Cinder, novi američki autonomni dron za napad – precizan i u područjima bez komunikacijskih veza
Vojna industrija je u punom zamahu, a proizvodnja dronova u fokusu mnogih kompanija. Novi igrač je autonomni jurišni dron Cinder,o kojem je nedavno izvijestio američki Forbes
Novi američki dron za dalekometne napade u jednom smjeru, nazvan Cinder, obećava revolucionarnu sposobnost: precizno gađanje udaljenih ciljeva, uključujući tenkove, uz niske troškove.
Proizvođač dronova Dragoon udružuje snage s kompanijom Teledyne FLIR OEM kako bi ponudio ovu sposobnost u sklopu svoje ponude za projekat Pentagona pod nazivom Artemis. Za razliku od prethodnih dronova, Artemis je zamišljen za djelovanje u područjima s intenzivnim ometanjem radio-frekvencija koje onemogućava GPS navigaciju i direktnu vezu s operaterom. Takođe, za razliku od ranijih dronova, ovi će se kupovati u velikim količinama.
„Ovo je revolucionaran razvoj,“ rekao je Art Stout, direktor upravljanja proizvodima za rješenja vještačke inteligencije u Teledyne FLIR OEM. „Potpuno autonomno djelovanje predstavlja održivo rješenje za današnje GPS i RF-zakidane sredine.
Projekt Artemis
U martu je DIU (Defense Innovation Unit) objavio da je dodijelio ugovore za četiri kompanije za razvoj dalekometnih, jednosmjernih platformi u sklopu projekta Artemis. Projekat je inspirisan iskustvima iz Ukrajine, gdje veliki broj ruskih Lancet dronova i njihovih ukrajinskih pandana ostvaruje nesrazmjerno velik utjecaj. Riječ je o jeftinim, sporim, ali preciznim oružjima na propeler, koja se značajno razlikuju od skupih i brzih projektila koje trenutno favorizira američka vojska. Za razliku od Artemisa, ti dronovi zahtijevaju ljudsko navođenje.
DIU zahtijeva da dronovi lansirani sa zemlje budu „priuštivi“ – šta god to značilo za Pentagon – i da imaju domet od 50 do 300 km, što je daleko više od otprilike 20 km koliko mogu dosegnuti mali FPV dronovi. Ovi dronovi će biti korišteni za udare u dubinu neprijateljske teritorije – gađanje sistema PVO, dugometne artiljerije, lansera projektila, kao i neprijateljskih formacija izvan dometa većine konvencionalnog oružja.
Ključno je to što novi dronovi mogu djelovati bez satelitske navigacije i u uslovima kada je komunikacija s operaterom prekinuta, što zahtijeva visok nivo autonomije. Vremenski okvir je izuzetno kratak – kompanije moraju završiti prototipove i demonstrirati uspješnost do kraja ovog mjeseca.
Ovaj kratki rok vjerovatno objašnjava zašto se Dragoon udružio s kompanijom Teledyne FLIR OEM, kako bi iskoristili njihov paket gotovih softverskih rješenja, osmišljenih upravo za ovakve misije. Dva proizvoda, Prism™ Supervisor i Prism SKR, gotovo da su skrojeni po mjeri da zadovolje zahtjeve DIU-a.
Pametan softver: Supervisor i SKR
Prism Supervisor je komandant drona na samom uređaju, pružajući ono što proizvođači nazivaju „potpuna autonomija i nadzor misije“. „Supervisor je softverski sloj koji stoji između autopilota i tražioca ciljeva, omogućavajući oružju da reaguje na ono što naiđe dok autonomno djeluje unutar unaprijed definisanog područja pretrage,“ kaže Stout.
Ovo omogućava dronu da isplanira rutu, vjerovatno koristeći vizuelnu navigaciju tamo gdje je satelitska navigacija ometena, i da dođe do zadate lokacije.
Tu na scenu stupa Prism SKR (izgovara se „Seeker“). SKR softver je povezan s FLIR Boson kamerom, od istih proizvođača, i omogućava korisnicima lako kreiranje aplikacija. Pouzdano i efikasno automatsko prepoznavanje ciljeva (ATR) odavno je bio Sveti Gral za developere oružja, jer omogućava municiji da sama otkriva i identifikuje ciljeve – pravu sposobnost „pucaj i zaboravi“. Proizvođači tvrde da je Prism SKR najbolji u svojoj klasi. Prema specifikacijama, SKR je spreman da prepozna i razlikuje hardver uključujući ruske tenkove T-62, T-72, T-80 i T-90, a po potrebi mogu se dodavati i drugi objekti.
„AI modeli se mogu lako nadograditi ili zamijeniti poboljšanim modelima zasnovanim na dodatnoj obuci ili novim klasama, ovisno o zahtjevima misije,“ objašnjava Stout.
Osim što detektuje i identificira ciljeve, SKR ih prati, a zatim vodi dron prema preciznom udaru.
