Netanyahuov ‘novi Bliski istok’ je stigao – ali to nije ono što je on zamislio
Rat u Gazi je preoblikovao regiju podstičući snažniji osjećaj jedinstva širom arapskog svijeta u suprotnosti s izraelskim zločinima, piše MEE.
Prije godinu dana izraelski premijer Benjamin Netanyahu stajao je pred Generalnom skupštinom UN-a s mapom koja prikazuje “novi Bliski istok”.
Predstavlja viziju regionalne transformacije utemeljenu na Abrahamovom sporazumu , kroz koji susjedne arapske države rade na normalizaciji odnosa s Izraelom.
Ali umjesto novog regionalnog poretka postignutog diplomatijom i trgovinom, protekla godina je bila svjedok razorne izraelske kampanje rata.
Izraelska višegodišnja ofanziva na više frontova srušila je probni napredak regiona ka miru. Relativna stabilnost Bliskog istoka na početku ove decenije desetkovana je napadom Izraela na Gazu, zračnim bombardiranjem u Siriji i Jemenu , a sada kopnenom invazijom na Liban.
2003. ideolozi su zamišljali Irak kao demokratski svjetionik koji će širiti promjene na novom Bliskom istoku.
Dvije decenije kasnije, ta transformacija se dešava u rukama etnokratske, naseljeničke države, kroz zločine, invaziju i masovno protjerivanje.
Izrael je proširio granice onoga što je moguće i tolerirano u regionalnim oružanim sukobima, kroz rutinska kršenja međunarodnog humanitarnog prava i testiranjem koliko daleko se arapske države mogu gurnuti bez velike eskalacije.
Zapadni dvostruki standardi
Užasi u Gazi, koji je teritoriju učinio uglavnom nenastanjivom , naišao je na pozive regionalnih vlada na prekid vatre i deeskalaciju. Ipak, sa izuzetkom nedržavnih oružanih grupa, arapske zemlje su uglavnom bile pasivni akteri.
Nekadašnje “crvene linije” – poput masovnog raseljavanja Palestinaca ili ciljanih ubistava u bolnicama i školama – više ne dobivaju značajan odgovor.
Ali višegodišnji rat u Gazi zaista je najavio razvoj “novog Bliskog istoka” u smislu odnosa regije sa zapadnim zemljama, budući da su dvostruki standardi američkih i evropskih diplomata bili u potpunosti vidljivi.
Kako povjerenje u zapadno rukovodstvo opada, region sve više gleda na Kinu kao posrednika u političkim sporazumima i kao partnera za tehnološki napredak i napore za obnovu.
Na Netanyahuovoj revidiranoj mapi Bliskog istoka, okupirana Palestina je bila upadljiva po svom odsustvu. Prošla godina je pokazala ludost ove iskrivljene vizije.
Centralno za izraelsku viziju novog regiona bio je potencijal za normalizaciju sa Saudijskom Arabijom . Ali Palestina ostaje prepreka ovom cilju, sa saudijskim prestolonaslednikom Mohamedom bin Salmanom koji je nedavno obećao da njegova zemlja nikada neće normalizovati odnose sa Izraelom dok se ne uspostavi palestinska država, sa istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom.
Najvažnije je da su na prestolonasljednika navodno utjecali popularni zahtjevi mladih Saudijaca, što odražava širi regionalni trend angažmana mladih u Palestini po prvi put zbog njihove izloženosti jednogodišnjem ratu.
U tom smislu, rat u Gazi je zaista preoblikovao regiju, podstičući snažniji osjećaj jedinstva preko “arapske ulice” u suprotnosti s izraelskom okupacijom i etničkim čišćenjem. Ali da bi ova obnovljena narodna svijest potaknula trajne promjene, arapske države moraju povratiti svoju agenciju i zamah u preoblikovanju budućnosti regije, odbijajući dopustiti kolonijalnoj ispostavi naseljenika i njenim imperijalnim podržavateljima da diktiraju tok događaja.
Samo odlučnim vodstvom mogu osigurati pravednu i suverenu budućnost Palestine i šireg Bliskog istoka.