Saveznik, moćnik, optuženik: Uspon i pad Milorada Dodika

„Amerika i nova Evropa dopiru do ovog regiona, tražeći partnere sa kojima bi poslovali, generisali trgovinu, otvarali radna mesta i gradili međusobnu sigurnost. Naš cilj je da integrišemo cijelu jugoistočnu Evropu u demokratski tok kontinenta i da novi vijek učinimo vremenom rastućeg prosperiteta i širenja mira. Premijer Dodik je dostojan partner u ovom nastojanju. On je mudro i vješto vodio Republiku Srpsku kroz izazovna i turbulentna vremena. On naporno radi na razvoju ekonomskog potencijala ovog područja. I on zna da je za njegov narod implementacija Daytona jedini način da sljedeću deceniju učini isplativijom od prethodne…“, ovako je o tadašnjem premijeru bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku 2000. godine govorila tadašnja američka državna sekretarka Madeleine K. Olbright. Dvije godine ranije, prilikom njegove posjete SAD-u za njega je ustvrdila kako je on dašak svježeg zraka na Balkanu. Nakon nešto više od 20 godina, isti političar, koji je bio najbolji saveznik, nada Zapada, dospio je na optuženičku klupu u BiH, a na crnu listu u Americi.

Majdandžić doveden iz Brčkog da glasa

Na vlast u RS Milorad Dodik je došao 18. januara 1998. godine. Imao je samo dva poslanika, no, izborna križaljka je riješena glasovima poslanika iz druga dva naroda u BiH, Hrvata i Bošnjaka (SDA i SBiH). Ono što njegov dolazak na premijersku poziciju čini specifičnim i prepričava se godinama poslije kao anegdota i koristi kao argument opozicije i drugih, kada se obračunavaju sa snagom Dodikove političke moći i legitimiteta je priča kako je on na vlast došao uz pomoć međunarodne zajednice, odnosno „američkih tenkova“, gdje su vojnici SFOR-a iz Brčkog doveli u Banjaluku Franju Majdandžića, da digne ruku i bude presudni 42. glas, neophodan za kvorum.

I zaista, baš kako je tvrdila i priželjkivala Madeleine Olbright, Dodik je bio glas promjene. Ratne zločince je nazvao ratnim zločincima, genocid u Srebrenici, genocidom, te bespogovorno izvršavao odluke tadašnjeg Visokog predstavnika, potpisavši odluku o smjeni tadašnjeg predsjednika RS Nikole Poplašena. Obučen u odijelo evropskih integracija i ukrašen pričama o ekonomskom prosperitetu i suživotu, počeo je graditi političku moć, ali i porodičnu imperiju.

2006. godine, potpuno mijenja politiku i retoriku. Zaspao je kao socijaldemokrata i reformista, da bi se probudio kao nacionalista sa retorikom podjela, odcjepljenja i aktivnostima kojima je rušio temelje Daytonskog mirovnog sporazuma, na koji se toliko puta pozivao, kao i same BiH.

Umanjiti značaj države

Bilo da je obnašao funkciju člana Predsjedništva BiH ili entiteta, nastojao je u svojim javnim govorima umanjiti značaj države, a entitet, administrativnu jedinicu unutar same države, javno promovirati kao da je država.

Milorad Dodik je rođen 12. marta 1959. godine u Banjaluci. U Laktašima je završio osnovnu školu, a srednju u Banjaluci. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka, na Univerzitetu u Beogradu. Stranku nezavisnih socijaldemokrata koja je poslije promijenila ime u Savez nezavisnih socijaldemokrata, formirao je 1996. godine.

U političkom vozu Saveza reformskih snaga Ante Markovića

Prije nego što je postao jedna od najuticajnijih i najkontroverznijih političkih figura Balkana, Milorad Dodik je svoju političku karijeru započeo na lokalnom nivou. Rođen u selu Bakinci kod Laktaša, prve korake u vlasti napravio je kao predsjednik Izvršnog odbora Općine Laktaši, malog mjesta u kojem i danas živi sa suprugom Snježanom.

Njegova porodica ostala je blisko povezana s njegovim političkim i poslovnim projektima. Kćerka Gorica i sin Igor već su uključeni u porodične poslovne aktivnosti, a spekulacije o političkom naslijeđu sve su češće – mnogi vjeruju da je Igor Dodik predodređen da naslijedi očevu političku ulogu. U privatnom životu, Dodik je djed sedmero unučadi, što često ističe kao važan segment svog života izvan političke arene.

Početkom 1990-ih, u vrijeme kada su u Jugoslaviji najglasniji bili nacionalisti, Dodik je bio u političkom vozu reformistima. Kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića, posljednjeg premijera SFRJ koji je pokušao spasiti zemlju ekonomskim reformama i političkom liberalizacijom, ušao je i u Parlament Bosne i Hercegovine.

