Mikroplastika pronađena u ljudskom mozgu
Mikroplastika je pronađena u moždanom tkivu iznad nosa, što sugeriše vjerovatni put za ulazak mikroskopskih plastičnih čestica i vlakana u mozak. Dosad je već otkrivena u gotovo svakom organu ljudskog tijela, prema novoj studiji objavljenoj jučer u časopisu JAMA Network Open.
Istraživači su analizirali mozgove 15 leševa – 12 muškaraca i tri žene koji su preminuli u starosnoj dobi između 33 i 100 godina – i otkrili da je osam sadržalo mikroplastiku u tkivu olfaktorne sijalice, dijela mozga koji obrađuje mirise, navodi se u studiji.
Prisustvo mikroplastike u olfaktornoj sijalici ukazuje na „potencijalni put“ kojim mikroplastika može dospjeti do drugih dijelova mozga, rekli su istraživači.
Rani nalazi u studiji objavljenoj u maju sugerisali su da mozak sadrži do 20 puta više mikroplastike nego drugi organi i da bi mogla činiti 0,5% mase mozga, iako nije bilo odmah jasno gdje se tačno akumulira.
Rezultati studije „trebalo bi da izazovu zabrinutost“ zbog mogućnosti da mikroplastika može povećati rizik od neurodegenerativnih bolesti, rekli su istraživači.
Vrste plastike u tijelu
Šesnaest plastičnih vlakana i čestica pronađeno je u osam mozgova. Njihova veličina je varirala od 5,5 mikrometara – manjih od prečnika crvenih krvnih zrnaca – do 26,4 mikrometra.
Nije odmah jasno zašto ili kako je moždano tkivo kod nekih leševa bilo izloženo mikroplastici, dok kod drugih nije.
Najčešći tip plastike koji je pronađen bio je polipropilen, zatim poliamid, najlon i polietilen-vinil-acetat. Polipropilen se često koristi u proizvodnji namještaja, odjeće, tepiha ili pakovanja za sredstva za čišćenje. Poliamid i najlon su slične mikroplastike. Često se koriste za tekstile poput odeće i tepiha. Polietilen-vinil-acetat koristi se kao fleksibilna plastika za proizvodnju proizvoda poput ljepka, boja ili plastične folije.
U posljednjih nekoliko godina, mikroplastika je praćena od njenog odlaganja u okeanima i deponijama do ljudskih tijela. Mikroplastika su dijelovi plastike manji od pet milimetara u dužini. Nastaju razgradnjom plastike za jednokratnu upotrebu, ambalaže za hranu i plastičnih peleta. Mogu biti i plastika koja se koristi za izradu pakovanja, auto-dijelova, igračaka i drugih predmeta.
Studije su otkrile da ljudi mogu direktno unositi mikroplastiku. Uključujući preko useva, ribe i plastičnih posuda za hranu koje mogu ispuštati mikroplastiku u hranu koju drže.
Pokušaji zabrane
Evropska unija je prošle godine najavila da će zabraniti mikroplastiku koja se dodaje novim proizvodima kako bi se smanjilo zagađenje mikroplastikom. Sličan pokušaj u SAD-u bio je 2020. godine, ali nije prošao u Predstavničkom domu.
Mikroplastika je pronađena u ljudskoj krvi, srcu, reproduktivnim sistemima muškaraca, plućima i tkivima jetre, majčinom mlijeku i placenti, između ostalih organa. Druge studije povezale su mikroplastiku sa upalom pluća i većim rizikom od raka pluća, metaboličkim poremećajima, neurotoksičnošću, disfunkcijom endokrinog sistema, povećanjem tjelesne mase, insulinskom rezistencijom i smanjenom reproduktivnom zdravlju. Jedna studija objavljena ranije ove godine povezala je veće stope smrtnosti sa ljudima koji su imali visoke nivoe mikroplastike u arterijama.
Procenjuje se da osoba unese svake godine oko 50.000 mikroplastičnih čestica, izvestio je Gardijan. Druge studije pokazuju da prosečna osoba unese oko pet grama plastike svake nedjelje.
Taj Raš, novinar Forbes