Ko je udovica Alekseja Navaljnog: Pristojna je i prijateljski nastrojena, ali joj se nećete uvući pod kožu

„Dušo, sa tobom je sve kao u pjesmi: između nas su gradovi, svjetla aerodroma, plave snježne mećave i hiljade kilometara. Ali osjećam da si blizu svake sekunde, i volim te sve više i više“, posljednja je objava na Instagramu ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog, koju je uputio nekoliko dana prije svoje smrti supruzi Juliji, s kojom ima dvoje djece, kćerku Dashu i sina Zakhara.

Čelična snaga koju Julija pokazuje ovih dana dok se putem službenog Youtube kanala obraća javnosti direktno optužujući Vladimira Putina kao odgovornog za smrt njenog supruga, dovele su je na stranice svih svjetskih medija.

„Ona je prava prva dama Rusije“, izmjenjuju se naslovi, uz istovremena podsjećanja na sve njene, ranije epske, borbe i podrške suprugu.  

„Političar Navaljni su dvoje ljudi; Julija i Aleksej. Ona je njegov glavni i odgovorni urednik“, zaključuju mediji.

Samozatajna je, ne voli pričati o sebi

Navaljnaja je oduvijek bila izrazito samozatajna. Opisuju je kao veoma pristojnu i prijateljski nastrojenu ženu, o kojoj nikada ništa nećete saznati, osim ako niste u njenom najužem krugu. Ostavit će ugodan dojam, ali joj se nikada nećete uvući pod kožu.

“Julia je vrlo zatvorena osoba. Ona ne voli pričati o sebi”, kaže novinarka Yevgenia Albats, inače bliska porodici Navaljni.

Korijene njene tajnovitosti moguće je naći u godinama silovitog pritiska Kremlja na njenog supruga i uopće njihovu porodicu. Hapšenja, zatvorske kazne, pokušaj trovanja, pretresanje porodičnog stana kao i stanova njihovih prijatelja, iskustva su koja su Juliju očvrsnula do te mjere da odaje snagu čelika. Najbolje se to moglo vidjeti 2013. godine kada je Navaljni bio u utrci za gradonačelnika Moskve. Osim što je morao misliti o svojim političkim protivnicima, na „leđima“ je nosio i politički motivirane optužbe na koje je morao dati neki odgovor.

Apsolutno ubijeđeni u nevinost, u sred noći sjeli su u voz pun novinara i aktivista, među kojima je bio Boris Njemcov, koji će dvije godine kasnije biti ubijen ispred zidina Kremlja, i krenuli prema Moskvi po presudu.

Vijećajući u veseloj atmosferi u svom vagonu kako Kremlj sigurno neće učiniti taj korak da dozvoli jednom pokrajinskom sudu da zatvori kandidata koji se bori za mandat gradonačelnika, stigli su u Moskvu, gdje ih je to jutro čekalo gorko otrježnjenje.

Poziv suprugove saradnice u rano jutro

Iako je do tada Navaljni dobijao kazne koje su trajale po dvije, tri sedmice, a nekada i mjesec. Naprimjer, znali su ga ponovo pritvoriti na izlazu iz zatvora, ili na ulici dok ide kupiti cvijeće supruzi za rođendan…, ovoga puta međutim, sudnicom se čuo mnogo neprijatniji glas. Njegov saradnik Petr Ofitserov, osuđen je na četiri godine zatvora, a Navaljni na pet. Dok su ih svezane u lisice, vodili iz sudnice, Ofitserova žena počela je plakati vješajući se suprugu oko vrata. Plakao je i Navaljnijev sekretar za štampu. I dok su Petrovu ženu sudski službenici razdvajali od uhapšenog supruga, u sudnici je samo jedna žena bila pribrana – Julija.

“Ovi gadovi nikada neće vidjeti naše suze”, rekla je hladno.

Bilo je 6:40 ujutro 20. augusta 2020. godine, piše Vanity Fair, kada joj je zazvonio telefon. Bio je to dan kada je trebala otići na aerodrom u Moskvu da dočeka supruga iz sibirskog grada Tomska.

Navaljni je u to vrijeme bio jedini oponent Putinu. Na displeju telefona bio je broj Kire Yarmysh, suprugove saradnica (sekretar za štampu), koja je s Aleksejem bila na letu.  

“Julija, ne brini. Aleksej je otrovan, avion je sletio u Omsk.” Ovo je bilo dovoljno da Julija u kofer na brzinu spakuje nekoliko svojih stvari i krene na tri i po sata dug let prema Omsku.

Dok je na aerodromu čekala let, od Kire je stigla nova poruka u kojoj je Juliju obavijestila da je Aleksej u komi i na respiratoru. Ustala je, ispričat će kasnije novinaru Juriju Dudi, otišla do prvog kafića i naručila sebi viski. Tada se slomila i počela plakati.

“Nisam mogla suzdržati svoje emocije”, kazala je Dudi.

