Boris Nemšić: Kapital je poput zeca, ide tamo gdje osjeća manji rizik

Jedan od govornika trećeg izdanja konferencije Horizonti kapitala, koja će 1. oktobra u Sarajevu okupiti vodeća imena regionalne i evropske finansijske i poslovne scene, bit će Boris Nemšić, međunarodno priznati menadžer i investitor s dugogodišnjim iskustvom na liderskim pozicijama u evropskom telekomunikacijskom i tehnološkom sektoru.

Uoči dolaska u Sarajevo, s Nemšićem smo razgovarali o tome kako geopolitika, tehnološka transformacija i promjene globalnih ekonomskih odnosa iscrtavaju novu mapu kapitala, zašto investitori danas još pažljivije procjenjuju političke i regulatorne rizike te gdje se u novim tokovima investicija nalaze jugoistočna Evropa i Bosna i Hercegovina.

U razgovoru za naš portal pred dolazak na konferenciju Horizonti kapitala, Nemšić govori i o vještačkoj inteligenciji i budućnosti radnih mjesta, potencijalu domaćeg kapitala, industrijama u kojima BiH već pokazuje da može stvarati proizvode visoke vrijednosti te o tome zašto se zemlja mora mnogo snažnije promovirati pred međunarodnim investitorima.

Kada danas govorimo o kapitalu, više ne govorimo samo o ekonomiji i prinosima. Geopolitika, novi trgovinski odnosi, promjene globalnih lanaca snabdijevanja i energetska tranzicija sve više utiču na investicijske odluke. Koliko se zbog toga promijenila mapa globalnih investicija i šta će, po Vašem mišljenju, dugoročno najviše uticati na kretanje kapitala?

Političke odluke definitivno utiču na investicije i tokove kapitala, a dodatni izazov predstavlja činjenica da novi trgovinski odnosi još nisu definirani. Neki dosadašnji dogovori, tokovi i ugovori već su narušeni, dok novi još nisu u potpunosti formirani. Situacija je vrlo volatilna i odnosi se mijenjaju praktično iz dana u dan. Mnogo toga je, dakle, još uvijek u pokretu.

A kapital je, rekao bih, poput zeca, vrlo je oprezan i ide tamo gdje osjeća manju opasnost. Pri tome govorimo o različitim vrstama rizika, od regulatornih i zakonskih do političkih i drugih. Zbog toga su pojedini sektori ili geografska područja danas manje privlačni za ulaganja, što istovremeno može predstavljati priliku za neka druga područja da budu aktivnija.

Tehnologija dodatno mijenja tu sliku. AI, automatizacija i digitalna infrastruktura otvaraju potpuno nove mogućnosti. Kako razlikovati tehnologiju koja je trenutno u centru pažnje od one koja će zaista dugoročno stvarati novu ekonomsku vrijednost?

Mnogo se govori o tome kako će vještačka inteligencija preuzeti poslove od ljudi i koliko će radnih mjesta nestati. Ja to ne bih tako definirao. Radna mjesta su se mijenjala kroz sve velike tehnološke transformacije i mislim da će se i sada prije transformirati nego jednostavno nestati.

Nova tehnologija istovremeno donosi ogromnu mogućnost povećanja efikasnosti, a resurse koje time oslobađamo možemo usmjeriti u druge oblasti. Postoji i veliki sektor usluga koji neće jednostavno biti zamijenjen vještačkom inteligencijom. Zato se ja lično ne bojim te promjene. Važnije pitanje je koliko su ljudi i društva spremni prilagoditi se novom, a tu veliku ulogu imaju fleksibilnost i obrazovanje.

Kada pogledam naš region, vjerujem da imamo značajnu sposobnost prilagođavanja i da smo u mnogim situacijama fleksibilniji od nekih bogatijih društava naviknutih na status quo. Tehnologija je prije svega alat koji omogućava daljnje promjene, a njen uticaj razlikovat će se od industrije do industrije – od finansija i proizvodnje do uredskih poslova. Ono što je danas novo jeste da smo došli do tačke u kojoj tehnološku transformaciju gotovo svaki pojedinac može neposredno osjetiti.

Gdje se u toj novoj mapi nalazi jugoistočna Evropa? Može li regija iskoristiti promjene u globalnim lancima vrijednosti i svoj geografski položaj?

Geografija sama po sebi ne donosi neku ogromnu vrijednost. U određenim slučajevima može biti važna, posebno kada govorimo o strateškim pozicijama, ali nismo samo zbog geografskog položaja u nekoj jedinstvenoj poziciji.

Naša velika vrijednost su ljudi, to su ljudi s dobrim obrazovanjem, željom za dodatnim obrazovanjem i željom za radom. Na neki način možda nam ide u prilog i to što smo izvan nekih velikih kriznih žarišta. Pogledajte šta se događa na Bliskom istoku ili rat u Ukrajini. Mi smo ipak na rubu tih velikih poremećaja i to nam daje mogućnost da svoje resurse pokažemo kao vrijednost.

Imamo resurse u privredi, energetici, ali prije svega ljudske resurse za koje bih rekao da su čak i potcijenjeni. Zašto su potcijenjeni, drugo je pitanje. To je, rekao bih, više strukturni problem povezan sa zakonodavstvom, politikom i ukupnim poslovnim okruženjem.

Kada iz globalne perspektive pogledamo BiH, često govorimo o tome da nam nedostaje kapital. Da li je to zaista najveće ograničenje ili je veći izazov pronaći dovoljno kvalitetnih i internacionalno orijentiranih projekata u koje bi taj kapital mogao biti uložen?

