Sve više penzionera u BiH se ponovo zapošljava: Koliko ih na tržište rada vraća finansijska nužda, a koliko želja da budu aktivni?
Odlazak u penziju san je mnogih radnika. Za mnoge, penzija predstavlja konačno priliku da se posvete aktivnostima koje tokom radnog vijeka nisu bili u mogućnosti; što zbog radnog vremena, nemogućnosti organizacije, što zbog finansija, za druge odlazak u penziju znači samo zvanični podatak, dok je realnost drugačija. Skromne penzije, nedovoljne za pokrivanje osnovnih životnih troškova, kao i želja za ostankom u društvenom i radnom životu, sve češće vraćaju penzionere na tržište rada.
U Bosni i Hercegovini primjetan je trend ponovnog zapošljavanja penzionera, koji rade na poslovima koje mladi i radno sposobni građani napuštaju ili za koje se ne mogu pronaći novi radnici, naročito stručni kadar.
“Prema podacima kojim raspolaže Federalni zavod za PIO/MIO na dan 29.08.2024. godine ukupno 1489 korisnika starosne penzije se nalaze u radnom odnosu”, kazali su za Forbes BiH u Federalnom zavodu za PIO/MIO .
Sektori u kojima ima najviše zaposlenih penzionera
Vlasti u Federaciji BiH prije nekoliko mjeseci donijele su odluku kojom je omogućeno privremeno i povremeno zapošljavanje bez gubitka penzijskih primanja, što je ranije bilo moguće samo uz obustavu penzije. Ova mjera je uvedena na osnovu odluke Ustavnog suda BiH, s ciljem da se penzionerima omogući dodatna zarada bez gubitka penzijskih primanja. Međutim, ovo pravo nije prošireno na sve penzionere. Invalidske i porodične penzije se i dalje obustavljaju pri zasnivanju radnog odnosa.
Na pitanje o trendu povratka penzionera u status zaposlenih, iz Federalnog zavoda za PIO/MIO navode da je, uzimajući u obzir cjelokupan sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, relativno mali broj penzionera koji se ponovo zapošljavaju.
“Trenutna zakonska regulativa omogućava rad i korištenje penzije penzionerima koji su navršili 65 godina života ili imaju 40 godina staža osiguranja. Radi se o ekonomski opravdanom zakonskom rješenju,” ističu iz Zavoda. Dodaju da u slučaju onemogućavanja rada i korištenja penzije, osiguranici često pronalaze alternative, poput ugovora o djelu, kako bi ostvarili dodatne prihode: ugovor o radu/radni odnos 23 posto doprinosa za PIO, ugovor o djelu 6 posto doprinosa za PIO.
Iz Fonda PIO Republike Srpske za Forbes BiH su pojasnili kako se u ovom entitetu uočava blagi i kontinuiran rast penzionera koji ponovo ulaze u radni odnos. Dok ih je 2019., bilo 4.401, 2020. godine 4.961, godinu kasnije 5.607, 2022.godine 6.334, prošle 7.458, u 2024. godini, ovaj broj iznosi 8.053, uglavnom u sektorima građevinarstva, saobraćaja, prehrambene industrije i zdravstva.
“Djelatnosti u kojima korisnici prava na penziju, sa statusom osiguranika, najčešće rade su: građevinarstvo, saobraćaj, prehrambena industrije, telekomunikacije, naučna djelatnost, rudarstvo i dr., gdje se najčešće traže stručnjaci sa odgovarajućom licencom, potom oblast zdravstva, visokog obrazovanja, komercijalna polјoprivredna gazdinstva, lјekari, advokati, zajednice etažnih vlasnika i dr. u manjem broju. Najčešće su to lica sa specifičnim zanimanjima i odgovarajućim licencama, koji su kao takvi potrebni poslodavcima čija se djelatnost ne može odvijati, a da nemaju zaposleno lice tog profila. To su: elektroinženjeri, mašinski inženjeri, građevinski inženjeri, hemijsko-tehnološki inženjeri, inženjeri drvoprerade ali i lјekari-vještaci, pri sudovima, stomatolozi, pravnici. Ima i lica sa SSS, npr. zaposlenih u različitim udruženjima, takođe i NK radnika na poslovima obezbjeđenja ili čuvanja objekata i sl. Najveći broj je u većim i razvijenijiom ekonomskim i administrativnim središtima: Banjoj Luci, Bijelјini, Prijedoru, Doboju, Trebinju, Istočnom Sarajevu, ali ih ima i u manjim opštinama”, pojasnili su nam u Fondu PIO RS.