U bolnici u Omsku nije mogla lako doći do supruga. Strah liječnika od nadređenih, civilno i policijsko osiguranje bilo je veliko. Da bi ušla u njegovu sobu trebao joj je vjenčani list i usmeni pristanak supruga koji je u tim trenucima bio bez svijesti. Počela je galamiti, znala je da se mora probiti i vidjeti supruga koji se grčio i doživljavao napade zbog, kako će se kasnije saznati, trovanja nervnim agensom novichok.

Znala je da, ukoliko želi da njen muž preživi, da mora naći način da ga ukrcaju u avion i odvezu u bolnicu u Berlin. Da bi dobila dozvolu ruske države morala se obratiti Putinu.

Julija u ovim trenucima nije bila Aleksejeva lijepa supruga koja stoji po strani, već lavica koja se bori sa moćnim državnim aparatom u nastojanju da suprugu spasi život.

“Rusija je još uvijek seksistička zemlja. Ljudi misle da žena nije samostalna osoba, pogotovo ako ne radi. Stoga nisu razumjeli da je Julija neovisna osoba. I onda su shvatili. Vidjeli su kako se Julija bori protiv stroja i pobjeđuje. Mislim da je mnogim ljudima to otvorilo oči”, kaže ekonomist Sergej Guriev, prijatelj i nekadašnji savjetnik Navaljnog. 

Julija se zvanično obratila Putinu javnim pismom i riječima: “Službeno vam se obraćam sa zahtjevom za dopuštenje za prijevoz Alekseja Anatolijeviča Navaljnog u Saveznu Republiku Njemačku.”

U roku od nekoliko sati, ukrcala se u avion zajedno sa svojim suprugom. Dobila je zeleno svjetlo.

I u njenom obraćanju se osjeti silna snaga. Ona ne moli, čak ni u ovim odsudnim vremenima, već koristi riječ zahtjev. Obraća mu se puna prkosa i gotovo kao da mu je ravna po moći. Iako to nije bila.

Rusi su suosjećali s njima, pratili su sve objave na društvenim mrežama na kojima je Julija objavljivala tok suprugovog oporavka.

Ljekari njemačke bolnice Charité u Berlinu bili su iskreni s Julijom kazavši joj da nisu sigurni hoće li njen suprug ikada izaći iz kome, niti u kakvom će stanju biti, ukoliko se to i desi, jer jako malo ljudi je do tada bilo izloženo novichoku.

Juliju nada nije napuštala, svaki dan je dolazila u bolnicu, pričala mu, puštala njihove omiljene pjesme i čekala.

Navaljni se probudio iz kome. Kasnije će njene napore u njegovom buđenju, Aleksej opisati u objavi koju joj je na Instagramu uputio povodom njihove godišnjice braka:

„Ljubazna i vesela ženska prisutnost probila je veo mojih halucinacija i povukla me s druge strane. Ne sumnjam ni sekunde da ovo ima naučno objašnjenje. Julija spasila si me i neka to stave u sve udžbenike neurobiologije”, napisao je Aleksej.

Potpuni oporavak provodili su u Todtnaubergu, malom njemačkom selu na granici sa Švicarskom, gdje su unajmili kuću i svog sina upisali u školu. Ovo selo, poznato po termalnim izvorima bilo je inače prepuno turista, ali kako je ovo bio period pandemije, Julija i Aleksej su opušteno mogli da uživaju u ljepotama sela, bez mnogo radoznalih ljudi i na miru provode terapiju. Seljani, lišeni drugih posjetitelja, tretirali su par kao slavne osobe, bilježi Vanity Fair.

Ko stoji iza trovanja?

Christo Grozev, novinar istraživač Bellingcata, pokušavao je otkriti ko stoji iza trovanja Navaljnog. Udružio se sa Marijom Pevchikh, voditeljicom istražnog tima FBK-a, koja je tada živjela blizu Navalnyjevih u Njemačkoj i također istraživala moguće počinioce.

Zaključak njihovih istraživanja je bio da iza pokušaja ubistva, odnosno trovanja stoji elitni tim hemičara, doktora i operativaca koji rade za specijalnu jedinicu FSB-a. Njihov šef odgovarao je direktno šefu FSB-a, koji je odgovarao Putinu. Grozev i Pevchikh otkrili su da je ovaj tim čak tri puta pokušao otrovati Navaljnog. Žrtva jednog od tri pokušaja bila je i sama Julija koja se nekoliko sedmica prije nego što će Aleksej biti otrovan u Omsku, na odmoru na Baltiku, iznenada je osjetila mučninu i srušila se na klupu u parku. 

“Bol niti noge nisam osjećala”, kaže za Bellingcat i dodaje da je bila bolesnija nego ikad. Do jutra ova bolest je nestala, kao da se ništa nije desilo.

I nakon ovog čina nastavila je pružati podršku suprugu.

