Šta ako Hormuški moreuz stane – nafta je već skočila, je li svijet spreman za ekonomski potres
Kao odgovor na američko i izraelsko bombardovanje, Parlament Irana glasao je za zatvaranje Hormuškog moreuza, najvažnije svjetske rute za transport nafte. No, odluka o zatvaranju moreuza, kroz koji prolazi oko 20% globalne potražnje nafte i plina još nije konačna, jer će tu odluku, kako javlja Reuters, donijeti iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost. Ukoliko se to desi, vlade mnogih zemalja upozoravaju da bi se time ugrozila svjetska ekonomija, te izazvali šokovi cijena nafte.
Poziv Marca Rubia Kini
Kina je najveći kupac iranske nafte i održava prijateljske odnose s Islamskom Republikom, te ne iznenađuje što se američki državni sekretar Marco Rubio obratio danas upravo Kini, od koje je tražio da spriječi Iran da blokira Hormuški moreuz kao odmazdu za američke zračne napade.
„Ohrabrujem kinesku vladu u Pekingu da ih pozove u vezi s tim, jer u velikoj mjeri zavise od Hormuškog moreuza za svoju naftu“, rekao je Rubio u intervjuu za Fox News.
Rubio nije zaboravio spomenuti ni kako bi zatvaranje ove rute više štetilo ekonomijama drugih zemalja, u prvom redu azijskim, a ne toliko SAD-u, koje iz zemalja Zaljeva uvoze pola miliona barela dnevno (sedam posto svog ukupnog uvoza). Za razliku od njih Kina gotovo polovinu svog uvoza sirove nafte obavlja preko ove rute. No, neovisno o procentima uvoza nafte, ukoliko bi došlo do zatvaranja moreuza, preko kojeg se transportuje 30% sve nafte u svijetu morskim putem, ekonomski šokovi su izgledni svima.
Iran je treći najveći proizvođač nafte u OPEC-u, s dnevnom proizvodnjom od 3,3 miliona barela. Prošlog mjeseca je izvezao 1,84 miliona barela dnevno, od čega je velika većina prodana Kini. Oko polovine kineskog uvoza sirove nafte vodnim putem, ili pet miliona barela dnevno, dolazi iz Perzijskog zaljeva.
Zbog obimne količine nafte i dobara koja svakodnevno prolaze kroz moreuz, ali i čestih geopolitičkih napetosti, najveći izvoznici nafte poput Kuvajta, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata uložili su mnogo novca u infrastrukturu (naftovode i plinovode), kako bi zaobišli krizno područje, i gdje bi naftovodi i plinovodi vodili i prema drugim izlazima na more. Također su izgradili i velika podzemna i nadzemna skladišta za naftu i gorivo, no, jesu li ti alternativni putevi i spremnici dovoljni za redovno snabdijevanje naftom ukoliko bi blokada moreuza trajala duže?
Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte, prošle godine je prevozila 5,5 miliona barela dnevno kroz moreuz (38 posto ukupnog protoka sirove nafte ovom rutom). Njen rezervni naftovod Istok-Zapad, kapaciteta sedam miliona barela dnevno, može preusmjeriti sirovu naftu u Crveno more, ali već radi gotovo punim kapacitetom zbog nedavnih napada Huta na brodove.
Ukoliko bi i došlo do zatvaranja Hormuškog moreuza, za očekivati je da bi SAD reagovala prvo preko svoje Pete flote stacionirane u Bahreinu, a koja je zadužena za zaštitu pomorske trgovine u Perzijskom zaljevu. Američka mornarica bi vjerovatno mogla spriječiti da se ova ruta zatvori, ali s kolikim rizikom?
Nagli porast cijena nafte
Kroz ovaj uski plovni put, širok na svom najužem dijelu 48 kilometara, te povezuje Arapski zaljev sa Omanskim zaljevom, kao i sa Indijskim okeanom, i ostatkom svijeta, svake godine prođe oko 33.000 brodova, kao i hiljade manjih čamaca.
Čak i sama naznaka da bi Iran mogao zatvoriti moreuz dovela je do naglog porasta cijena nafte.
Analitičari upozoravaju da bi poremećaj ovog strateškog plovnog puta mogao destabilizirati ekonomije i izazvati novu energetsku krizu.
Kako piše Arab News, naftni put je toliko važan jer ne postoje stvarne alternative. Većina nafte iz Meksičkog zaljeva ne može se preusmjeriti bez ogromnih kašnjenja. To je jedina dubokomorska ruta koja može primiti najveće svjetske tankere za sirovu naftu.
Iako nijedan brod nije blokiran, u sedmici nakon izraelskih napada na iranske objekte, cijena Brent sirove nafte skočila je sa 69 na 74 dolara po barelu u jednom danu.
„Zatvaranje Hormuškog moreuza neminovno će dovesti do porasta cijene barela nafte na preko 100 dolara, što znači da će cijena porasti za oko 25 dolara u jednom skoku – nešto na što globalna ekonomija nije navikla“, rekao je Jassem Ajaka, ekonomista i profesor na Libanskom univerzitetu za Arab News dodajući kako je nafta strateška i vitalna roba, i kada njena cijena poraste, inflacija će rasti s njom jer je uključena u 95 posto druge robe. Vađenje sirovina, proizvodnja prehrambenih proizvoda i drugih artikala će dovesti do porasta cijena.
Strateške rezerve nafte
U slučaju blokade, navodi dalje Ajaka, zapadne i azijske zemlje vjerovatno bi iskoristile strateške rezerve nafte kako bi ublažile neposredne nestašice, što bi bilo privremeno rješenje, budući da su zemlje koje nisu članice OPEC-a već maksimalno iskoristile svoje proizvodne kapacitete, ostavljajući članice OPEC-a kao jedini potencijalni izvor dodatne ponude.
„Ako se moreuz zatvori i cijene nafte porastu, zemlje proizvođači nafte, uključujući Saudijsku Arabiju, mogle bi pribjeći zaustavljanju smanjenja proizvodnje i umjesto toga povećati proizvodnju kako bi obuzdale nagli rast cijena“, rekao je dodajući: „Još jedna moguća mjera bila bi da SAD ublaže ograničenja za zemlje proizvođače nafte poput Venecuele kako bi povećale ponudu nafte na tržištu.“
Podsjećamo, krajem marta ove godine Washington je povukao dozvole za nekoliko stranih kompanija; Chevron, Repsol, ENI, Maurel & Prom i drugi, da pumpaju i izvoze venecuelansku sirovu naftu, te im je dat rok od 45 dana da obave završne transakcije. Chevron, posljednja velika američka naftna kompanija u Venecueli, dobila je naredbu da u roku od 30 dana smanji proizvodnju i izvoz nafte u Venecueli, čime je bilo jasno da su njene operacije u ovoj zemlji završene. Osim toga, SAD je uveo i dodatne carine od 25 posto zemljama koje uvoze venecuelansku naftu.
