Šta je potrebno da Srbija uvede četverodnevnu radnu sedmicu?

Aleksandra Bulatović, novinarka Forbes Srbija

Prvi rezultati parlamentarnih izbora pokazuju da vladajuća stranka ima većinu u parlamentu i može samostalno da formira Vladu. Ako se uzme u obzir i najava predsjednika države da bi naredni izbori mogli biti održani nakon punog mandata, odnosno tek 2027. godine, to nameće i očekivanja da se u naredne četiri godine sprovedu i neke teške reforme, a jedna od najtežih u oblasti ekonomije sigurno je „otvaranje“ Zakona o radu i njegove izmjene.

Pored svih zahtjeva za modernizacijom ovog sistemskog propisa koje ima privreda, a lista je duga, jedan bi mogao da ide na ruku i njima i radnicima, a to je ozakonjenje mogućnosti uvođenja četvorodnevne radne sedmice.

Da je vrijeme sazrelo da se razmišlja i na ovu temu možda ukazuje i činjenica da je prije sedmicu dana Srpska asocijacija menadžera izabrala za menadžera godine upravo jednog od pionira uvođenja četvorodnevne radne sedmice – Nebojšu Matića, vlasnika i direktora kompanije Mikroelektronika.

Iako su njegovim putem pošli i drugi poslodavci, prinuđeni su ipak da se dovijaju kako bi poštovali Zakon o radu jer slovo ovog propisa ne dozvoljava radnu sedmicu koja bi podrazumijevala rad od četiri dana po osam sati.

Život je pretekao zakon

Međutim, život je i ovog puta pretekao zakon. Pojedini poslodavci, moglo bi se reći filantropi, posljednjih godina počeli su da smanjuju broj dana rada. Izlazeći u susret željama, potrebama i zahtjevima zaposlenih, udaljili su se od regulative. Striktno čitajući, puna radna sedmica u Srbiji, prema aktuelnom Zakonu o radu, traje 40, a ne kraće od 36 sati. Po pravilu – čini je pet radnih dana. I tako će biti, u najboljem slučaju, do prvih sljedećih izmjena ovog propisa.

Nije Srbija po ovom pitanju jedinstvena. Iako popularni društveni eksperiment, četvorodnevna radna sedmica se sprovodi uz podršku vlada u više zemalja, ali zakonski je zvanično zaživjela među evropskim zemljama – samo u Belgiji.

„Uvođenje četvorodnevne radne sedmice može biti razmatrano kada se bude pristupilo donošenju novog Zakona o radu“, odgovorili su nam u Inspektoratu za rad pri Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne zaštite. „U slučaju uvođenja četvorodnevne radne sedmice potrebno je prethodno izvršiti sveobuhvatnu analizu efekata skraćenja radnog vremena tako da se iz rezultata analize može nedvosmisleno zaključiti da je koncept četvorodnevne radne sedmice prihvatljiv i sprovodljiv, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, sa posebnim osvrtom na njegove efekte na sektore industrije, usluga, kao i javne službe, u kojima mora da se osigura kontinuirano obavljanje djelatnosti“.

Najvažnija komponenta projekta kraćeg rada je da plata ostane puna. Iz ugla inspekcije rada, kompanija opštim aktom trenutno može da obračuna kraće radno vrijeme, ali ne kraće od 36 sati sedmično. U prekršaju, odnosno tretiranju četiri dana punim radnim vremenom, pa tako i plaćenim, još niko nije uhvaćen.

„Inspekcija rada nije prilikom vršenja inspekcijskih nadzora nailazila na slučajeve da je poslodavac opštim aktom ili ugovorom o radu ugovorio dužinu trajanja sedmičnog rada kraćeg od 36 časova sedmično“, dodaju u Inspektoratu za rad. „Također, po ovom pitanju nije bilo ni prijava zaposlenih“.

Slobodno vrijeme važnije od plate

Istina je da se pioniri kraće radne sedmice u Srbiji mogu prebrojati skoro prstima jedne ruke. Među njima je i Dragiša Ristovski, osnivač D.R. Gilbert grupe. Godinama obučava kompanije kako da unaprijede poslovanje, pa je ovu novinu želio najprije da isproba u svojoj kompaniji.

„Najnovija istraživanja govore da zaposlene mnogo više zanima višak slobodnog vremena, nego novac“, objašnjava Ristovski. „To je u suprotnosti sa onim što menadžeri misle. To je opšti trend. Budući da je problem radne snage broj jedan, to je i ključni izazov za poslodavce. Prosječan stanovnik Evrope ima 47 godina, a u Indiji 22. Sve je to dovelo do poremećaja na tržištu rada. Sada radnici biraju. Smanjenje radnog vremena bi moglo da utiče pozitivno na najveće izazove kompanija. Poslodavac je atraktivniji, povećava se lojalnost zaposlenog firmi i može da se poveća produktivnost“.

