Iako je i ona bila dobrovoljna, završila se njegovom ostavkom 2018. To mu po svemu sudeći nije uništilo karijeru. U oktobru prošle godine imenovan je za generalnog direktora startupa Cerence.

Legendarni direktor General Electrica Jack Welch nije ušao u vezu sa zaposlenom, ali jeste sa novinarkom koja ga je intervjuisala (kasnije su se i vjenčali). Ipak, on je u to vrijeme bio u braku.

Afera je vezana i za čuvenog osnivača Microsofta Billa Gatesa. Do nje je došlo nakon prijave da je Gates želio da započne vezu sa zaposlenom 2000., pozivajući je u email prepisci da „izađu“. U javnost je isplivala kada je napustio odbor Microsofta, a navodno je do napuštanja odbora i došlo jer je pokrenuta istraga o tom događaju. Njegov portparol rekao je da je odnos završen na prijateljski način.

Jelena Andrić, novinarka Forbes Srbija