Izrael izgladnjivanje koristi kao oružje uz prešutno odobravanje svijeta

Izrael sistematski izgladnjuje cijelu populaciju Gaze – do smrti, u sve većem broju slučajeva. Ovo nije posljedica prirodnih katastrofa, suša, rata ili neizbježnog haosa. Glad je uvijek posljedica ili namjernog nasilja ili ravnodušnog zanemarivanja – a u slučaju Gaze, to je pažljivo osmišljena strategija.
Od početka opsade, izraelska okupacija i blokada Gaze imaju jasan cilj: potpuna kontrola nad životima Palestinaca kroz uskraćivanje osnovnih sredstava za preživljavanje. Glad nije slučajnost – to je ratna taktika, drevna koliko i rat sam. U Gazi, ona se koristi kao oružje masovnog uništenja, s potpunim prezirom prema civilnim žrtvama, piše MEE.
Ovakvo izgladnjivanje civilnog stanovništva predstavlja ratni zločin prema Ženevskim konvencijama, Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda i rezoluciji UN-a 2417. Ipak, i pored svih zakonskih normi, stručnjaci Ujedinjenih nacija već više od godinu dana upozoravaju da nijedna populacija u savremenoj historiji nije ovako brzo i potpuno dovedena do masovne gladi – kao narod Gaze.

U izvještaju iz decembra 2023. godine, Inicijativa za klasifikaciju faza sigurnosti hrane (IPC) upozorila je na ozbiljan rizik od gladi, navodeći da je više od dva miliona ljudi u Gazi suočeno s kriznim ili gorim nivoima nesigurnosti hrane – najviši zabilježeni udio u jednoj teritoriji u gotovo dvadeset godina djelovanja ove inicijative.
Humanitarni odgovor bio je slab i zakasnio. Jordanska vlada počela je bacati hranu iz aviona u sjevernu Gazu, dok je nevladina organizacija World Central Kitchen proglasila da “pomiče granice humanitarne pomoći”.
Uprkos upozorenjima, izraelski režim je 2. marta potpuno zabranio ulazak humanitarne pomoći, uključujući hranu i vodu. Ministar odbrane Izraela, Israel Katz, 16. aprila je otvoreno izjavio: “U ovoj stvarnosti, niko neće dozvoliti ulazak pomoći u Gazu.” Devet dana kasnije, Svjetski program za hranu objavio je da su ostali bez ikakvih zaliha.
Dok gladne porodice umiru bez osnovnih potrepština, Izrael je paralelno uništio cjelokupnu poljoprivrednu i prehrambenu infrastrukturu Gaze – njive, maslinike, stoku, skladišta, ribarske čamce i kuhinje za hitne slučajeve. Više od 80% oranica je uništeno, 95% stoke je mrtvo, a 75% maslina – simbol opstanka – spaljeno. Zemlja je kontaminirana hemikalijama i otpadom, dok su podzemne vode zagađene.

Glad nije počela u oktobru 2023. godine. Tokom višegodišnje blokade, novorođenčad s niskom porođajnom težinom, usporen rast djece, anemija i nedostatak esencijalnih nutrijenata postali su svakodnevica. Sve to je rezultat izraelske kontrole nad količinom i vrstom hrane koja se smije unijeti u Gazu. Već 2006. izraelski savjetnik Dov Weissglas priznao je strategiju: “Ideja je staviti Palestince na dijetu, ali ne dopustiti da umru od gladi.”
Dokazi o izraelskoj politici “spaljene zemlje” i sistemskom izgladnjivanju gomilaju se. Više od 3.600 djece u martu je primljeno u zdravstvene ustanove zbog akutne pothranjenosti – a gotovo polovina centara za liječenje više ne radi.
Ljekari koji su godinama svjedočili životu pod izraelskom okupacijom, blokadom, vojnim napadima i sada – genocidu – pozivaju međunarodnu zajednicu da prekine šutnju. Jer glad nije slučajna posljedica rata – ona je sada instrument istrebljenja.
Uprkos svemu, međunarodna zajednica uglavnom ostaje nijema. Umjesto konkretne akcije, koristi se terminologija poput “potencijalne gladi” i “vjerovatnog genocida” – kao da tragična stvarnost zahtijeva još dokaza.
Ali još nije kasno. Izgladnjivanje ne može biti poništeno samo humanitarnom pomoći – odgovorni moraju biti procesuirani, a izgladnjeni moraju dobiti pravdu. Politička odgovornost mora se ponovo preuzeti. Svaki trenutak odugovlačenja košta živote.
Još nije kasno zaštititi Palestince u Gazi od režima koji koristi glad kao oružje – uz prešutno odobravanje svijeta.