U vrijeme rata distancirao se od dominantne političke opcije u BiH SDS i njenog tadašnjeg rukovodstva, i djelovao je kao nezavisni poslanik u NSRS. Ova pozicija mu je omogućila da izgradi reputaciju pragmatičnog političara koji nije u potpunosti vezan za ratnu vlast, što će kasnije iskoristiti kao ključni argument u svom usponu.

U karijeri je znao biti istovremeno i premijer i poslanik u NSRS., te je u tri navrata odbio (iako ga je osvajao), mandat u Skupštini Opštine Laktaši.

Politička karijera

2010. godine biva izabran za predsjednika RS, kao i četiri godine kasnije. 2018., izabran je za člana Predsjedništva BiH, a 2022. godine ponovo postaje predsjednik RS-a.

Ulaskom u politiku nije uvećavao samo svoju političku moć već i finansijsku. Prema podacima CIN-a kada je o nekretninama riječ, ono što je Dodik naveo u svom imovinskom kartonu su: kuća i imanje u Gradišci, stan u Laktašima i Beogradu. Postoji i druga imovina koja se vodi na supruzi i djeci.

Kada je o firmama riječ, one su registrirane ili na sinu i kćerki, ili na suprugu i zetove.

Da prijetnja sankcijama zbog antiustavnog djelovanja i korupcije, koja mu je stizala od stranih zvaničnika, nije tek retorika, bilo je jasno kada mu je Amerika 2017. godine prvi put uvela sankcije zbog opstrukcije Daytonskog sporazuma, odnosno Ustavnog suda BiH.

“Milorad Dodik se usprotivio Ustavnom sudu BiH i prekršio zakon, te predstavlja značajnu prijetnju u vezi sa ometanjem provođenja Daytonskog sporazuma”, pojasnilaje tadašnja ambasadorica SAD u BiH Maureen Cormack u video obraćanju, objavljenom na internet stranici Američke ambasade u BiH.

U aprilu 2022. godine isto čini i Velika Britanija, čije sankcije su predviđale zabranu putovanja u Veliku Britaniju i blokadu imovine u toj zemlji.

Prve sankcije

No, osim sa strancima, Dodik će se pred izazovom naći i u augustu 2023. godine kada ga je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine optužilo za krivično djelo neizvršavanje odluka visokog predstavnika.

Dodik je optužen jer je 2023. godine potpisao ukaz, kojim je proglasio važećim dva neustavna zakona Republike Srpske, jedan o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, a drugi o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske, a koje je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt ranije poništio.

Zajedno s Dodikom na optuženičkoj klupi u Sudu BiH se našao i Miloš Lukić, vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika RS, jer je Dodikov ukaz objavio u Službenom glasniku.

Godine 2006., potpuno mijenja politiku i retoriku. Zaspao je kao socijaldemokrata i reformista, da bi se probudio kao nacionalista sa retorikom podjela.

Vremenom, crna lista Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD-a postajala je šira, i na njoj su se počeli nizati Dodikova djeca i drugi članovi porodice, odnosno njihove firme, kao i politički saradnici. Uzalud je porodica Dodik prebacivanjem vlasništva na druga lica pokušala nastaviti poslovanje firmi, sankcije su se samo pooštravale. Rezultat je bio i gašenje bankovnih računa firmama, što je automatski dovodilo do kraja njihovog poslovanja.

Kao odgovor Dodik je najavio formiranje banke u RS-u za unutrašnji platni promet za sankcionisana lica i da tu SAD neće moći ništa učiniti. Osim banke, kao moguću opciju isplate ličnog dohotka spominjao je i Pošte RS, ne objasnivši kako misli da će Pošte pristati da isplaćuju plaću osobama koje su na američkoj crnoj listi i pod sankcijama. Kada su obje opcije propale, Narodna skupština Republike Srpske NSRS napravila je presedan te je usvojila dopune Zakona o radu ovog bh. entiteta koje bi trebale omogućiti isplaćivanje plata u gotovom novcu zvaničnicima koji su pod američkim sankcijama.

Prijedlogom zakona o dopunama Zakona o radu RS definisano je da poslodavac može u gotovom novcu isplatiti radnicima platu i druga lična primanja. Kako je obrazloženo u NSRS, takva praksa je u skladu sa praksama u Evropi i regionu.  

U međuvremenu, budući da su se i oni našli na američkoj crnoj listi, Dodikova djeca, sin Igor i kćerka Gorica, nakon što su im pogašeni računi u svim firmama, počeli su vlasništvo nad kompanijama prebacivati na druge osobe ili registrirali nova preduzeća.

