Singapurski investitor Leon Toh: BiH me promijenila

BIZNIS
15. nov 2023. 08:54
featured image

15. nov 2023. 08:54

Šta je društveno odgovorno investiranje? Ne, nemojte prestati čitati. Ovo neće biti jedan od onih dosadnih članaka o nekom pojmu iz svijeta finansija s kojim se rijetko susrećemo u realnom svijetu. 

U razgovoru sa Leonom Tohom, singapurskim investitorom poznatim po svojim inovativnim metodama društveno odgovornog investiranja, FORBES BiH je otkrio neke od tajni koje stoje iza njegovog uspjeha: kreativni pristup koji spaja profit i društveno korisni rad i pretvara svaku investiciju u korak ka boljem svijetu, ne samo u finansijskom smislu, već i kroz konkretne socijalne i ekološke promjene. 

Osim toga, s Leonom smo razgovarali i o njegovim iskustvima u BiH, zemljom koja je, kako je i sam opisao, imala veliki uticaj na njegov pogled na svijet.

Inovativna rješenja za višestoljetne probleme

Naš razgovor smo započeli sa nekoliko pitanja. Zašto još uvijek postoji siromaštvo? Zašto ono postoji ako postoje vlade? Zašto ono postoji ako postoje nevladine i humanitarne organizacije? Zašto ono postoji ako postoje veliki biznisi? 

„Rješavanje pitanje siromaštva ne podrazumijeva jednostavne odgovore poput onih da siromašnim i beskućnicima samo treba dati novac. Sam čin dobročinstva im neće pomoći,“ kazao je Leon na početku razgovora za FORBES BiH.  

Objasnio nam je da je kao student bio učesnik programa o liderstvu tokom kojeg je upoznao direktora jedne od najvećih humanitarnih organizacija u Australiji, Mission Australia. Iz njegovog izlaganja saznao je o sveobuhvatnoj podršci koju Australija pruža beskućnicima, uključujući po pitanju stanovanja, zapošljavanja i finansijske pomoći.  

Međutim, uprkos svim mjerama, beskućništvo je i dalje prisutno zbog složenih uzroka, kao što su sigurnosni problemi u socijalnim stambenim naseljima, izazovi u prilagođavanju na novi način života koji zahtijeva redovni odlazak na posao i disciplinu, te mentalno zdravlje. Nekvalitetni uslovi stanovanja i nepostojanje podrške zajednice često dovode do toga da beskućnici osjećaju nesigurnost i izolaciju, što neki od njih rješavaju povratkom na ulice, uprkos dostupnosti resursa. 

“Kada ste beskućnik, psihološki imate slobodu da radite šta god želite, budete gdje god želite, na taj način oni percipiraju slobodu. Kad im nađete stan i posao, oni moraju svoj životni stil potpno prilagoditi i sad imaju posao koji zahtijeva da oni budu na određenom mjestu od 9 do 5, moraju se pojaviti na vrijeme, moraju imati disciplinu, moraju u potpunosti promijeniti način razmišljanja. Onda i kad dobijate mjesečna primanja morate se prijavljivati državnim agencijama i dokazati da tražite posao. To nije samo po sebi problem, ali ne treba zaboraviti da mnogi od njih imaju problema s mentalnim zdravljem. Mnoga istraživanja su pokazala da mnogi ljudi postanu beskućnici čak i nakon što dobiju stan od države”, objasnio nam je Leon.  

Shvatio je da u rješavanju problema beskućništva nije dovoljno samo pružiti materijalne resurse kao što je mjesto za stanovanje. Naučio je da su glavni uzrok problema duboko ukorijenjeni izazovi mentalnog zdravlja koji utiču na ponašanje i mišljenje pojedinaca. Također, naglasio je važnost stvaranja prostora koji ljudi mogu istinski smatrati svojim domom, a ne samo pružiti im fizički krov nad glavom. 

Foto: Instagram/Leon Toh

“Kada odem doma, osjećam se sigurno, opušteno. Osjećam se kao da pripadam. To se ne može dobiti ako vam neko samo da stan i kaže vam ‘eto, tu ćeš sad da živiš’. Tako da čin dobročinstva je ograničen pitanjima kao što su gdje je problem, šta je problem i kako možemo riješiti problem”. 

Shvatio je da je glavni zadatak društveno odgovornog investiranja saznati koji problem treba riješiti jer nekada su rješenja veoma očigledna, dok u drugim slučajevima treba tragati za pravim problemom da bi se tek onda našlo pravo rješenje.  

Upitan da li ima najdraži projekat na kojem trenutno radi, Leon je kazao da je to isto kao da ga se pita koje mu je dijete najdraže. 

Foto: Instagram/Leon Toh

“Jedan od mojih najdražih projekata je kompanija koju sam suosnovao prije sedam godina, a zove se EDEN + ELIE, a bavi se proizvodnjom ručno rađenog nakita. Ono što je jedinstveno vezano za ovu kompaniju je što za nju rade isključivo odrasle osobe koje su autistične i koje se ne mogu zaposliti nigdje drugo. Sjedište kompanje je u Singapuru. Obučavamo ih kako da rade posebnu vrstu redanja staklenih perli. Razlog zašto smo izabrali odrasle osobe koje imaju autizam je zbog njihove mogućnosti da se na određene vremenske periode koncentrišu na monotone, repetitivne zadatke”, kazao je Leon za FORBES BiH. 