Vjerovatno je riječ o kombinaciji jednog i drugog. Kada govorimo o domaćem kapitalu, vjerujem da ga ima značajno, ali da se još uvijek ne koristi dovoljno efikasno. Kapital kod nas i dalje je snažno orijentiran prema biznisu s nekretninama, a premalo prema proizvodnji i inovacijama, poput startupa i sličnih poslovnih modela.

Kada govorimo o stranom kapitalu, koji je izuzetno važan i praktično neograničen, ponovo se vraćamo na onu sliku zeca. On izuzetno reaguje na okruženje. Svaka loša politička, zakonodavna ili pravosudna vijest plaši kapital.

Zbog toga je zdrav i predvidiv zakonodavni i porezni okvir izuzetno važan. Porezni okvir u BiH je vrlo solidan, ali ako ukupni zakonodavni okvir nije dovoljno stabilan i pouzdan, kapital će biti vrlo oprezan prilikom donošenja odluke o ulasku na određeno tržište.

Kada gledate kompaniju iz BiH koja želi napraviti iskorak prema regionalnom ili evropskom tržištu, šta mora imati da bi bila zanimljiva međunarodnom investitoru?

Teško je dati univerzalan recept, ali u svakom slučaju mora imati svoj USP, svoj Unique Selling Proposition, odnosno nešto po čemu se razlikuje i što je relevantno na tržištu na kojem želi nastupati.

Danas je, zahvaljujući tehnologiji i poslovanju bez granica, moguće proizvode, intelektualno vlasništvo i različite usluge plasirati regionalno i globalno. Kompanija, međutim, mora imati neku posebnost koja je razlikuje od drugih. Da li će to biti dizajn, funkcionalnost, efikasnost ili cijena zavisi od industrije. Mi u BiH u tom smislu nemamo neko inherentno ograničenje. Naprotiv, duboko vjerujem da naši privrednici imaju sposobnost i hrabrost pokušati.

Dobar primjer je drvna industrija, pri čemu ne mislim na primarnu proizvodnju nego na proizvode s dodatnom vrijednošću, poput dizajnerskog namještaja. Imamo kompanije koje su se vrlo uspješno plasirale globalno i sarađuju s vrhunskim dizajnerima. To pokazuje kako se od jednog relativno jednostavnog resursa, poput drveta kojeg u BiH imamo dovoljno, može napraviti proizvod visoke vrijednosti. Ne trebamo izvoziti trupce. Trebamo izvoziti vrhunski dizajnirane proizvode. Dio naše industrije pokazao je da je to moguće.

Imamo potencijal i u drugim oblastima. Namjenska industrija je, primjerice, danas izuzetno aktuelna. Bez obzira na to kako neko lično gleda na tu industriju, činjenica je da za njom postoji potreba. I tu imamo značajne resurse, tradiciju i ljude koji posjeduju potrebno znanje.

Ako uzmemo u obzir geopolitiku, tehnologiju i promjene tokova kapitala, kako bi mogla izgledati investicijska mapa ovog dijela Evrope u narednih pet do deset godina? I ima li na toj mapi mjesta za Bosnu i Hercegovinu?

Bosna i Hercegovina jeste na toj mapi, ali ključno je da postane dio nečeg većeg, a to nešto veće je Evropska unija.

Bez pristupa EU, Bosna i Hercegovina imat će daleko manje potencijala i manje mogućnosti za uspjeh. Govorim prije svega iz ekonomske perspektive, o kapitalu i svim preduvjetima potrebnim da jedno društvo bude efikasno i prosperitetno. A prosperitet znači da ljudi imaju bolje plate, bolje zdravstvo, bolje školstvo, bolju infrastrukturu i kvalitetniji život.

Sve što BiH udaljava od EU, po mom mišljenju, štetno je. Ako to ne prepoznamo, mogli bismo imati ozbiljnije probleme nego danas. Ipak, optimista sam i vjerujem da smo svjesni da ne možemo ostati svojevrsno ostrvo usred Evrope koja se sve više konsolidira. Za mene je približavanje Evropskoj uniji apsolutni preduvjet. Pri tome ne mislim da BiH preko noći mora formalno postati članica. Riječ je o prilagođavanju pravila, zakona, načina rada i standarda.

To je moguće uraditi. Postoje evropske zemlje s kojima se možemo porediti i od kojih možemo preuzeti provjerena zakonska i regulatorna rješenja. Upravo tako možemo postići ono o čemu govorimo, da Bosna i Hercegovina bude jasno vidljiva na mapi kapitala i investicija.

Sarajevo će treći put biti domaćin konferencije Horizonti kapitala koju organizuje ASA Banka, najveća domaća banka u BiH. Šta je potrebno da ovakve platforme urade više od razgovora o kapitalu i zaista doprinesu povezivanju investitora, kompanija i novih poslovnih ideja u BiH i regiji?

Velika je stvar što se Horizonti kapitala održavaju već treći put i što okupljaju relevantne aktere iz različitih oblasti, politike, ekonomije, kapitala, bankarstva i drugih sektora. Nikada nije dovoljno promocije i stvaranja svijesti o potencijalima koje imamo. Ako se ljudi ne okupe i ako ne pokažemo prednosti Bosne i Hercegovine, ne možemo očekivati da ćemo biti prepoznati.

Moramo se promovirati glasnije i, rekao bih, agresivnije. Horizonti kapitala su odličan način da se to uradi. Takva platforma ima priliku ostvariti odjek ne samo u Bosni i Hercegovini i regionu nego, rekao bih, i u Evropi.