Krajem aprila ove godine, na adresi Gornji Podgradci bb, Gradiška, osnovano je preduzeće „Zelena jabuka“ čiji direktor i vlasnik je Mirko Dobrić, rođak porodice. Novoosnovano preduzeće nalazi se na istoj adresi kao i preduzeće „Fruit Eco“,u vlasništvu Igora Dodika i Dobrića, samo što se za razliku od njega ne bavi gajenjem jezgričastog i koštunjavog voća,već gajenjem bobičastog, orašastog i ostalog voća.

Poslovni poduhvat je trajao do decembra prošle godine, kada su vlasnik “Agape Best-a” Aleksandar Dobrić i njegov otac koji stoji iza firme “Zelena Jabuka” Mirko Dobrić, koji su nakon sankcija od porodice Dodik  formalno preuzeli vlasništvo nad restoranom „Agape“ i firmom „Fruit eco“, završili na listi sankcionisanih osoba.

Promjena vlasništva firmi

S druge strane Gorica Dodik, poslovanje svoje firme Agro voće prebacila je na supruga Pavla Ćorovića koji se vodi kao vlasik „Agro destila“, kompanije osnovane 2016. godine, koja se bavi proizvodnjom voćnog destilata i vrhunskih domaćih rakija, među kojima i Djedova rakija i Krajiška ljepotica, čiji kupci su i Vlada RS, Narodna skupština RS te Palata Republike.

Dodik i njegova porodica nastavljaju se oslanjati na saradnike od povjerenja kako bi prikrili svoju upletenost u nove poslovne poduhvate, obogaćujući sebe i svoje prijatelje dok pokušavaju zaobići američke sankcije, Bradley T. Smith, vršitelj dužnosti podtajnika Ministarstva financija za terorizam i financijsku obavještajnu službu.

Sličan pokušaj restrukturiranja preduzela je i firma Prointer, ali bez uspjeha. Na temeljima ove kompanije osnovana je nova firma „Invictus Technology“, koja je ubrzo ugašena zbog nemogućnosti poslovanja preko banaka u RS-u, koje zbog sankcija nisu željele da se upuštaju u poslovanje s ovom firmom. Ove mjere su se negativno odrazile i na druge firme povezane s Dodikom, uključujući „Infinity International Group“, koja je bila vlasnik ili većinski akcionar pet drugih kompanija u BiH, među kojima su „Prointer ITSS“, „Kaldera Company“, „Infinity Media“, „K-2 Audio Services (ATV)“ i „Una World Network“.

Podsjećamo, Invictus Technology Group“ je nastala nakon što su „Prointer“ i „Infinity International Group“ dospjeli na američku „crnu listu“. Nakon što su bili primorani da ugase firmu, direktor “Invictus Technology Groupa Bojan Vujić najavio je i moguće tužbe protiv banaka, jer su im, kako je istakao, onemogućile poslovanje.

Kompaniji Nimbus Innovations, koja je pokušavala održati poslovanje firme Sirius 2010, krajem godine ugašen račun u banci, što je dodatno povećalo pritisak na njihov rad.

„Dodik i njegova porodica nastavljaju se oslanjati na saradnike od povjerenja kako bi prikrili svoju upletenost u nove poslovne poduhvate, obogaćujući sebe i svoje prijatelje dok pokušavaju zaobići američke sankcije”, rekao je vršitelj dužnosti podtajnika Ministarstva financija za terorizam i financijsku obavještajnu službu Bradley T. Smith nakon što su uvedene sankcije Dodikovoj djeci.

Sjedinjene Američke Države upozoravale su da će odgovornost za ove poslovne sheme biti tražena od svih koji su omogućili njihovu realizaciju.

Izricanje presude

Način na koji se stjecala enormna finansijska dobit iz budžetske kase, najbolje pokazuje sljedeći primjer da su tri sankcionisane firme povezane sa Dodikom i njegovom porodicom na tenderima dobile 1.801 posao vrijedan 240,4 miliona eura. Od toga najviše poslova je dobio Prointer ITSS Banja Luka (1147), Kaldera Company (263), a Sirius 2010 (213).

Epilog sudskog postupka koji se vodio protiv Dodika posljednju godinu zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika u BiH, desio se u utorak, kada ga je Sud BiH osudio na godinu zatvora, te izrekao i mjeru sigurnosti zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske na period od šest godina, od dana pravosnažnosti presude. Riječ je o prvostepenoj presudi na koju postoji mogućnost žalbe.

Tužilaštvo BiH, baš kao i za vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića, koji je na kraju oslobođen optužbi, tražilo je maksimalnu kaznu zatvora predviđenu za djelo za koje se terete, a to je pet godina, i 10 godina zabrane političkog djelovanja, odnosno obavljanja javne funkcije.

Milorad Dodik sudsku bitku nije personalizirao, već je sve vrijeme tvrdio da je riječ o politički motivisanom procesu iza kojeg stoje najviše Amerikanci, te da je usmjeren protiv Republike Srpske.