IKEA plaća 6 miliona eura za žrtve prisilnog rada u njenim fabrikama u vrijeme DDR-a
IKEA je pristala platiti šest miliona eura u državni fond koji obeštećuje žrtve prisilnog rada u bivšoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) tokom Hladnog rata. Ovo predstavlja značajan potez, jer su mnoge zapadne kompanije tokom ovog perioda koristile jeftinu radnu snagu iz DDR-a, uključujući i zatvorenike koji su prisilno radili u fabrikama.
U nezavisnom istraživanju revizorske kuće Ernst & Young potvrđeno je da je IKEA koristila rad političkih i kriminalnih zatvorenika za proizvodnju svog prepoznatljivog namještaja tokom 1970-ih i 1980-ih godina, piše CNN.
Nakon medijskih izvještaja iz Švedske i Njemačke prije više od deset godina, IKEA je naručila istragu o tome. Istraga je pokazala da su neki predstavnici kompanije bili svjesni da se zatvorenici koriste kao radna snaga, iako nije jasno u kojoj su mjeri bili upućeni u detalje prisilnih radnih uslova.
Isplata od šest miliona eura za žrtve DDR-ovog sistema prisilnog rada ima širu simboliku jer aktivisti vjeruju da bi mogla potaknuti druge kompanije koje su imale koristi od slične prakse da također preuzmu odgovornost i doprinesu fondovima za obeštećenje.
DDR, poznata po represivnoj komunističkoj vlasti pod sovjetskom kontrolom, držala je hiljade zatvorenika koji su, osim političkog pritiska, često bili primorani na teške i iscrpljujuće poslove u industriji.
IKEA je nedavno pristala na isplatu od šest miliona eura u novi vladin fond za obeštećenje žrtava prisilnog rada u DDR-u, uključujući političke zatvorenike koji su patili zbog protivljenja komunističkom režimu. Tajna policija DDR-a, Stasi, poznata po intenzivnom nadzoru i represiji, brutalno je suzbijala neslaganja i kontrolisala živote građana, pa su mnogi politički zatvorenici završili u teškim uslovima prisilnog rada, proizvodeći između ostalog i namještaj za IKEA-u.
Ova isplata rezultat je višegodišnjih pregovora između IKEA Njemačka i Saveza udruženja žrtava komunističke diktature (UOGK). Njemačka vladajuća koalicija predložila je osnivanje fonda za pomoć žrtvama komunističkog režima, a njemački parlament uskoro treba glasati o njegovom formalnom osnivanju. Ovaj korak došao je nakon višedecenijskih napora grupa žrtava da postignu priznanje i pravdu.
Walter Kadner, izvršni direktor IKEA Njemačka, izjavio je da kompanija duboko žali zbog toga što su politički zatvorenici bili angažovani na proizvodnji IKEA-inih proizvoda. Dodao je da IKEA aktivno podržava uspostavljanje fonda i namjerava da održi obećanje koje je dala žrtvama. Predstavnici organizacija za podršku žrtvama, poput Dietera Dombrowskog iz UOGK-a, pozdravili su IKEA-inu isplatu, nazvavši je „revolucionarnom“ jer ona predstavlja prvi takav potez globalne kompanije u vezi s ovim pitanjem.
Ovaj razvoj događaja otvara prostor za dalje pritiske na druge kompanije koje su, svjesno ili nesvjesno, profitirale od prisilnog rada u DDR-u da priznaju svoju odgovornost i doprinesu fondu za obeštećenje.
IKEA-ina odluka da doprinese fondu za obeštećenje žrtava prisilnog rada u DDR-u naišla je na pozitivne reakcije među aktivistima i predstavnicima žrtava, koji je vide kao važan primjer odgovornog pristupa kompanija suočavanju s prošlošću. Dieter Dombrowski, predsjednik Saveza udruženja žrtava komunističke diktature (UOGK), pohvalio je IKEA-u za preuzimanje inicijative i izrazio nadu da će druge kompanije slijediti ovaj primjer. Prema UOGK-u, IKEA je samo jedan od mnogih brendova koji su profitirali od prinudnog rada u DDR-u, dok je bivši predsjednik UOKG-a, Rainer Wagner, još 2012. godine upozorio da je ovaj slučaj “samo vrh ledenog brijega”.
Evelyn Zupke, specijalna predstavnica za žrtve DDR-a u njemačkom parlamentu, opisala je IKEA-inu odluku kao „izraz odgovornog pristupa“, ističući da iako ništa ne može poništiti patnje zatvorenika, današnji potezi mogu biti čin poštovanja i podrške onima koji su pogođeni. IKEA-ino sudjelovanje u fondu naglašava potrebu za priznavanjem odgovornosti u suočavanju s mračnim poglavljima prošlosti i potencijalno postavlja temelje za druge kompanije da slijede isti put.
