On je proizvođač smrtonosnih dronova koji zarađuje od rata u Ukrajini
Rat između Rusije i Ukrajine uveo je novu eru bespilotnog ratovanja. Investitori i Pentagon vjeruju da AeroVironment može proizvoditi smrtonosne dronove u industrijskim razmjerama.
Toplog augustovskog jutra u podnožju planina Santa Suzana sjeverno od Los Anđelesa, Vahid Navabi, direktor kompanije za proizvodnju dronova AeroVironment, vozi se po zemljanom putu u Chevy Traverse-u. Negdje iznad nas, jedan od njegovih Puma električnih izviđačkih aviona u obliku galebovih krila tiho i autonomno nas traži.
Navabi, vedar i vitak, pokazuje ekran tableta na kojem se prikazuje vazdušni snimak travnatog kanjona kroz koji prolazimo, a koji prenosi Puma. Ovih modela je isporučen u 1.300 komada Ukrajini po cijeni od 318 miliona dolara. Koristi kompjuterski vid kako bi se kretao, upoređujući poznate tačke sa internim mapama dok se približava cilju koji može autonomno da traži. Tenku, raketnom bacaču ili, u ovom slučaju, bijelom SUV-u. Ove sposobnosti AeroVironment je primijenio u Ukrajini prošle godine kako bi prevazišao ruske ometače GPS signala i komunikacionih veza.
„Pogledajte, našao nas je“, kaže Navabi, pokazujući naše vozilo, koje se sada na ekranu prikazuje uokvireno bijelim kvadratom.
Velike ambicije
U rusko-ukrajinskom ratu, sljedeći korak mogao bi biti precizan udar sa smrtonosnog Switchblade-a. To je oružje koje ima centralno mjesto u Navabijevoj ambiciji da pretvori AeroVironment u kompaniju vrijednu više milijardi dolara u narednih tri do pet godina. U fiskalnoj 2024. kompanija je imala 717 miliona dolara prihoda.
Switchblade je municija koja „kruži“ nad bojištem čekajući dobar trenutak da uništi cilj. I Rusi i Ukrajinci koriste ove dronove u ratu gdje gusti sistemi protivvazdušne odbrane guraju lovce i bombardere na marginu.
Počevši od 2022. godine, SAD su isporučile Ukrajini 700 komada Switchblade 300. To je projektil vrijedan 50.000 dolara koji je dovoljno mali da se nosi u vojničkom rancu i lansira uz minimalan napor. U posljednjoj deceniji, koristile su ga američke specijalne jedinice u Iraku i Afganistanu kako bi eliminisale „visokovrijedne“ mete na udaljenosti do 10 kilometara. Nedavno, Ukrajina je koristila veću verziju, Switchblade 600, vrijednu 200.000 dolara, sa dometom od 40 kilometara, da lovi ruske sisteme protivvazdušne odbrane.
Rat u Ukrajini postao je laboratorija za bespilotne letjelice, gdje proizvođači testiraju i unapređuju dizajn. Iako je AeroVironment imao težak početak zbog ruskog elektronskog ratovanja, kompanija sada izgleda kao jedan od pobjednika. Navabi kaže da su modifikacije za prevazilaženje ometanja i bolja obuka povećali efikasnost Switchblade-a na više od 80%.
Velike porudžbine američke vojske
Prošlog mjeseca, američka vojska je dodijelila AeroVironmentu ugovor vrijedan do 990 miliona dolara za nabavku Switchblade-a do 2029. godine. AeroVironment je u trci za ugovore i od drugih grana vojske i stranih saveznika koji ubrzavaju usvajanje bespilotnih sistema zbog njihove smrtonosne efikasnosti u Ukrajini.
Mnogo kompanija juri ovu priliku: studija iz prošle godine koju je sproveo Vertical Flight Society identifikovala je 123 kompanije u 32 zemlje koje proizvode „jednosmjerne“ napadačke dronove. Među njima su izraelski pioniri, poput Elbit Systems, i brzorastući startapi, poput Andurila, koji isporučuje Ukrajini veće i dalekometnije dronove, Altius 600, ali u nepoznatim količinama. Anduril je nedavno prikupilo 1,5 milijardi dolara i sada deo tog novca ulaže u gradnju gigantske fabrike od 140.000 kvadrata nazvane Arsenal-1.
