Nuklearna renesansa: Kako je omraženi energent postao vruća roba

Cijene nuklearnog goriva skočile su početkom godine na najvišu razinu u 16 godina jer su ključni proizvođači i dalje nespremni za brz rast potražnje više od desetljeća nakon Fukushime.

Potražnja za uranom, koji se koristi kao gorivo u nuklearnim reaktorima, ponovno je porasla. Od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima 2011. godine interes za ovaj energent bio je u padu, što je dovelo do zatvaranja rudnika i snižavanja cijena. Obnovljeni interes za nuklearnu energiju u svjetlu zelene tranzicije stvorio je jaz između ponude i potražnje, što je više nego udvostručilo cijenu urana u posljednjih godinu dana.

Krajem siječnja spot cijena za funtu (0,45 kilograma) uranovog oksida (U3O8), poznatog kao žuti kolač, premašila je 100 dolara. Proteklih dana energent je blago pojeftinio, na 91 dolar po funti. Još prošlog ljeta cijena se kretala oko 50 dolara.

Dok u inozemstvu rastu zahtjevi za nuklearnom energijom, u Sloveniji su sve glasniji pozivi za gradnjom drugog bloka nuklearne elektrane Krško (NEK2), čime bi se smanjio udio fosilnih goriva u energetskom miksu i prevelika ovisnost Slovenije o uvozu. Međutim, jedini slovenski rudnik urana u Žirovskom Vrhu, koji je mogao opskrbljivati ​​postojeći NEK još najmanje 70 godina, zatvoren je od devedesetih. Rudnik je 2015. godine bio prvi u Sloveniji koji je ekološki saniran, stoji na internetskim stranicama rudnika.

Zašto cijene rastu

Cijene urana na globalnom tržištu rastu od sredine 2021. godine, kada je opskrba bila smanjena zbog poremećenih opskrbnih lanaca prouzročenih obustavom rada zbog pandemije koronavirusa. U to je vrijeme cijena funte uranovog oksida bila oko 30 dolara. Ta razina predstavlja granični trošak proizvodnje. Cijena urana je od tada porasla za 250 posto, dostigavši ​​vrhunac od 106 dolara po funti u siječnju.

Prije toga, cijene urana bile su pod pritiskom otprilike jedno desetljeće jer je katastrofa u Fukushimi 2011. poljuljala javnu potporu nuklearnoj energiji. Među velikim gospodarstvima, Japan i Njemačka najavili su zatvaranje aktivnih reaktora i završetak izgradnje novih. Prošle godine Njemačka je zatvorila posljednju aktivnu nuklearnu elektranu u zemlji.

Sada se odvija nuklearna renesansa, jer je pouzdana i isplativa nuklearna energija bez ugljika postala jedan od ključeva ambicioznih planova društva za dekarbonizaciju. EU je nuklearnu energiju – zajedno s prirodnim plinom – klasificirala kao zeleni izvor energije. Na posljednjem klimatskom summitu COP28 22 zemlje obvezale su se utrostručiti nuklearnu proizvodnju do 2050. godine, što je također dobar pokazatelj povećane potražnje.

Dodatnu podršku potražnji daje nova tehnologija, posebice reaktori manjih dimenzija, poput malih modularnih reaktora (SMR). Slovenija će također izraditi studiju o mogućnosti postavljanja takvog reaktora u suradnji sa SAD-om. One omogućuju proizvodnju nuklearne energije uz manja ulaganja, a time i širu primjenu. Drugdje se, umjesto novih tehnologija, nuklearna energija oživljava obnovom ili produljenjem vijeka starih reaktora.

Geopolitičke napetosti

Geopolitičke neizvjesnosti također utječu na cijenu. U afričkoj državi Niger, koja je drugi najveći dobavljač urana za Europsku uniju, dogodio se državni udar, a Kina i Rusija već obećavaju jedna drugoj koncesije za uran koji je do sada putovao Europom. Rusija pod sankcijama također zadržava vlasničke udjele u kazahstanskim rudnicima, a SAD planira zabraniti uvoz ruskog urana ove godine nakon uspješnog glasovanja u donjem domu parlamenta prošlog prosinca. Kina kontrolira većinu rezervi u zemlji s petim najvećim svjetskim rezervama urana, Namibiji.

Rusija kontrolira polovicu svjetskih kapaciteta za obogaćivanje urana, a državni Rosatom opskrbljuje više od petine obogaćenog urana koji pokreće reaktore u SAD-u i Europi. No prošlog su prosinca Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Francuska i Kanada najavile ulaganje od 4,2 milijarde dolara u jačanje domaćih kapaciteta.