U ovom entitetu u julu je evidentirano 286.034 penzionera, prosječna penzija iznosila je 593,21 KM a najviša 3.228,64 KM. Najniža penzija za ostvaren staž do 15 godina iznosi 300,61 KM, za 15-20 godina penzijskog staža 360,76 KM, za 20-30 godina 420,90 KM, za 30-40 godina 481,08 KM, dok najniža penzija za 40 godina i više penzijskog staža iznosi 601,35 KM.
Zašto se odricati ovog kadra?
Bez obzira na penziju, zakon u ovom entitetu omogućava ponovni rad bez obustave isplate penzije za korisnike starosne i invalidske penzije, dok korisnici porodične penzije gube pravo na nju ako se zaposle.
Iz Zavoda napominju da je omogućeno zapošljavanje manjeg broja stručnih i kvalifikovanih osoba, kao što su inženjeri i doktori, za kojima na tržištu rada postoji velika potreba. “Ovo zapošljavanje ne ometa mlađe zaposlenike jer je riječ o visoko stručnim kadrovima na specifičnim poslovima, za koje mlađi radnici još nemaju dovoljno referenci,” zaključuju u Zavodu.
Penzioneri se često vraćaju na tržište rada zbog specifičnih znanja i vještina koje poslodavci teško nalaze među mlađom radnom snagom, ali razlozi leže značajno u finansijskim razlozima, kao i osjećaju društvene korisnosti.
U vremenu kada se Bosna i Hercegovina suočava sa nedostatkom stručne radne snage, iskustvo i znanje koje penzioneri poseduju su neprocenjivi, smatra Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH naglašavajući da podržava zapošljavanje penzionera koje tržište rada traži, a koji su u mogućnosti i fizičkoj i psihičkoj da rade i koji posjeduju stručne vještine. “U čitavom svijetu se praktikuje zapošljavanje, odnosno dopunski rad penzionera nakon odlaska u penziju. Zašto bi se odricali ljudi sa ogromnim iskustvom i izuzetnim kvalifikacionim i intelektualnim sposobnostima raznih profila ukoliko oni mogu da rade? Prednosti su obostrane i za korisnika i za društvo. Vrlo je bitno da čovjek bude društveno aktivan, cijenjen i priznat, da čuva svoje mentalno zdravlje. Njihova angažovanost može smanjiti pritisak na zdravstveni sistem”, govori on.
Šta sa penzionerima koji ne mogu raditi?
Na pitanje šta činjenica da joj penzioner nakon odlaska u penziju iz finansijskih razloga ponovo mora da radi, govori o samoj zemlji, Mehić odgovara: “Veoma dobro pitanje, ali morate poći od jedne pretpostavke. Šta je ova zemlja doživjela prije 30 godina i kakav pustoš je rat ostavio u ekonomskom, duhovnom i političkom smislu? Dakle, ne samo BiH, sa izuzetkom Slovenije, koja je nešto odmakla, sve druge države nastale raspadom bivše Jugoslavije kada je u pitanju ova populacija, nisu u ništa boljem položaju. Tačno je da bi nama, penzionerima, koji smo se brinuli da završimo školu, zaposlimo, zaradimo penziju, podignemo djecu, treća životna dob trebala da bude neka prilika da konačno malo vremena posvetimo i sebi, međutim, zbog svega navedenog, to nam nije omogućeno. U naše vrijeme, za jednog penzionera radilo je nas troje radnika, što su i svjetske norme, danas u Federaciji BiH za jednog penzionera radi 1.27 radnika s napomenom da i poslodavci, da nikoga sada ne prozivam, za te uposlenike koji imaju sreću da rade, ne uplaćuje doprinose propisane zakonom na punu plaću nego uglavnom na minimalnu plaću. Da bi ljudi preživjeli moraju naći neko dopunsko zanimanje”, govori Mehić.
Iako zakon omogućava rad penzionerima, mnogi od njih, posebno oni sa zdravstvenim problemima, nisu u stanju da ponovo uđu u radni odnos. Minimalne penzije, koje ne pokrivaju osnovne troškove života, ukazuju na hitnu potrebu za reformom penzijskog sistema i boljom socijalnom zaštitom ove ugrožene populacije.