Objasnio je da su oni shvatili da ono što ljudi smatraju invaliditetom se, ustvari, može vidjeti kao vrlina pod određenim okolnostima, naglasivši da su mnogi poznati političari i umjetnici nosili komade nakita EDEN + ELIE. 

Također je govorio o firmi za transport Westbike u koju je investirao u Indoneziji. Nakon što je kompanija osnovana, Leon je investirao u nju, a problem koji nastoje riješiti je trostruke prirode. Velike saobraćajne gužve, zagađenost zraka i nezaposlenost marginializirane omladine.

“Ova firma se bavi zelenom logistikom. Zelena logistika za nas znači da od trenutka kada pokupimo paket do trenutka kada ga ostavimo na adresu imamo nulti karbonski otisak. Dakle, u tom procesu se ne sagorijevaju nikako fosilna goriva. Dostave se ne vrše međugradski nego samo unutar pojedinačnih gradova”, objasnio je Leon, kazavši da je to još jedan od projekata na koje je jako ponosan.

Kazao je da mu je veoma važno što mladi sa ulice postaju uposlenici ove kompanije.

“Uvijek smo njih stavljali na prvo mjesto. Tako smo zaposlili djecu iz sirotišta, iz raznih marginaliziranih zajednica. Ideja je da ih obučimo i uključimo u zajednicu kojoj je stalo do njih, a oni žele biti dio toga. To je jedan od razloga što naši uposlenici ne odlaze od nas. Kad se jednom zaposle, ostanu raditi dugo vremena. Pored toga, pružamo im priike za napredak, tako da ako neko od njih izrazi želju da želi raditi nešto drugo, pružimo im tu priliku”, ponosno je kazao Leon.

Utisci iz BiH

“Kada sam bio stipendista u Italiji 2005. ili 2006. godine, bio sam student mreže United World Colleges (UWC). Prije nego što je UWC dobio urede u Mostaru, sedmicu koju sam imao rezervisanu za projekte, ja sam radio u BiH”, ispričao nam je Leon.  

Objasnio je da su imali tim koji je otišao u Sarajevo dok je njegov projekat bio u Mostaru. Dio mostarskog projekta podrazumijevao je vođenje programa koji se bavio angažiranošću mladih. 

“Moram biti iskren i reći da nisam ja taj koji je donio neke grandiozne promjene mladima u Mostaru, ali oni jesu promijenili mene”, rekao je on. 

U tom periodu, njegovi domaćini su bili porodica na zapadnoj strani Mostara, a kao jednu od najistaknutijih sjećanja izdvaja i to kada ga je otac porodice odveo na mjesto na kojem je bio srušen Stari most u Mostaru.  

“Sjećam se s kojom boli je govorio o tom mjestu i simbolu koji je Stari most predstavljao kao takav. Priča o konfliktu je jedna stvar, ali kad vidite uživo posljedice toga, potpuno vam promijeni perspektivu na život. Ja dolazim iz zemlje koja je prilično sigurna i mirna tako da sam bio duboko pogođen stvarima koje sam vidio. Shvatio sam pravu cijenu slobode i mira. Shvatio sam da je taj rat natjerao neke ljude da se bore za stvari u koje ni oni sami nisu vjerovali”, rekao je Leon. 

Leonu se toliko svidjela naša zemlja da je odlučio posjetiti ponovo nakon određenog vremena, ali se ovaj put zadržao četiri dana i u Sarajevu. Poseban utisak ostavio je RTV Dom zbog prototipičnih brutalističkih arhitektonskih elemenata i posljedica rata koji se i dan danas vide na zgradi. 

“Međutim, ono što me najviše dojmilo u Sarajevu je dom starice koje ja tada držala Sarajevski ratni tunel. Sjećam se da je ona bila veoma fragilna i bilo mi je genijalno da je ona bila ta koja je dočekivala neprijatelje i glumila neznanje o čitavoj operaciji. Naučilo me je da su, u vremenima krize, ljudi veoma inovativni kad treba rješavati tako kompleksne probleme”, kazao je on. 

Još jedna stvar koja mu se svidjela kod Bosanaca i Hercegovaca je što su vrlo rado pričali o svojoj kulturi osobi iz Singapura koja je geografski i kulturuloški znatno odvojena od njih. 

“Vidite, mi u Singapuru nemamo jedinstvenu kulturu. Uglavnom svi potiču iz migrantskih porodica tako da nemamo jasne kulturološke odrednice, stari smo manje od 60 godina. Uprkos ratu, sukobima, nasilnim dešavanjima, vidio sam povezanost vaših ljudi s kulturom u BiH. To mi se, zaista, svidjelo”, zaključio je singapurski investitor Leon Toh za FORBES BiH.