U eksperiment su krenuli postepeno i još nemaju mjerljive rezultate. Očekuju ih na kraju godine, kada finansijski izvještaji izmjere postignuto. Ne bježe ni od mogućnosti da učinak bude nešto manji.

„Krenuli smo od početka godine“, dodaje Ristovski. „Prvo smo uveli da je svaki četvrti petak neradan. Znači da zaposleni jednom mjesečno imaju produženi vikend. Ostala tri petka radno vrijeme je skraćeno. Uveli smo da zaposleni imaju pravo na neradan dan za rođendan. Imaju dva godišnja odmora – dvije sedmice zimi i tri sedmice ljeti. I sve praznike, kada je to moguće, spajamo. Ti dani se ne odrađuju. Zaposleni su vidjeli benefite. Produktivnost nije mnogo opala. Vidjećemo na kraju godine da li je to i koliko koštalo firmu. Radnici su zadovoljniji, a mi smo na istom. Mnogim svojim klijentima sam sugerisao da učine slično. Znam za primjer farmaceutske kuće iz Bosne i Hercegovine. Oni teško nalaze zaposlene. Čim su u oglasu ponudili kraću radnu sedmicu, neuporedivo veći broj prijava za posao im stiže“.

Ovakav rad, međutim, u mnogim branšama nije moguć. Makar ne neko vrijeme. Svi koji posluju kroz maloprodajne objekte, moraju da se osiguraju da oni rade kada kupci to očekuju. Baš kao i sve druge djelatnosti u kojima zahtjevi klijenata ne znaju za odmor.

„U maloprodajnim objektima ne može da se radi četiri dana“, ističe Ristovski. „Ako se kupcu ne javite odmah, on će naći drugo mjesto za kupovinu. Ubjedljiva većina naših firmi su mikro. To znači da radi gazda, njegova porodica i možda nekoliko radnika. U slučaju da radnici rade manje, gazda bi morao da radi još više. Onda dolazimo do nehumanih uslova za njih. Opet dolazimo do problema manjka radne snage. Treba više ljudi da bi se tako organizovao rad. Određeni biznis modeli to ne mogu da izdrže“.

Prema njegovim riječima, živimo u vremenu kada je pojedinac u fokusu. Ljudi žele da putuju, odmaraju, uživaju. „Svi bi da uživaju u životu. A pitanje je koliko je to na kraju održivo. Hoće više slobodnog vremena za hedonizam i vrijeme za svoj društveni život. Nije isključeno da će doći doba kada ćemo plaćati cijenu toga, jer smo ekonomija u razvoju. Samo proaktivnijim stavom i sa više rada svih nas možemo da brže sustignemo ekonomije razvijenih zemalja. Ideja četvorodnevne radne sedmice je dobra, ali treba biti oprezan“, kaže Ristovski i naglašava da tek kada vratimo humanost u poslovanje možemo krenuti i u realizaciju ideje četvorodnevne radne sedmice.

Sretni radnici, sretni menadžeri

U eksperiment je krenula i redakcija portala Mašina. Redovno su pratili temu četvorodnevne radne sedmice i prateću kampanju u svijetu. Prije nekoliko mjeseci odvažili su se da i sami pokušaju da posao organizuju u kraćim rokovima.

„Još testiramo cijeli koncept, ali gotovo je sigurno da naša produktivnost nije opala kao i da su svi članovi redakcije zadovoljni novom raspodjelom vremena“, objašnjava Marko Miletić, urednik portala Mašina. „Namjera je da imamo produkciju pet dana u sedmici ali da se podijelimo tako da svi članovi redakcije rade po četiri dana sedmično. To znači da neko ima pored vikenda slobodan i petak ili ponedjeljak“.

On vjeruje da će uskoro i zaključiti da im ovaj način rada odgovara i da će o tome obavijestiti javnost.

„Kraće radno vrijeme odgovara jednako i radnicima i vlasnicima i menadžmentu kompanija. Sva relevantna istraživanja u svijetu pokazuju da je, uz skraćivanje radne sedmice na četiri dana, uz zadržavanje jednakih plata i obavezivanje zaposlenih da će za to kraće radno vrijeme ispuniti sve obaveze, produktivnost zapravo povećana. Uz to svi su zadovoljniji svojim poslom i životom i radnim okruženjem. Zadovoljni, odmorni i produktivniji radnici su nešto što je dobro i za poslodavce“, napominje Miletić.