U tome će ključnu ulogu imati jedan od najvećih zapadnih proizvođača obogaćenog urana Urenco. Tvrtka, koja je u vlasništvu britanske i nizozemske vlade te dviju njemačkih energetskih kompanija E-ON i RWE, već je najavila proširenje tri tvornice za obogaćivanje urana u SAD-u, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.

Planovi najvećih proizvođača

Najveći rudari urana bore se da zadovolje povećanu potražnju nakon godina financijske pothranjenosti. Dva najveća proizvođača urana su kazahstanski Kazatomprom i kanadski Cameco, koji zajedno čine oko polovicu svjetske proizvodnje.

Iz vodećeg Kazatomproma u siječnju su najavili kako bi mogli smanjiti planiranu proizvodnju za 2024. godinu, navodeći kao razlog probleme s dostupnošću sumporne kiseline koja je potrebna za proizvodnju urana. U međuvremenu, Cameco, koji je izvijestio o udvostručenom profitu u veljači, kaže da će ove godine proizvesti 36 milijuna funti urana u dva ključna pogona. To je znatno više od 28,6 milijuna funti koliko su proizveli prošle godine.

“Iako prepoznajemo rizik rasta cijene, također očekujemo da će Kazatomprom i Cameco na kraju ponovno aktivirati svoje uspavane rudarske kapacitete kako cijena bude rasla – kako bi osigurali tržišni udio i odvratili nove sudionike”, rekao je analitičar Liberuma Tom Price za Reuters. Ove i sljedeće godine očekuje ponovno pokretanje proizvodnje u obje tvrtke.

Cameco je prošle godine zajedno s investicijskim fondom Brookfield preuzeo američkog dobavljača nuklearne opreme i goriva Westinghouse. Time jača svoj tržišni udio u cjelokupnom ciklusu proizvodnje nuklearne energije. Nuklearna elektrana Krško gorivo kupuje od Westinghousea, koji joj je isporučio i reaktor.

Više cijene, međutim, potiču manje proizvođače da ožive stare rudnike koji su nekoć bili nerentabilni. U SAD-u, najmanje pet proizvođača urana u državama Wyoming, Texas, Arizona i Utah već je odlučilo to učiniti. Isto čine i srednje velike tvrtke u Australiji i Kanadi, prenosi Mining.com. No ti manji rudnici imali bi zanemariv utjecaj na konsolidiranu svjetsku proizvodnju.

Uran na burzama

Tu su i investicijski kupci. Kupnje urana od strane tvrtki kao što su Sprott Physical Uranium Trust i Yellow Cake pridonijele su skoku cijena posljednjih mjeseci.

U 2018. Yellow Cake, čija je glavna djelatnost skladištenje urana, izašao je na burzu. Godine 2021. Sprott je kupio investicijsku tvrtku Sprott Physical Uranium Trust, najveći udjel u fondu indeksa rudarstva (ETF) tvrtke. Prošle jeseni, TD Securities je procijenio da su dvije tvrtke stekle ukupno 63 milijuna funti urana od prve javne ponude Yellow Cakea, značajno suzivši tržište.

Dva nišna indeksna fonda, Global X Uranium i Sprott Uranium Miners, zajedno su prošle godine prikupili više od milijardu dolara svježeg ulagačkog novca. Imovina pod upravljanjem narasla je na ukupno pet milijardi dolara.

Ograničen utjecaj na cijene struje

Ne očekuje se da će visoke cijene urana značajnije utjecati na cijene električne energije. Cijena nuklearnog goriva znači manji dio troška proizvodnje električne energije u nuklearnim reaktorima, između 10 i 20 posto, dok je uran samo polovica troška nuklearnog goriva. Osim toga, cijena nuklearnog goriva obično se dogovara kroz dugoročne ugovore, a zemlje održavaju strateške rezerve materijala.

Veći utjecaj visokih cijena vidjet će se u povećanju proizvodnje i većem udjelu ponovne uporabe istrošenog nuklearnog goriva. Recikliranje se nije isplatilo u razdoblju niskih cijena, što se sada mijenja. Francuska je nedavno prvi put upotrijebila isključivo reciklirano gorivo za pogon reaktora.

Unatoč strmom rastu, cijena uranovog oksida još nije na rekordnoj razini. Godine 2007. cijena funte nuklearnog goriva bila je oko 140 dolara.