Šta je Palestinska uprava i zašto sarađuju sa Izraelom?

Palestinska uprava (PA) je tijelo osnovano kao rezultat mirovnog procesa između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) 1994. godine.

Njena svrha bila je privremeno upravljanje palestinskim teritorijama – Zapadnom obalom i Pojasom Gaze – do postizanja konačnog mirovnog sporazuma. Međutim, tri decenije kasnije, PA se suočava s ozbiljnim političkim i ekonomskim izazovima koji dovode u pitanje njenu budućnost i ulogu u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba.

Kako je nastala Palestinska uprava?

Palestinska uprava osnovana je na osnovu sporazuma iz Osla, koji su 1993. godine potpisali tadašnji izraelski premijer Jicak Rabin i lider PLO-a Jaser Arafat. Cilj je bio da PA postane prelazna vlast koja će postepeno preuzimati kontrolu nad palestinskim teritorijama, dok se ne postigne konačni mirovni dogovor.

Međutim, pregovori su od tada zapeli, a PA se pretvorila u ograničenu administrativnu vlast bez jasne političke perspektive. Trenutno PA kontroliše dijelove Zapadne obale, dok je Hamas preuzeo vlast u Pojasu Gaze nakon sukoba 2007. godine.

Zašto je PA važna danas?

Sigurnosna saradnja s Izraelom – Iako postoji stalna politička napetost, PA sarađuje s Izraelom u pitanjima sigurnosti na Zapadnoj obali.

Međunarodna podrška – PA dobija finansijsku i političku podršku od Zapada, posebno Evropske unije i SAD-a, kao ključni faktor stabilnosti u regionu.

Izborna kriza i gubitak legitimiteta – PA nije održala izbore od 2006. godine, što je dovelo do nezadovoljstva među Palestincima i optužbi za korupciju.

Budućnost palestinske države – PA je i dalje ključna u pregovorima o eventualnom rješenju sukoba, ali njena uloga postaje sve upitnija zbog izraelske ekspanzije naselja i unutrašnjih palestinskih podjela.

Sukob Palestinske uprave i Hamasa: Unutrašnja borba koja oblikuje palestinsku politiku

Palestinska uprava (PA) i Hamas su već više od 15 godina u dubokom političkom i teritorijalnom sukobu koji je doveo do podjele palestinskih teritorija i oslabio palestinsku pregovaračku poziciju u sukobu s Izraelom.

Sukob između PA i Hamasa počeo je nakon parlamentarnih izbora 2006. godine, kada je Hamas pobijedio i preuzeo vlast u Palestinskom zakonodavnom vijeću. PA, koju predvodi Fatah pod vođstvom Mahmuda Abasa, odbila je priznati Hamasovu vlast.

Napetosti su eskalirale 2007. godine u krvavim sukobima, nakon čega je Hamas silom preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, dok je PA zadržala vlast nad Zapadnom obalom. Od tada, Gaza i Zapadna obala su de facto podijeljene između dvije suparničke frakcije.

Ključni problemi u sukobu

Kontrola teritorija – Hamas vlada Gazom, dok PA administrira dijelove Zapadne obale, pri čemu obje strane polažu pravo na legitimno vođstvo palestinskog naroda.

Različite ideologije – PA zagovara pregovore s Izraelom i međunarodnu podršku, dok Hamas insistira na oružanom otporu i ne priznaje izraelsku državu.

Međunarodni faktor – PA uživa podršku Zapada, dok Hamas ima podršku Irana i Katara.

Sigurnosni sukobi – Hamas optužuje PA za saradnju s izraelskim sigurnosnim snagama na Zapadnoj obali, dok PA redovno hapsi Hamasove operativce.

U proteklih nekoliko godina bilo je više pokušaja pomirenja, uključujući pregovore u Egiptu i drugim arapskim zemljama, ali nijedan dogovor nije dugoročno opstao. Glavne prepreke ostaju neslaganja oko podjele moći i kontrole nad sigurnosnim aparatima.

Podjele između PA i Hamasa dodatno otežavaju palestinsku borbu za državnost, dok Izrael koristi ovu fragmentaciju za jačanje svoje pozicije. Bez jedinstvenog političkog fronta, Palestinci ostaju oslabljeni i izloženi daljoj izraelskoj ekspanziji na okupiranim teritorijama.

Šta donosi budućnost?

S obzirom na sve veći pritisak, kako od izraelske politike tako i od nezadovoljnih Palestinaca, PA se suočava s krizom opstanka. Neki analitičari smatraju da bi njena potpuna propast mogla dovesti do još većeg haosa u regionu, dok drugi vjeruju da je potrebna hitna reforma kako bi se PA ponovo učinila relevantnom u borbi za palestinsku državnost.

U vrijeme kada se Bliski istok suočava s rastućim tenzijama, uloga PA ostaje ključna – ali i neizvjesna.