Ma koliko revolucionarno djelovala ideja da poslu posvećujemo dan manje, čovječanstvo je do nje dugo putovalo. Sada, uvjeren je Miletić, sindikati i organizacije civilnog društva koje rade na zagovaranju ove ideje, često u kompanijama zapravo imaju saveznike koji zajedno sa njima iznose ove zahtjeve pred institucije.

„Važno je uzeti u obzir da su prije 100 godina donijeti prvi zakoni kojima je radno vrijeme regulisano na osam sati dnevno“, dodaje Miletić. „Čitavo stoljeće kasnije, i pored tehnološkog napretka i sasvim sigurnog povećanja globalnog bogatstva, veliki broj ljudi radi i više od tih osam sati dnevno“.

Statistike pokazuju da radnici u Srbiji u prosjeku provode 43,5 sati sedmično i to samo na glavnom poslu, a mnogi rade više poslova. Sve to, smatra Miletić, nepovoljno utiče na zdravlje, na raspoloženje, na sposobnost obavljanja posla, ali i brigu o porodici, na mogućnost ličnog napretka. „Ukoliko želimo da živimo u društvu u kojem su ljudi zadovoljni i koje može da napreduje potrebno je, između ostalog, i da skratimo radno vrijeme. Gotovo da nema dobrih razloga protiv toga“, dodaje Miletić.

Nema prepreka zadržavanju iste zarade

S obzirom na to da zakonski još nije regulisan kraći rad sa punom platom, poslodavci koji se pridruže ovoj grupi entuzijasta valjalo bi da to regulišu na neki način. Advokat Damjan Despotović, partner u DNVG Attorneys, pojašnjava da bi trebalo pripremiti anekse ugovora.

„Implementacija četvorodnevne radne sedmice u Srbiji ne bi zahtjevala neke opsežne ni radikalne izmjene zakonodavstva. Potrebno bi bilo da se redefiniše pojam odnosno minimalno trajanje punog radnog vremena, kao i da se uvede veća fleksibilnost kada je u pitanju definisanje rasporeda radnog vremena“, kaže Despotović.

Prema njegovim riječima, radi olakšanja implementacije, moglo bi se na primjer predvidjeti i da skraćivanje radnog vremena bez umanjenja zarade ne zahtijeva zaključenje aneksa ugovora o radu. Do tada, ukoliko se smanjuje sedmično radno vrijeme, svakako bi morali biti zaključeni aneksi ugovora o radu sa pojedinačnim zaposlenima.

Ukoliko sedmično radno vrijeme ostaje isto, a mijenja se samo raspored, rješenje zavisi od toga da li je ugovorima o radu preciziran raspored radnog vremena, odnosno fiksirano dnevno radno vrijeme. U najvećem broju slučajeva aneks bi i ovdje bio potreban.

„U dosadašnjoj, limitiranoj, srpskoj parksi, poslodavci ovo uglavnom ne poštuju, vodeći se time da se radi o benefitu za zaposlene i da zbog toga nisu u riziku“, ističe Despotović. „Ukoliko sedmično radno vrijeme iznosi manje od 36 sati, po zakonskoj terminologiji radilo bi se o nepunom radnom vremenu. Ovo, ipak, ne znači da bi se zaposlenima morala umanjiti zarada kada im se skraćuje radno vrijeme. Nema nikakvih prepreka da se zadrži ista zarada. Ideja četvorodnevne radne sedmice i jeste u tome da se na ovaj način podstiče i povećava produktivnost“.

Istraživanje potvrđuje očekivanja

Sa idejom da preoblikuje dosadašnje principe i vrijeme rada od 2019. godine aktivna je neprofitna organizacija 4 Day Week Global. Pilot program, kroz koji firme usvajaju novi način rada, sprovode zajedno sa britanskom kompanijom 4 Day Week i think-tank organizacijom Autonomy.

Posljednje istraživanje pokazuje da je godinu dana nakon pokretanja testiranja, prosječna radna sedmica zaposlenih pala sa 38 na 32,97 sati. Smanjenje, uvjeravaju, nije postignuto povećanim intenzitetom rada, već su zaposleni radili efikasnije i nastavili da poboljšavaju ove sposobnosti kako je godina odmicala.

„Rezultati zadovoljstva životom ostali su stabilni bez značajnih promjena tokom 12 mjeseci. Međutim, zadovoljstvo poslom je pokazalo blagi nazadak nakon godinu dana“, rekla je istraživač, profesor Džulijet Šor sa Bostonskog koledža. „Ovo sugeriše da pozitivni efekti koje četvorodnevna sedmica ima na zadovoljstvo životom mogu biti dublje ugrađeni u opšte blagostanje pojedinaca nego samo u zadovoljstvo poslom. Bez obzira na to, rezultati zadovoljstva poslom ostali su viši od osnovne vrijednosti“.