„Softver šalje podatke o lokaciji cilja i praćenju autopilotu platforme i upravljanju pokretnim površinama leta kako bi pogodio ciljeve na tačno određenoj tački gađanja,“ kaže Stout.
Ovo ga stavlja daleko ispred trenutnog vođenja dronova u Ukrajini koji se jednostavno kreću direktno prema cilju. Lokalizacija znači odabir tačne tačke gađanja u zavisnosti od vrste cilja. Na primjer, kod ciljanju tenka T-72, pogodak samo u debelu prednju oklopnu ploču jedva da će napraviti ogrebotinu. Pametan pristup je zaobići i pogoditi zadnji dio kupole gdje je oklop najtanjiji i gdje će pogodak odmah uništiti tenk.
SKR također ima ono što proizvođači nazivaju „procjena stanja cilja“, što znači da koristi termalnu kameru da utvrdi da li je motor uključen ili ne. To mu omogućava da razlikuje žive ciljeve od izgorjelih olupina i napuhavajućih mamaca.
Veterani i mladi u konkurenciji
Dragoon i Teledyne FLIR OEM suočavaju se sa nekim poznatim imenima u projektu Artemis. AeroVironment bi mogao biti smatran etabliranim igračem, dugogodišnjim dobavljačem malih dronova za američku vojsku i proizvođačem serije Switchblade dronova-municije u zadržavanju, koji su isporučeni Ukrajini. Trenutni modeli su pod kontrolom operatera, ali AeroVironment već dugo najavljuje autonomne sposobnosti za svoje dronove. Možda najveće pitanje je da li kompanija, navikla na rad u svijetu gdje se ne štedi na troškovima (njihov mali Switchblade 300 košta preko 50.000 dolara po jedinici), može prilagoditi poslovanje novoj eri pristupačnih dronova.
Tu je i Auterion, startup koji već isporučuje Ukrajini hardver i softver zasnovan na vještačkoj inteligenciji, donoseći sposobnosti traženja ciljeva i druge funkcije napadnim dronovima, a koji je udružio snage s ukrajinskim proizvođačem dronova. Na kraju, tu je Swan Tech, još jedna američka odbrambena softverska kompanija specijalizovana za „skalabilne autonomne proizvode“, koja je također sklopila partnerstvo s ukrajinskim proizvođačima dronova.
Ako bilo ko od ovih ispuni zahtjeve DIU-a, mogli bi otvoriti potpuno novi oblik autonomnog ratovanja koji uključuje masovne napade dugometnim dronovima.
„Autonomna municija u zadržavanju i potrošni sistemi poput Artemis-a predstavljaju novu klasu oružja koja nadograđuje prethodne platforme poput Switchblade-a, koje su se oslanjale na operatere da upravljaju platformom prema ciljevima,“ kaže Stout.
Debata o autonomiji i stvarnost u Ukrajini
Oružje sa podrškom vještačke inteligencije, poput onog sa Auterion hardverom, postaje sve češće i sve sposobnije u Ukrajini. Međutim, uspjeh projekta Artemis ne znači da će SAD odmah početi koristiti potpuno autonomno oružje koje može samostalno tražiti i napadati ciljeve.
Pentagonova Direktiva 3000.09 o autonomiji u oružanim sistemima, ažurirana 2023. godine, postavlja pravila za upotrebu autonomnog oružja. Cilj je „minimizirati vjerovatnoću i posljedice kvarova u autonomnim i poluautonomnim oružanim sistemima koji bi mogli dovesti do nenamjernih napada“ – jednostavno rečeno, osigurati da njihovi „robotski ubice“ ne napadaju pogrešne ljude.
Gregory Allen, direktor Projekta za upravljanje AI pri Centru za strateške i međunarodne studije, primijetio je da do 2023. godine nijedan oružani sistem nije ni bio podnesen za strogi proces pregleda za autonomno oružje, te je postojala opća konfuzija oko toga kako proces funkcioniše. Ažuriranje iz 2023. donijelo je određenu jasnoću, a projekti poput Artemisa koji ciljaju na razvoj autonomnog oružja pokazuju da sada postoji volja za napredak u ovom području. Ovo je vjerovatno podstaknuto brzim razvojem dronova u Ukrajini. Tek prošle sedmice vojna obavještajna služba je upozorila na novu vrstu ruskog drona vođenog AI-jem, otpornog na ometanje signala, koji leti duž cesta tražeći ciljeve. Ukrajinci pokušavaju doći do netaknutog primjerka radi analize.
Prethodni ruski AI dronovi su bili ograničenih sposobnosti i oslanjali su se na američki hardver nezakonito pribavljen preko trećih strana. Ovo je oblast u kojoj su SAD trenutno znatno iza, ali bi lako mogli ponovo steći odlučujuću prednost – ako postoji dovoljno odlučnosti.