Ali, AeroVironment, koji je već dvije decenije glavni snabdijevač malih dronova za Ministarstvo odbrane SAD, možda ima najbolje šanse. Ima odnose, tehnologiju i industrijsko iskustvo da zadovolji naglu potrebu američke vojske za bespilotnim sistemima u masovnim količinama.
„Nema besplatnog ručka u proizvodnji i strogosti koja je uključena u proizvodnji za nivo Ministarstva odbrane“, kaže Navabi.
Dronove žele i mornarica i marinci
U maju je Pentagon dodijelio AeroVironmentu ugovor za proizvodnju Switchblade letjelica u okviru programa Replicator, koji želi da uključi dobavljače iz odbrambene industrije i startapove kako bi proizveli hiljade autonomnih dronova do sredine 2025. za američku vojsku, u slučaju da Kina izvrši invaziju na Tajvan.
Marinci takođe opremaju odrede unapređenjim verzijama Switchblade 300 koji mogu da napadaju ne samo trupe već i oklopne jedinice. To je ključni element redizajna jedinica u okviru kojeg se odbacuje teško naoružanje poput tenkova i većeg dijela artiljerije kako bi se napravile jedinice koje su brže i teže ih je napasti.
I interesovanje ide šire od pješadijskih trupa: Mornarica, Marinci i Vojska eksperimentišu sa njihovim postavljanjem na brodske lansere, helikoptere i oklopna vozila.
Postoje prilike za rast AeroVironment-a u domenu dronova za osmatranje i malih robota. Oni su prošle godine donijeli prodaju od 448 miliona dolara, 60% ukupnih prihoda. Kompanija se nada lukrativnim ugovorima s Vojskom za isporuku osmatračkih dronova srednjeg i dalekog dometa.
Interesovanje iz inostranstva
U međuvremenu, raste i međunarodna prodaja: Velika Britanija, Francuska i Litvanija kupili su prve komade Switchblade-a. Stejt dipartment je u junu odobrio i prodaju Tajvanu vrijednu 60 miliona dolara. AeroVironment navodi da više od 20 zemalja želi Switchblade.
Investitori su veoma zainteresovani za ovog dobavljača dronova Pentagonu. Podigli su vrijednost akcija AeroVironment-a skoro četvorostruko otkako je Rusija napala Ukrajinu. To je donijelo kompaniji vrijednost od 5,9 milijardi dolara. Kompanija je prijavila neto zaradu od 60 miliona dolara za fiskalnu 2024. koja je završena 30. aprila. Gotovo je dupliran prihod iz 2020, a prodaja municije je skočila 60% na 193 miliona dolara. AeroVironment je toliko uvjeren u svoj uspjeh da je obećao Vol strit žurnalu godišnji rast prodaje od najmanje 20% u naredne tri godine.
Čak i ako bi sutra zavladao mir između Rusije i Ukrajine, AeroVironment bi i dalje imao velike prilike u svijetu gdje se promijenilo razmišljanje o tome kako se ratovi mogu voditi, tvrde vojni analitičari.
„Za zemlju koja ne može lako da priušti avione od 100 miliona dolara ili helikoptere od 30 ili 40 miliona, ovo je rešenje problema“, rekao je Bajron Kalan, direktor Capital Alpha Partners.
Napravili solarni automobil
Kompanija AeroVironment, čije je sjedište u Arlingtonu, Virdžinija, ali koja ostaje usmjerena na svoje mjesto nastanka u južnoj Kaliforniji, prolazi kroz značajan preokret. Decenijama nakon osnivanja 1971. godine, kompanija je njegovala reputaciju ekološki orijentisane istraživačko-razvojne firme, finansirane grantovima, sa povremenim uspjehom u komercijalizaciji tehnologije koju su njeni inženjeri razvijali.