„Ne bi bilo uredu odustati na pola puta”, kazala je Julija koja se nakon suprugovog oporavka ponovo bavila ulogom domaćice.

Nakon što su Navaljnijevi i Bellingcat objavili rezultate svoje istrage, ruske vlasti su uzvratile kontra odgovorom, kako je Navaljni prekršio svoj uslovni dopust zbog stare, politički motivirane osude: odnosno nije se za vrijeme svog liječenja u Berlinu javio službeniku za dopust u Rusiji. Aleksej se našao pred dva izbora: ako se ne vrati u Rusiju značit će da je bjegunac, ako se vrati bit će uhapšen zbog kršenja dopusta. Navaljni je odlučio vratiit se u Rusiju.

S ovom odlukom složila se i Julija koja je kazala: „Da, trebao bi ići. Postoji rizik, ali to je njegov život i tu bi trebao biti“. Prisjetit će se kasnije Grozev i kada je rekla, što ga je zapanjilo, da su male šanse da ne bude uhapšen i ako se to desi da bi mogao ostati dugo u zatvoru.

Julija i Aleksej 17. januara krenuli su iz Berlina za Moskvu. Već na pasoškoj kontroli ih je čekala ruska policija. Aleksej je na brzinu poljubio suprugu koja se okrenula da izvadi pasoš iz torbice.

Zadnji put ga je vidjela prije dvije godine u sudnici.

Sudbonosni susret na odmoru u Turskoj

Julija, koja je u ljeto 1998. u jednom odmaralištu u Turskoj upoznala mladog advokata Alekseja Navaljnog, nikada nije imala politčke ambicije, ali je bila desna ruka svog supruga i posvećena majka. Njegovi govori, dok nije uposlio ljude na te pozicije, prolazili su njeno oko.

“Moj glavni zadatak je da naša porodica ostane ista, uprkos svemu”, kazala je Julija za Harper’s Bazaar.

Međutim, iza kulisa, oni koji su dobro poznavali Alekseja i Juliju, ekonomisticu po zanimanju, koja je nakon rođenja djece odlučila biti domaćica, tvrde da ona ne samo da je dijelila stavove svog supruga, već da je mnoge pomogla i oblikovati.

I danas kada je upoređuju sa nekim ženama, revolucionarima iz historije, ona kaže da je aktivna politika ne zanima, ali da će se izboriti za kaznu onih koji su odgovorni za smrt njenog muža.

Podsjećamo, tijelo Navaljnog ove sedmice je predato njegovoj majci Ljudmili, te se još uvijek ne zna da li će biti sahranjen javno ili ipak u tajnosti kako se spekulira da su zahtjevi Kremlja.  U zvaničnom obavještenju upućenom Aleksejevoj majci navodi se da je njegova smrt registrirana 16. februara u 14:17 po lokalnom vremenu, dok je FSIN (Federalna zatvorska služba Jamalo-Neneckog autonomnog okruga gdje je Navaljni služio kaznu), na sajtu objavila da je Aleksej preminuo nakon što mu je pozlilo nakon šetnje i „skoro odmah je izgubio svijest”. Navode i to da je medicinsko osoblje odmah pozvano, ali da ga nisu uspjeli animirati.

U šetnju po dvorištu zatvora, koji se nalazi iznad Arktičkog kruga, Alekseja su, što je on sam jedne prilike objavio na Instagramu, uglavnom izvodili rano ujutru, čak i prije zore.

Vijest o smrti supruga Julija je dobila za vrijeme učešća na konferenciji o sigurnosti u Minhenu.

“Ne znam trebamo li vjerovati toj groznoj vijesti koju smo dobili kroz službene medije jer godinama znamo da ne možemo vjerovati Putinu i njegovoj vladi. Oni stalno lažu”, rekla je Julija tada.

Kasnije se oglasila i video porukom na YouTubeu.

“Ubivši Alekseja, Putin je ubio pola mene, pola mog srca i pola moje duše. Ali još uvijek imam drugu polovicu i ona mi govori da nemam pravo odustati. Nastavit ću borbu Alekseja Navaljnog”, poručila je u strastvenoj poruci, javlja Politico.

Službeno, uzrok Aleksejeve smrti nije objavljen, dok porodica tvrdi da je otrovan i da su ruske vlasti odugovlačile sa predajom tijela kako bi navodno otrov ispario iz njegovog tijela.

Sada, kada neki predviđaju da bi zbog svoje snage i odlučnosti koju je pokazala nakon suprugove smrti, mogla biti osporavana, čak i meta, moćne ruske mašinerije, kao novo lice ruske opozicije, Julijinu ulogu najbolje možda opisuje Anna Veduta, zaposlenica američkog ogranka Navaljnijeve Fondacije za borbu protiv korupcije koja kaže:

“U svakoj fazi Aleksejeve karijere, Julija je uvijek bila uz njega. Postojala je neka vrsta telepatske veze između njih, ponekad nisu trebali ni govoriti, isto su mislili”, kaže Anna.