Kako koristiti zlato i drugu imovinu za zaštitu od inflacije

Deficiti budžeta u SAD-u su sve veći – Moody’s konačno priznaje da je američko Ministarstvo finansija rizičan dužnik. Šta nas još čeka iz Washingtona, teško je i zamisliti.

U takvom okruženju, investitori se ponovo okreću robama kao zaštiti od inflacije. Ali, da li su robe – posebno kroz fondove koji ulažu u plemenite metale ili terminske ugovore – zaista dobra dugoročna strategija?

Zlato kao čuvar vrijednosti

Zlato ponovo briljira. Fondovi koji ulažu direktno u zlatne poluge bilježe rast – čak 79% u posljednje tri godine. Za razliku od toga, cijene nafte stagniraju, a šira korpa roba – uključujući naftu, plin, metale, žitarice i stoku – nije pratila stopu inflacije u skorijem periodu.

Ipak, stručnjaci su podijeljeni. Allan Roth, poznati finansijski savjetnik, smatra da terminsko trgovanje robama nema smisla jer je riječ o “igri s nultom sumom” – ukupna dobit i gubitak na tržištu se međusobno poništavaju.

Nasuprot tome, investicijska kuća AQR – koja nudi vlastiti fond terminskih roba – tvrdi da robe imaju opravdano mjesto u portfelju dionica i obveznica.

Dvije sile koje guraju cijene roba

Zašto bi neko dugoročno ulagao u robne fondove?

Akumulacija (hoarding): Zlato je idealan primjer. Iako ima industrijsku vrijednost, njegova cijena najviše zavisi od onih koji ga gomilaju kao zaštitu bogatstva. Istorijski gledano, njegova vrijednost raste oko 2,2% godišnje iznad inflacije.

Proizvodni rizici: Poljoprivrednici i proizvođači nerijetko prodaju robu unaprijed po nižoj cijeni kako bi izbjegli gubitke. Tu ulaze špekulanti – preuzimaju rizik cijene u nadi za profit.

Nafta je posebna kategorija jer kombinuje i akumulaciju i zaštitu (hedging) proizvodnih troškova. Tržište je kompleksno i nerijetko nepredvidivo.

Koliko robe štite od inflacije?

Matthew Jiannino iz Vanguarda ističe da se robe često kreću 5 do 7 puta brže od obveznica – ali u suprotnom smjeru. To znači da bi se portfelj od 100.000 dolara u robama mogao „uravnotežiti“ s 500.000 dolara u obveznicama. No, veza nije uvijek pouzdana – ponekad obje klase gube.

Treba li ulagati u robne fondove?

Odgovor zavisi od ciljeva investitora:

• Robe su potencijalno korisna zaštita od inflacije, ali nepouzdana.
• Dugoročno, donose realan prinos, ali manji nego dionice.
• Aktivno upravljani fondovi često ne nadmašuju robne indekse – pogotovo nakon odbitka troškova.

Najbolji fondovi po izboru analitičara imaju niske troškove – ispod 0,4% godišnje. Većinom su pasivno upravljani, ali postoje i fondovi koji „trguju pametnije“. Primjer je iShares Bloomberg Roll Select fond, koji ulaže u terminske ugovore sa najpovoljnijim tzv. „rolanjem“ (obnavljanjem ugovora).

Porezni izazovi i pametno investiranje

Robni fondovi, posebno oni bez K-1 obrazaca (važni za američke porezne obveznike), najpogodniji su za držanje unutar penzijskih fondova (IRA). Ako ih držite u redovnom računu, rizikujete porezne komplikacije.

Primjer: Da ste prije tri godine uložili 100.000 dolara u Vanguard Commodity Strategy Fund i sve dividende reinvestirali, danas biste imali 91.640 dolara. Ipak, morali biste prijaviti 14.730 dolara oporezivog prihoda – iako ste na kraju izgubili.

Zlato je povoljnije s porezne strane – ne isplaćuje dividende i oporezuje se po posebnoj, iako nešto višoj stopi. Ako ga zadržite do smrti, nasljednici mogu imati koristi od tzv. „step-up“ prilagodbe.

Ako tražite zaštitu od inflacije, robe mogu igrati ulogu – ali uz oprez. Zlato je najsigurniji izbor, dok su šire robne korpe nepredvidive. Troškovi i porezi igraju ključnu ulogu, a ulaganje u fondove se najbolje isplati unutar poreski povlaštenih računa.