Osnivač Pol Makredi bio je talentovan u dizajniranju energetski efikasnih vozila. Napravio je prvi avion na ljudski pogon sposoban za kontinuirani let, osvojivši novčanu nagradu koja mu je otplatila dug od 100.000 dolara. Tokom 1980-ih, AeroVironment je napravio avione na solarnu energiju i dizajnirao solarni automobil za General Motors. Pobijedio je u trci preko Australije 1987. godine. Potom su dizajnirali električni automobil za GM, koji je postao tema teorija zavjere ekologa kada je proizvođač automobila 1998. obustavio plan da ga plasira na tržište.
Međutim, AeroVironment je postigao veliki uspeh nakon 11. septembra sa Rejvenom, električnim avionom težine manje od dva kilograma. On se lansira iz ruke i dovoljno je mali da ga vojnici u Iraku i Avganistanu nose u rancu. Po prvi put, omogućio je kopnenim trupama da samostalno dobiju pregled terena iz ptičje perspektive.
Kada je kompanija izašla na berzu 2007. godine, iste godine kada je Makredi preminuo, njen posao sa malim dronovima je cvjetao, sa prihodima od 146 miliona dolara. Do 2013. godine, kompanija je mogla da se pohvali time što je proizvela 86% dronova u inventaru Ministarstva odbrane SAD. Većina tih dronova bili su Rejveni: AeroVironment je proizveo 25.000 jedinica, što kompanija smatra vojnom letjelicom koja je najviše puta proizvedena u istoriji.
Oružje za ranac
Sa Switchblade 300, koji je debitovao 2012. godine, AeroVironment je po prvi put vojnicima dao oružje koje može da se nosi u rancu (tri projektila i lansirni sistem teže manje od 11 kilograma). To im je omogućilo da napadnu neprijatelje na udaljenosti koja je ranije zahtijevala pozivanje vazdušnog udara ili artiljerije. Pentagon je kupio 6.000 komada tokom naredne decenije, ali zvaničnici nisu prihvatili tvrdnju AeroVironment-a da bi oružje moglo biti korisno i van operacija protiv pobunjenika.
Rat u Ukrajini je to promijenio, donoseći potvrdu za AeroVironment i Navabija, koji je kao dječak 1981. pobjegao iz Afganistana pod sovjetskom kontrolom. Navabijev otac bio je državni službenik koji je postao sumnjiv zbog svog obrazovanja u SAD, pa su njegovi roditelji rezervisali let za Delhi bez djece kako ne bi izazvali sumnju da bježe. Navabi kaže da su on i njegove tri sestre putovali pješice 58 dana, izbjegavajući policijske patrole, dok su se kretali od Kabula preko Pakistana do Indije. Navabi osjeća zadovoljstvo u svom uspjehu: „Danas pravim Switchblade i udaram Ruse”.
Veruje da svijet tek sada sustiže budućnost za koju se on pripremao otkako je preuzeo funkciju izvršnog direktora AeroVironment-a 2016. godine. Tada je prodao odjeljenje za punjenje električnih vozila i usredsredio se na bespilotne letjelice. On predviđa budućnost u kojoj će vojske sve više zavisiti od dronova za dostavu zaliha, izviđanje neprijateljskih položaja i napade – sa malo ili bez ljudske intervencije.
„Na prelomnoj smo tački jer ono na šta smo se kladili posljednjih sedam-osam godina postaje stvarnost”, kaže Navabi.
Konkurencija
Međutim, AeroVironment nema monopol na tržištu. U SAD, kompanija se suočava sa konkurencijom firmi Teledyne Flir i Anduril za program „leteće municije“ marinaca, pošto su sve tri dobile istraživačke ugovore u maju. Izraelski konkurent UVision takođe je ostvario prodaju svojih „Hero“ dronova američkim specijalnim snagama i stranim vojskama. Ipak, ugovor koji je UVision dobio 2021. godine tiho je otkazan jer nije ispunio očekivanja marinaca, otvarajući prostor za AeroVironment da preuzme posao.
Takođe, tu je i Aevex Aerospace, proizvođač tajanstvenih, jeftinih dronova Phoenix Ghost, koje je Pentagon brzo poslao u Ukrajinu na početku rata. Kalifornijska kompanija kaže da koristi iskustva iz Ukrajine kako bi se takmičila za američke ugovore za leteće oružje.
