Slučaj Viaduct: Republika Srpska sklopila ugovor, a država plaća ceh!
Bosna i Hercegovina se suočava s ozbiljnim pravnim i finansijskim posljedicama nakon što je izgubila arbitražni spor sa slovenskom kompanijom Viaduct. Arbitražno vijeće u Washingtonu obavezalo je BiH na isplatu preko 70 miliona eura, a dug svakodnevno raste zbog kamata. Ukoliko ne dođe do isplate, Viaduct prijeti zapljenom nekretnina Centralne banke BiH u Banjoj Luci, Mostaru i Brčko Distriktu, dok bi Eurokontrol mogao blokirati finansiranje BHANSA-e, što bi ugrozilo zračni saobraćaj u BiH.
Hronologija: Kako je BiH izgubila spor
Vlada Republike Srpske 2004. dodjeljuje koncesiju Viaductovoj firmi HES Vrbas za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu.
Iste godine RS dodjeljuje koncesiju za HE Bočac 2, čime onemogućava realizaciju originalnog projekta Viaducta.
Viaduct pokreće arbitražu 2014, tvrdeći da mu je nanesena šteta raskidom ugovora.
Arbitražno vijeće u Washingtonu presuđuje u korist Viaducta i obavezuje BiH na isplatu 40 miliona eura, a dug s kamatama danas prelazi 70 miliona eura.
Profesor ustavnog prava i nekadašnji pravobranitelj BiH Mlađan Mandić upozorava da se BiH sada suočava s velikim finansijskim posljedicama jer je preuzela dug, dok Republika Srpska, koja je dodijelila koncesiju, izbjegava odgovornost.
“Tužba je došla 2016. godine u jesen, a tada sam ja bio pravobranilac BiH. Kada sam dobio tu tužbu, ona je imala preko 200 strana. Morao sam je proučiti i pročitati, i na prvi pogled vidjelo se da BiH ima male šanse da izađe kao pobjednik iz te arbitraže. Tu koncesiju je dala Vlada RS-a koju je tada vodio Pero Bukejlović i dolaskom nove vlasti na čelo s Miloradom Dodikom, oni su tu istu koncesiju dali HE na Vrbasu što je pravno neoprostivo”.
Slovenci su se obraćali domaćim sudovima u RS-u koji su također presudili u korist Viaducta. Mandić je po službenoj dužnosti obavijestio Vijeće ministara BiH i Vladu Republike Srpske.
“Po međunarodnom pravu, pri otpočinjanju arbitraže, dužni ste taj spor riješiti mirnim putem. Slovence je zastupala advokatska kuća Baroš iz Banja Luke i imali smo komunikaciju bez problema. Slovenački partneri su bili voljni da se to riješi mirnim putem i dogovorom. Ja sam zakazao sa ministrom Đokićem sastanak u Banjoj Luci jer se radilo o hidroelektranama na teritoriji RS-a. Republika Srpska je dala istu koncesiju dvojici korisnika što je izazvalo spor. Osim ministra Đokića, bili su tu i direktori elektrana, ali sam u razgovoru vidio da oni nisu ni pročitali tu tužbu. Predložio sam da se to riješi mirnim putem, a mislim da je početna cijena bila milion eura, a kasnije sam saznao od advokatske kuće Baroš da je to u krajnjoj liniji trebalo biti do tri i po miliona eura, a danas je 70 miliona eura.”
Potpuno su me ignorisali kada sam rekao da ćemo izgubiti spor
Ono što je Mandića iznenadilo je da su vlasti RS-a zatražile da se isključi pravobranilaštvo BiH iz tog slučaja i on kao pravobranilac iz tog postupka, sve kako bi oni preuzeli spor. Angažovali su advokate.
“Da bi počeli sa arbitražom, morate platiti oko 300 hiljada dolara. Oni su smatrali da su najkompetentniji i da će to završiti. Nisamo imao ništa protiv i obavijestio sam Vijeće ministara BiH i sklopili smo ugovor kao pravobranilaštvo BiH u kojem sve nadležnosti iz oblasti Vijeća ministara po pitanju te arbitraže prelazi na Vladu RS-a. Dužni su bili po tom ugovoru da obavještavaju mene kao pravobranioca u toku postupka, a ja sam morao obavještavati Vijeće ministara BiH. Međutim, potpuno su me ignorisali, i pravobranilaštvo BiH i mene, da bih saznao da su glavnu raspravu vodili preko video linka.”
Dodaje kako je znao da će izgubiti spor. Odlika te garniture, kaže Mandić, je bila prepotentnost, nedodirljivost, te dežurni pravnici koji su željeli da udovolje političarima ne gledajući činjenice.
“Rekao sam im u lice da će izgubiti spor i od tog trenutka više nisam bio poželjan. Kada smo dobili presudu, glasila je oko 40 miliona eura i tu je naznačena BiH jer u međunarodnom sporu može učestvovati samo država. Vijeće ministara me je kontaktiralo i ja sam tu presudu poslao njima i Vladi RS-a. Vlada RS-a nije htjela da plati jer se neko od pravnika tamo sjetio da RS ne može biti stranka u međunarodnom pravu, pa da to plati BiH, što je u suštini tačno.”
BiH ima pravo regresne tužbe
Napominje da su zaboravili činjenicu da BiH ima pravo regresne tužbe. Ako strana u nečije ime plati nešto što nije morala, ima pravo da tražim naknadu štetu.
“Advokati RS-a su tražili odgodu rješenja što je meni pogrešno, jer je na godišnjem nivou oko devt miliona KM kamate. Od 3,5 miliona, mi sada moramo platiti 70 miliona eura. Mi to moramo platiti jer će međunarodni izvršitelji to uraditi. Ne postoji način da se to izbjegne. Arbitražna odluka u prvom stepenu je izvršna i obavezujuća i nije dozvoljena žalba. Vijeće ministara će regresnom tužbom Sudu BiH tražiti regresnu odštetu od Republike Srpske jer je platila novac koji nije bila dužna da plati. Cijeli spor je bio na vlastima RS-a i to vam govorim bez političke pozadine. To je pravno.”
Vlasti pod pritiskom: Hitna odluka o isplati
Vijeće ministara BiH donijelo je zaključak kojim je Ministarstvo finansija i trezora obavezano da u roku od 15 dana pripremi rješenje za isplatu dugovanja Viaductu.
Međutim, kako ističe Mandić, pitanje je ko će na kraju snositi finansijski teret ove presude.
Ako država ne djeluje brzo, suočiće se s pravnom i finansijskom krizom koja bi mogla ugroziti ključne državne institucije i infrastrukturu.
“Jedina država u svijetu je BiH koja nema nikakve koristi, već samo štete od koncesija. Javna dobra su van prometa i vi ih dajete na koncesiju. Postoje komisije na nivou entiteta i državnom nivou, koje daju livade, šume, rudna bogatstva i za to dobijate novac i imate korist. Koliko sam upoznat, mi nemamo nikakve koristi”, zaključuje Mandić.