Uprkos konkurenciji, Navabi veruje da je AeroVironment jedinstveno pozicioniran da dominira na tržištu. On tvrdi da kompanija može inovirati brže od većih vojnih dobavljača poput Lockheed Martin-a, čiji je Terminator pobedio Switchblade 300 na tenderu američke vojske.
Ove kompanije obično čekaju finansiranje Ministarstva odbrane za razvoj prototipova. AeroVironment rizikuje sopstveni kapital za razvoj proizvoda prije nego što Pentagon zatraži prototip. Ove godine, Navabi kaže da će kompanija uložiti čak 30% očekivanih prihoda od 800 miliona dolara u istraživanje i razvoj, uključujući sredstva koje je Ministarstvo dalo za istraživanje.
Prednost nad startapovima
U međuvremenu, odbrambeni tehnološki startapi mogli bi da „izbace“ zanimljive prototipove. Ali, nemaju znanje koje ima AeroVironment da bi od njih napravili nešto što bi se moglo masovno proizvoditi, navodi on.
U očekivanju da će doći do povećanja narudžbina, AeroVironment duplira proizvodnju u svojoj fabrici Switchblade na 6.000 jedinica godišnje. Planira i da izgradi još jednu fabriku do 2027. kako bi povećao proizvodni kapacitet na 10.000 jedinica. To bi donijelo oko milijardu dolara prihoda. Takođe duplira proizvodnju osmatračkih dronova da bi i od njih imao milijardu dolara svake godine.
Veliki novac je u igri. Teal Group predviđa da će svjetsko tržište vojnih dronova porasti za 50% u narednih devet godina, na 30,9 milijardi dolara. A to ne uključuje leteću municiju. Konsultantska kuća kaže da je još rano za predviđanja. Ministarstvo odbrane tek treba da signalizira gdje leži njegova strategija između jeftinog i masovnog oružja i preciznijeg i skupljeg.
Ukrajina se oslonila na jeftine i brojne dronove. Male kompanije i volonterske grupe u zemlji proizvode dronove s prvom perspektivom (first person-view). Koštaju 500 dolara i bazirani su na hobi trkačkim kvadkopterima, a prave ih u desetinama hiljada mjesečno. Ti kratkodometni, improvizovani sistemi, često nose modifikovane granate i RPG bojeve glave. Omogućili su Ukrajincima da ne moraju da koriste Switchblade 300 za napad na obližnja mitraljeska gnezda i ukopane bacače granata.
Dronovi iz garaža nisu prijetnja
Ipak, Navabi kaže da dronovi iz garaža nisu velika prijetnja njegovom poslu. Više cijene njegovih samoubilačkih dronova rezultat su sofisticiranijih karakteristika koje Pentagon zahtjeva. Polovina cijene Switchblade-a dolazi od snažne bojeve glave i osjetljivijih senzorskih sistema, kaže on.
Ipak, kompanija tiho radi na tome da Pentagonu ponudi više za manje. Rukovodioci su oprezno govorili o oružju u razvoju koje je pogodno za upotrebu nad prostranstvima Pacifika. Ono može letjeti stotinama kilometara i moglo bi da bude masovno proizvedeno po cijeni manjoj od 50.000 dolara.
Nastavljajući dugu tradiciju kompanije u domenu efikasnog letenja, od 2019. godine rade na usavršavanju solarnog aviona. Bio bi sposoban da ostane u stratosferi na visini od 19 kilometara nedjeljama. Ovaj projekat finansira SoftBank, koji želi da koristi avion za isporuku 5G mobilne usluge za dve milijarde ljudi van dometa mobilnih tornjeva. Ako uspije, to bi mogla biti prilika vrijedna više milijardi dolara, kaže Navabi.
Međutim, AeroVironment ne mora da uspije u svim prilikama koje prati kako bi prosperirao, dodaje. „Naša strategija je da, ako postignemo jedan ili dva cilja, bićemo višestruko veći nego što smo danas“.
Džeremi Bogajski, novinar Forbes